-Ama Dablam 6814m – popeli smo se! Članovi HPK Sv.Mihovil Šibenik Antonia Viljac, Luka Dubravica i Leonardo Grubelić zajedno sa kolegom Aleksandrom Milosavljevićem iz Srbije te dvojicom sherpa Furbom i Mingmarom stali su na vrh ove za mnoge, najljepše planine svijeta u ponedjeljak 31.10. u 8.15 h po lokalnom vremenu. Završni uspon iz visinskog kampa broj 2 na 6050 mnv do vrha trajao je točno deset sati, a osim tehničke zahtjevnosti konstantnog vertikalnog penjanja kombinacije stijena, leda i snijega po unaprijed postavljenoj fiksnoj užadi, tim je pratio i nemilosrdan vjetar jačine 50 km/h te osjet hladnoće -27 stupnjeva Celzijusa. Uspon je izvršen standardnom rutom po jugozapadnom grebenu – javili si iz Nepala šibenski planinari, a prenijeli iz kluba Sv. Mihovil.
To je izvrsna vijest iz šibenskog planinarskog kluba, jednog od najaktivnijih udruženja te vrste u Hrvatskoj. Napomenimo i kako su nešto ranije, prije ovog poduhvata Mihovilaca, Antonije Viljac, Leonarda Grubelića i Luke Dubravice, u Nepalu na dvadesetodnevnoj ekspediciji boravili i još 14 članova Sv. Mihovila koji su prepješačili značajni dio Himalaja i dospjeli do baznog kampa podno Mount Everesta, te se popeli na obližnji vrh Kalapatar na visini od 5,644.5 metara.
Evo što je Antonia Viljac poručila nakon današnjeg podviga:
Antonia Viljac (desno) i ostatak ekspedicije
-Nakon 10 sati penjanja, stijena, leda i snijega, po vjetru od 50 km/h i temperaturi od oko minus 27 stali smo na vrh. Hvala našim sherpama Furbi i Mingamaru šta su nas strpljivo vodili kroz ovaj zahtjevni uspon. Koliko god je predivna toliko je teška za popeti se! Emocije su nam totalno pomiješane, prsa i glava će mi pukniti od sreće i ponosa, a toliko nas je satralo da se osjećam nenormalno jadno, iscrpljeno i slomljeno. Ovo je jedan od težih i napornijih uspona na području Nepala. Kombinirano penjanje u snijegu, ledu i stijeni od kampa 2 do vrha, naravno konstantno ukopčani u bloker (sprava za penjanje). Napravili smo s vrha spuštanja po užetu (absajla) za 6 života. Upala sam u pukotinu 2 puta, baš ono ostala visiti…smotana sam. Ne mogu niti zamisliti minuse dok sunce nije izašlo. Nožni prsti mi trne i veličine su krumpira, ruke idu na bolje. Ozbiljno sam dehidrirana i jedva hodam. Moj najveći pothvat od kad sam u svijetu planinarstva, tj u zadnjih 12 godina.
Evo ukratko, pa kad se smiri glava… – otkrila je u svojoj emotivnoj poruci.
Naziv planine Ama Dablam na nepalskom jeziku znači znači “Majčina ogrlica”. Na putu prema Everestu, koji traje danima, najčešće se može vidjeti ta impresivna planina, ukoliko to dopuste vremenske prilike. Zbog svojih visokih grebena i strmih strana Ama Dablam se ponekad naziva “Matterhorn na Himalaji.”
Tim se nakon spuštanja sa vrha (opet po užetu 800 metara) i noćenja u kampu broj dva, trenutno nalazi u baznom kampu Ama Dablam te se priprema za dvodnevno pješačenje do mjesta Lukle i povratak kući preko Katmandua.
Čestitke Mihovilcima!
