Andrej Plenković aroganciju i podsmjehivanje zastupnicima očigledno razumije kao dokaz svoje nadmoći. Gotovo bi se reklo da je dosegao vrhunac već poslovične samodopadnosti na recentnom saborskom “aktualcu” izjavom da je bezmalo sva zastupnička pitanja anticipirao googlajući kolege?! Da ima pravu konkurenciju u oporbi, da ima respektabilne suparnike u Saboru koji će ga znati i moći argumentirano matirati svaki put kada se krene razmetati velikim uspjesima svoje vlade, Plenković, pogotovo s teretom korumpiranog i na dnevnoj bazi kriminaliziranog HDZ-a kojem je bez kompleksa stao na čelo, ne bi mogao tako postupati prema zastupnika u njihovom domu ( Saboru ), niti se podrugljivo igrati s njima mačke i miša…
Integritet
Osim što ne pokazuje ni minimum poštovanja prema zastupnicima ( čime podriva ključne demokratske institucije države! ), premijer sve više usavršava model ignoriranja zastupnika. Do jučer im je zamjerao da nemaju ni konkretnih pitanja ni konkretnih prijedloga, da se bave samo dosjetkama i zabavljanjem publicuma koji prati njihove nesuvisle eskapade iz sabornice, da bi sada, umjesto konkretnih odgovora na konkretna pitanja, sipao ili autoglorije ili cinično vrijeđanje i obezvrijeđivanje oporbe. Jer, za šefa Vlade oni nisu dostojni ni njegove usputne pozornosti, nekmoli odgovora. Na kritičke opaske, pitanja i komentare iz saborskih klupa premijer lakonski uzvraća manirom: Dobro, i što sad, a vas vara suprug(a)…
Samo dan prije saborskog “aktualca” na kojem je Plenković pokazao svu raskoš svoje iritantne samodopadnosti i potpunog neuvažavanja oporbenih zastupnika, održan je, u organizaciji GONG-a, okrugli stol o političkom integritetu i kako ga graditi. A to je moguće, zaključili su akteri, samo transparentnim djelovanjem u javnom interesu, a ne etičkim kodeksima koji se sada, po naputku GRECO-a multipliciraju na svim razinama, ali samo kao pisanje obavezne “domaće zadaće”. Integritet ili imaš ili nemaš, to je pitanje moralnosti, vjerodostojnosti svake osobe, njegova sustava vrijednosti, poštenja i iskrenog percipiranja politike kao rada za opće dobro, a ne kao prilike za osobni probitak i ostvarivanje materijalne koristi. Predstavnici HDZ-a i Vlade nisu se odazvali pozivu Gonga. Njih lamentiranje na temu političkog integriteta ne zanima, kao ni integritet sam. Nikada za to nisu davali ni “pet para”. I unatoč tome, i bez političkog integriteta upravljaju Hrvatskom 24 godine .
Kod nas se politika shvaća dominantno karijeristički i materijalistički, malo rada za solidan novac, pri čemu je odgovornost apstraktna imenica, a lopovluk, potkradanje države i njezinih institucija, ključni glagol. Uhljebništvo i zbrinjavanje rodbine i prijatelja korištenjem političkog utjecaja- gotovo standardna praksa. O kakvom integritetu u takvom političkom i društvenom ambijentu se uopće može govoriti? O kakvom kodeksu i kakvoj političkoj etici može biti riječ ako oni koji kodeks krše istodobno kršenje i nadziru? A sasvim je jasno da članove svojevrsnog povjerenstva koje bi kontroliralo poštivanje kodeksa, bira vladajuća većina, što znači da je to unaprijed propao posao…
Samo zasluge, ništa odgovornost…
Da bi se odnosi u hrvatskoj politici ozbiljnije mijenjali prvi je uvjet dokidanje negativne selekcije u politici kojom je determinirana tzv. politička elita kod nas. A iz te kvazi elite regrutiraju se kadrovi za ključne pozicije u državi. Kod nas se politikom i “državnim poslovima” može baviti tkogod, bitno je samo da je u dobrim odnosima s vodstvom stranke i zajamčeno mu je prolazno mjesto na izbornoj listi. I eto ga, za početak, u Saboru. I ima javnu pozornicu s koje može upravljati svojom karijerom. Ako je imalo rječitiji ili agresivniji.
Nema te stranke kod nas koja nije kontaminirana žalosnim manjkom kriterija za promoviranje stranačkih uzdanica. Lojalnost šefu najviše se cijeni. Vlastito mišljenje nije poželjno, preferira se poslušnost i duh kolektiviteta koji se gradi oko lika i djela partijskih šefova. Što se može od takvog političkog “materijala” očekivati? Pa, eto, baš ono što imamo: da jedan bruxelleski đak, superiornog držanja, solidnog obrazovanja i golemog ega već šest godina gleda s visoka na sve oko sebe, kao kakav prinudni upravitelj koji je poslan u posrnulo poduzeće da bi ga spasio od propasti. Na sve što se u Hrvatskoj događalo do njegova dolaska na čelo HDZ-a Plenković odmahuje rukom, to nije njegova stvar, to su zakuhali neki drugi, svejedno jesu li to njegovi stranački kolege ili politička konkurencija. Njemu pripadaju samo zasluge i uspjesi, kriminalna prošlost stranke kojoj je smjerno stao na čelo, gotovo da ga i ne zanima. Kad god ga zaskoči, on je samo strese kao prhut s revera…
Ali, to uz pravu opoziciju i njezine respektabilne, uvjerljive lidere, ne bi mogao. Uz njih mu ne bi palo na pamet ni da se izruguje oporbenim zastupnicima “googlanjem” njihovih starih izjava s kojima ih u sabornici dočekuje ko’ zapeta puška. Ne bi se usudio zastupnici ( Daliji Orešković ) reći da ono što govori nije ni dosad bilo prepametno, ali ovo što je na zadnjem “aktulacu” rekla, e to je prestrašno!
A zapravo je postavila pitanje koje već duže vrijeme intrigira širu javnost zbog hiperinflacije afera s ključnim akterima iz Plenkovićeve stranke, nerijetko i iz njegovog najbližeg okruženja.
“Sudjelujete li vi osobno u preraspodjeli plijena iz državnih tvrtki?”, pitala je Plenkovića zastupnica Orešković. Premijer na to konsternirano uzvraća:
“Ja sam malo googlao i ono što inače izgovarate nije baš prepametno, ali ovo je prestrašno”, grunuo je na zastupnicu proglašavajući je bezmalo- glupom.
“Šta se to vama dogodilo? Vaš kredibilitet je potonuo. Vi ste ispod razine. Trebalo bi da vam se skine imunitet, pa… Na ovo vaše pitanje izlišno je odgovarati niječno. Vi stvarate mržnju, to nije ni pametan govor, ne govorim o govoru mržnje, već mozaiku mržnje”, kazao je, zaključujući da su se građani malo zabunili što su je birali, ali “više neće”, uvjeren je, baš kao da to ovisi samo o njemu i – Bogu. Ako Bog nije on sam…
Umjesto odgovora- diskvalifikacije
Dakle, zastupnica nema pravo na sumnju, a premijer ima svako pravo, i ne odgovoriti i vrijeđati i diskvalificirati, kao da stoji na čelu stranke koja je mjera moralnosti i časnog djelovanja u politici, a ne stranci koja je sinonim za korupciju i skandale. Pa taj čovjek naprosto ne može sa sebe skinuti odgovornost za nijednu aferu, za nijednog privedenog i optuženog ministra, člana uprave državnih i javnih tvrtki, agencija i ustanova, diskreditiranih korupcijom i kriminalom. Sve su to ljudi koje je ili osobno predložio ili njihov izbor odobrio, a neke je i nakon uhićenja na sva usta hvalio ( Žalac ). A sad se zgraža na pitanje sudjeluje li i sam u tim prljavim rabotama?! Ako nema baš ništa s tim ljudima, koji beskrupulozno pljačkaju INA-u, zlorabe svoje pozicije u regulatornim tijelima, ( HAMAG BICRO, HERA ) za pogodovanje prijateljima i rodbini , što radi u stranci prekrcanoj osobama takvog profila, zašto ih “pokriva” i dopušta da ga svojim kriminalom kompromitiraju?
Zastupnica Katarina Peović, postavlja pitanje: “Zašto, premijeru, ne razvrgnete sporazume koji sadrže klauzulu o arbitraži?” Plenković i njoj uzvraća serijom uvreda, od kojih su neke i iznimno opasne, jer potiču na mržnju i netrpeljivost.
-Što se tiče anticipiranja vaših pitanja, ono nije teško. Vi ste ovi koji pozivaju na prosvjed sada u petak. Sad ćemo gledati, valjda, seriju prosvjeda svako mjesec dana po modelu širenja mržnje i negativne atmosfere- optužuje Plenković i još zloćudnije nastavlja:
-Narativ ovoga što vi pozivate je na tragu vaše proruske politike. Vi ste, gospođo Peović, bili među rijetkim zastupnicima koji nisu glasali za rezoluciju o podršci Ukrajini. Jeste. Ali način na koji vi gledate na poziciju Hrvatske, skoro trideset i jednu godinu nakon priznanja je da nas vratite u varijantu neke zatvorene autarkije s kojom nitko neće imati kontakta. Vi biste se zatvorili u malu kapunjeru i Hrvatska ne bi ni s kim komunicirala. Vi mislite da tako svijet funkcionira? To su sve ugovori koji su zaključivani godinama ranije i nisu karakteristični samo na Hrvatsku– zasuo je šef vlade zastupnicu s ciljem da je javno stigmatizira iznimno osjetljivim pitanjem odnosa prema ratu u Ukrajini, iako to nema baš nikakve veze s njezinim pitanjem.
Peović nije prešutila njegovu bujicu uvreda, pa je dobacila:. “Čudi me da niste spomenuli školu u Kumrovcu. Da ste bili tamo, znali biste da nije dobro krasti”, poručila mu je.
Slično je prošao i Mostov Božo Petrov koji se referirao na izbore u BiH i premijera pitao: “Jeste li se vi dogovarali sa Schmidtom oko izmjena izbornog zakona? Jer ako niste, onda ste javno lagali. Ako jeste, onda ste omogućili Bošnjacima da izvrše pritisak na Schmidta i pogoršaju status Hrvata u BiH“, rekao je Petrov, a Plenković odgovorio u poznatom stilu etiketiranja kritičara:
-Vi ste jatak Milanovića. Vi ste sada pokazali ne samo da lažete, nego da nemate pojma o stanju u BiH. Pritom ste bili zaposlenik bolnice u Mostaru. Izrekli ste niz neistina. Prvo, Hrvati u Bosni i Hercegovini su prioritet moje Vlade od prvog dana, a bili su i prije. Trudili smo se i kao europski zastupnici, i oko pregovora i modela i tada pomoći Hrvatima u BiH. Vi niste postojali ni politički ni javno. Drugo, mi smo u mandatu Vlade povećali više nego duplo sredstva koja idu baš na dobrobit Hrvata u BiH- razmetao se svojim zaslugama premijer .
“Duhoviti” aktualac ( ?! )
Pa tako i s Domagojem Hajdukovićem, zastupnikom Socijaldemokrata, kojeg je zanimalo “može li Saboru premijer garantirati da ćemo do lipnja 2023. potrošiti i zadnji cent novca koji smo dobili za obnovu od potresa i ako ne uspijete, hoćete li podnijeti odgovornost i dati ostavku?”, pitao je Hajduković. Plenković, pak, uzvratio još jednom samohvalom:
-Vidite, gospodine Hajdukoviću, da nije bilo naše Vlade mi ne bismo dobili taj novac. Da nije bilo mene osobno, ne bismo produžili taj rok još godinu dana. To vam mogu garantirati 300 posto- rekao je nadmeno odbijajući odgovoriti može li uistinu garantirati da će sav novac u produženom roku biti potrošen na obnovu. A neće, to je gotovo izvjesno. Ali to Plenkovića očito ne uzbuđuje previše…
Sandra Benčić zastupnica Ljevo-zelenog bloka, pitala je premijera je li o zatvaranju sisačke rafinerije razgovarao s nekim iz Mađarske, i kakva je bila njegova pozicija, njegov politički stav u zatvaranju rafinerije.
I naravno, “što se tiče Ine, prvo, privatizacija Ine krenula je u SDP-ovoj Vladi koju je vodio gospodin Račan, čiji je član bio gospodin Vidović. Drugi dio se napravio u vrijeme Vlade Ive Sanadera, postoji međudioničarski ugovor. To znači da je netko drugi nekada davno, što nema veze ni sa mnom ni s mojom Vladom, odlučio kako se upravlja u Ini”, uslijedilo je Plenkovićevo “pranje ruku” od svake odgovornosti. Jer, njemu su imanentni samo uspjesi.
A svi ovi kritičari u Saboru koji puste glas od zgode do zgode, mogu mu soli na rep staviti. Osim toga, ako tako nastave moglo bi ih se optužiti za sustavno protudržavno djelovanje. Jer, HDZ-ov Damir Habijan, jedan od egzemplarnijih stranačkih poltrona, već je, na tragu premijerove retorike ustvrdio kako je oporba u Saboru cijeli dan pokušavala ići u rušenje Vlade, ali dogodilo se, veli, suprotno, doživjeli su poraz. Iako, vjerojatno znade da se u politici pobjeđuje ili gubi samo na izborima…
HDZ ne bira sredstva kada treba neutralizirati oporbu, ali na oporbi je da djeluje tome unatoč. Pa i kroz istražna povjerenstva kakvo je najavljeno i za INA-u. Bez obzira na rezultat, no, svako je djelovanje demokratskim sredstvima bolje od pasivnog promatranja i rata dosjetkama koje zabavljaju samo njihove narcisoidne kreatore. Poput Plenkovića koji je, nakon izjave novinarima o INA-i, za recentni “aktualac” rekao da je “bilo i duhovito na momente”. Kome, zaboga?
