Premda bi predsjednik aktualne Vlade RH, HDZ-ovac Andrej Plenković, mrtav-hladan rekao kako u Hrvatskoj umjesto vode u rijekama teku med, mlijeko, čokolada, vino ili tko već šta voli, kako je nezaposlenost neznatna, gospodarstvo među najjačima u Europi, zdravstvo zdravo, pravosuđe bez mrlje, a svi ljudi sretni i raspjevani, te kako svi uživaju sva prava i blagodati, izvještaj koji je priredila Kuća ljudskih prava Zagreb govori nešto drukčije. Godišnji izvještaj «Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2021. godinu» donosi pregled najvažnijih problema, izazova i otvorenih pitanja koji su u prošloj godini utjecali na zaštitu i promociju ljudskih prava u Hrvatskoj, te daje uvid u kršenja, probleme i izazove u području zaštite i promicanja ljudskih prava u Hrvatskoj.
Kao je već svima poznato, 2021. godinu je obilježila epidemija COVID-19 i posljedice potresa u Za- grebu i na Baniji. Obnova uništenih obiteljskih kuća i stanova pokazala je najzornije kako funkcionira odnosno ne funkcionira hrvatsko društvo, te kako su tijela vlasti i nadležne institucije vrlo često nakupina nekompetentnih, nefunkcionalnih i bezidejnih ljudi koji nisu u stanju, nemaju volje, a niti znaju kako pomoći ljudima u teškim životnim nevoljama, kao što je to bio slučaj sa stradalnicima od potresa koji su ostali bez ičega: kuća za stanovanje, izvora prihoda itd.
Obnova je bila, odnosno još uvijek jest, neučinkovita i prespora te opterećena prevelikim administrativnim zahtjevima i inertnošću javnih tijela.
Pad javnog sustava
-Kad pričamo o obnovi, pitam se jesmo li možda previše očekivali da će biti napravljeno dosad. Trebalo je i na početku već bilo jasno, sudeći prema prvom odgovoru na kriznu situaciju, u kojoj su neki ljudi u autima čekali po tjedan dana i po više mjeseci kako bi bili zbrinuti… Pa kad se kontejner dovede, čekalo se još mjesec i pol dana da se spoji na struju, vodu.. Tu smo već pali kao javni sustav..- uz ostalo je kazao Ivan Blažević, upravitelj Zaklade Solidarna, na predstavljanju izvješća.
-Ne znaju koliko će trajati obnova ili misle da će trajati od šest do 10 godina, što je prilično zastrašujući podatak. – dodala je i Tatjana Vlašić, zamjenica pučke pravobraniteljice.
Protuepidemijske mjere su i prošle godine imale negativan utjecaj na društveni život uslijed ograničavanja ljudskih prava na okupljanje, kretanje i obveze korištenja eu-Covid potvrda za pristup javnim uslugama.
-Usprkos osnivanju Vladina Savjeta za ljudska prava, ljudska prava, nažalost, nisu bila visoko na listi političkih prioriteta Vlade RH – kraj još jedne godine dočekali smo bez važećih aktivnih mjera javne politike zaštite i promocije ljudskih prava i borbe protiv diskriminacije kao i bez politika u području ravnopravnosti spolova i razvoja civilnog društva. Posljedica toga je da se mnogobrojni problemi i izazovi u ostvarivanju, zaštiti i promociji ljudskih prava u Hrvatskoj i dalje sustavno ne rješavaju. Nažalost, kao ni prethodnih godina, Hrvatska nije učinila dovoljno na razvijanju politika za nošenje sa suvremenim i višerazinskim izazovima i problemima vezanim za zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava. Političari i institucije su bezidejni, neambiciozni, neaktivni i svake godine imaju sve manji kapacitet za osmišljava-je, izradu i provedbu javnih politika temeljenih na ljudskim pravima, što predstavlja ozbiljan problem u kontekstu kompleksnih izazova – klimatskih promjena, starenja stanovništva, rata, migracija, društvenih i ekonomskih nejednakosti. – upozoravaju u Kući ljudskih prava.
Nadalje, izvještaj kaže kako je govor mržnje i 2021. bio prisutan u javnom prostoru, pogotovo na internetu, a meta su najčešće LGBTIq osobe, izbjeglice, Srbi i Romi. I dalje zabrinjava nedostatak adekvatnog i sveobuhvatnog odgovora na prisutnost govora mržnje te mjera prevencije.
Prosvjed Roma u susjednoj BiH (foto Preporod.com)
Niti u 2021. godini nije donesen Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, što je šesta godina bez temeljne javne politike u području razvoja civilnog društva.
-Mi vidimo, na žalost, da ova država ne ulaže dovoljno u razvoj svog civilnog društva. Ne ulaže dovoljno u jasne i pristupačne kriterije za financiranje organizacija civilnog društva koje bi mogle pratiti i bdijeti nad stanjem ljudskih prava – uz ostalo kaže Ivan Novosel, programski direktor Kuće ljudskih prava, koji je uz Tinu Đaković i urednik ovog izvješća na 144 stranice.
Neovisni mediji – poljuljani stupovi demokracije
Sudjelovanje građana u procesu donošenja odluka i dalje je relativno slabo, a civilno društvo je u savjetovanja često uključeno samo forme radi, ističe.
Mediji, posebice neovisni, su stupovi demokracije, no ti su stupovi u Hrvatskoj opasno ugroženi te se ljuljaju-takvi mediji su dovedeni na rub, što znamo i mi u Trisu iz tzv. prve ruke.
Medijski zakoni u Hrvatskoj su zastarjeli, a izmjene medijskog zakonodavstva događaju se bez da je najprije donesena medijska strategija. Jedan od kontinuiranih problema u Hrvatskoj je nedostatna politička nezavisnosti javnog servisa. Postoji visoki rizik u području nezavisnosti upravljanja i financiranja javnog servisa.
Na slobodu medija i izražavanja negativno su utjecale učestale tužbe protiv novinara i medija u kojima se traže veliki i nerazmjerni iznosi odštete. U velikom broju ovih postupaka riječ je o SLAPP-u (Strategic lawsuit against public participation), tužbama kojima je cilj cenzurirati, zastrašiti i ušutkati kritičare.
Osim poplave tužbi moćnika protiv novinara i medija kojima ih se nastoji ili ih se pak doista uspije ušutkati, problem je i sve veća nedostupnost u pribavljanju informacija od općeg interesa od tijela vlasti i vezanih institucija.
Tužbe u 2019. godini
-Narastajuća državna struktura iz perspektive medija je sve više kompliciranija, sve manje transparentna i sve je manje kompetentnih osoba. Sve je teže dobiti valjanu informaciju. Nekoć se bez problema moglo doći do, primjerice ministra i zamjenika ministra, a danas je to gotovo nemoguće jer se u tom nastojanju ispriječe službe za odnose za javnošću koje su sve veće – upozorila je prilikom predstavljanja izvještaja novinarka Đurđica Klancir.
Nadalje, kao neka dobra vijest se navodi kako se u 2021. godini bilježi napredak u funkcioniranju pravosudnog sustava kroz skraćivanje trajanja sudskih postupaka, smanjivanje broja dugo aktivnih predmeta i digitalizacije pravosudnog sustava, ali su i dalje prisutni ozbiljni problemi učinkovitosti i kvalitete pravosudnog sustava.
Pravosuđe je i dalje neučinkovito što se potvrđuje u činjenici da od ukupno 416 presuda koje su u komunikaciji protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u 2021. godini, velika većina se upravo odnosi na duljinu trajanja postupka i neučinkovito funkcioniranje pravosuđa.
-U kontekstu pravosuđa i pristup građana sudstvu, neadekvatnog ustava besplatne prave pomoći. To je institut koji bi građanima slabijeg imovnog stanja trebao omogućiti brz i efikasan pristup sudovima, ali vidimo da je on i dalje nerazvijen, neadekvatan i nedostupan u svim područjima Hrvatske, te nedovoljno financiran. Pravosuđe i dalje ima svoju dugogodišnju boljku u smislu efikasnosti, brzine sudskih procesa, rješavanja sudskih sporova i učinkovitosti pravosudnog sustava. I prošle godine je to bio najveći broj predmeta koji su završili na Europskom sudu za ljudska prava. Hrvatska i dalje ima problem implementacije presuda Europskog suda – smatra Ivan Novosel.
Petina građana je siromašna
Ni u 2021. godini nisu učinjeni značajni napori kako bi se unaprijedio sustav besplatne pravne pomoći te osigurao stabilniji način financiranja. Naime, sustav besplatne pravne pomoći opterećen je brojnim problemima koji se očituju u nedostatnom i neadekvatnom financiranju.
Najistaknutiji izazovi i problemi u području tranzicijske pravde i suočavanju s prošlošću u 2021. bili su veličanje ratnih zločinaca u izjavama visokih državnih dužnosnika, kroz zajedničke javne nastupe predstavnika vlasti i ratnih zločinaca i vraćanje odlikovanja te muralizaciji ratnih zločinaca u javnom prostoru.
Na kvalitetu života u Hrvatskoj i dalje izrazito negativno utječu neujednačena kvaliteta javnih usluga, regionalne nejednakosti u dohotku, pristupu zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti te ekonomske nejednakosti. Potpuno su drugačiji uvjeti života nekome koji živi u nekom udaljenom ličkom selu bez javnog prijevoza, bliskih zdravstvenih usluga, opskrbe nužnijim potrepštinama, u odnosu na nekoga tko živi, npr. na zagrebačkoj Šalati.
Ilustracija
I dalje je više od petine stanovnika Hrvatske u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Razina rizika siromaštva i dalje je zabrinjavajuće visoka za pojedine ranjive skupine. U riziku od siromaštva se nalazi više od polovice osoba starijih od 65 godina.
-Frapantna brojka je da više od petine stanovništva Hrvatske živi u riziku od siromaštva. Posebno su tu izražene društvene skupine poput starijih osoba, samohranih majki s djecom… jaz između dohotka u urbanim i ruralnim sredinama, gdje su neke usluge skuplje nego u urbanim sredinama. Vrlo slikovito, da biste došli do kvalitetnog doktora i kvalitetne zdravstvene usluge, a živite u udaljenoj sredini bez vlastitog prijevoza morate često potrošiti vrlo puno novaca da biste uopće došli do liječnika. To su sve sustavni problemi na koje država nema odgovor – upozorava Ivan Novosel.
Posebno zabrinjava neravnomjerna dostupnost socijalnih usluga koja negativno utječe na ostvarivanje prava ranjivih i marginaliziranih skupina i pojedinaca. Problem je i diskontinuitet u pružanju socijalnih usluga koje se projektno financiraju, poput osobne asistencije, asistencije u nastavi i pomoći u kući. Naime, istekom ograničenog projektnog financiranja takve usluge se prekidaju ili ukidaju, a korisnici ostaju bez osnovne socijalne usluge koja im je nužna.
Novim Zakonom o socijalnoj skrbi zajamčena minimalna naknada se povećava sa 800 kuna na 1.000 kuna mjesečno, što je i dalje nedovoljno za ostvarenje temeljnih ljudskih prava i izlazak iz materijalne deprivacije.
Zdravstvene ustanove su i dalje neravnomjerno zastupljene na regionalnoj razini, a kvaliteta pružanja zdravstvene zaštite se niti u 2021. godini nije mjerila niti postoje javno dostupni podaci o stvarnom učinku zdravstvenih ustanova. Zabilježen je manjak liječnika i medicinskih sestara u bolničkom sustavu i nepopunjenih ambulanti primarne zdravstvene za-štite, pogotovo u području obiteljske medicine, zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece i dentalnoj zdravstvenoj zaštiti, što je posebno izraženo u ruralnim područjima i na otocima.
Stigmatizacija, izolacija, diskriminacija
Organizacije za promicanje mentalnog zdravlja ukazuju na nepromijenjeno stanje i po pitanju raširene stigmatizacije osoba s poremećajima mentalnog zdravlja što često dovodi do socijalne izolacije i diskriminacije. Nastavlja se kontinuirani nedostatak programa destigmatizacije, informiranja o mentalnom zdravlju, preventivnih programa i razvoja programa izvanbolničkog liječenja.
Ilustracija: Čekaonica jedne središnje hrvatske zdravstvene ustanove (foto: Tris)
U ovo Izvještaju se ističe i kako i u 2021. godini izostaju mjere učinkovite prevencije štete za okoliš i zdravlje stanovništva, posebice adekvatne mjere kojima bi se smanjilo onečišćenje Jadranskog mora i zagađenje zraka.
Zbog neodrživosti postojećih odlagališta, njihove opasnosti za okoliš i zdravlje lokalnog stanovništva te nedovoljne informiranosti građana o načinu i važnosti odvajanja otpada gospodarenje otpadom nastavlja biti problem i u 2021. godini. Pored neadekvatnih sustava gospodarenja otpadom, i dalje je učestali problem nedostatna infrastruktura za zbrinjavanje i pročišćavanje otpadnih voda.
Upravo je zbog ovog problema krajem 2021. Europska komisija poslala je službenu opomenu Hrvatskoj te pozvala da se osigura odgovarajuća obrada otpada prije njegova odlaganja. U slučaju neotklanjanja uočenih nedostataka prilikom odvajanja otpada, Hrvatskoj prijeti i plaćanje velikih novčanih sankcija.
Epidemija je i u 2021. godini znatno utjecala na kvalitetu obrazovanja. Istraživanja pokazuju da je epidemija imala negativan utjecaj na živote značajnog dijela učenika, a posebno na njihovo psihičko zdravlje i to naročito u srednjoškolskoj dobi.
Osim toga, djeca i mladi ne uče dovoljno o ljudskim pravima, jednakosti i solidarnosti budući da se građanski odgoj i obrazovanje provodi kao jedna od 6 međupredmetnih tema u osnovnim i srednjim školama. Takvim provođenjem građanskog odgoja ne osigurava se dovoljno vremena u nastavnom programu za kvalitetan razvoj građanske kompetencije učenika.
Svako peto dijete u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva što upućuje na nužnost proaktivnosti u provođenju mjera borbe protiv dječjeg siromaštva kako bi se postigla bolja zaštita djece od siromaštva i socijalne isključenosti. Epidemija cOVID-19 dodatno je pro dubila postojeće probleme u području mentalnog zdravlja djece i mladih, koje se posebice odnose na nedosta-tak stručnjaka u području mentalnog zdravlja djece, izostanku multidisciplinarnog pristupa u liječenju, nedostatku smještajnih kapaciteta kao i nejednakoj dostupnosti zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih pogotovo u manjim sredinama.
I osobe starije životne dobi su u 2021. godini bile suočene s visokim razina ma rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, ponajprije zbog smanjena relativne vrijednosti mirovina. Visoke stope rizika od siromaštva, je još i viša kod žena, a umirovljenici su uz nezaposlene u najvećem riziku od siromaštva.
Ilustracija
I u 2021. godini prisutne su velike razlike u dostupnosti usluga osobama s invaliditetom u urbanim i ruralnim područjima. Sustavni problemi i dalje su nepostojanje kvalitetne dijagnostike te nedostupnost rane intervencije. Neprilagođenost javnog prijevoza i nepristupačnost mnogih objekata i dalje su izraženi problemi s kojima se susreću osobe s invaliditetom. Ni u 2021. godini nije bilo sustavnih napora kako bi se osobama s invaliditetom omogućio ravnopravan pristup svim društvenim sadržajima.
Država nema ideju šta napraviti
Epidemija je nastavila dodatno otežavati dugogodišnju nepovoljnu situaciju u području ljudskih prava osoba s invaliditetom pa su tako tijekom 2021. godine zabilježeni slučajevi nesrazmjerne mjere potpunog zatvaranja ustanova i zabrane izlaska, zabrane posjeta obitelji korisnicima na smještaju, ograničenog trajanja posjete uz obaveznu prisutnost djelatnika, obavezne najave posjete te ograničenog broja posjeta.
Koncept samostalnog života u zajednici i dalje je opterećen brojnim problemima poput nedostatka izvaninstitucijskih socijalnih usluga i pitanja osobne asistencije koja nije sustavno osigurana, ističe se u Izvještaju. .
Navedeno je tek dio: cjelovito Izvješće «Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2021. godinu» može se naći na ovoj poveznici.
-Kada imamo neki problem nitko iz vlasti, političari i institucije, se ne pita kako taj problem riješiti da ljudima bude bolje. U konačnici, nitko se ne pita kako kreirati neku javnu politiku, kakav ona utjecaj ima na ljudska prava. To se nitko ne pita. Uvijek se iz pozicije rješavanja problema polazi od pitanja kako ćemo to postići da mi imamo manje posla oko toga. Mislim da je to prva mentalna karakteristika institucija u ovoj državi. Druga stvar je u tome da su političari u potpunosti bezidejni, a samim time i institucije. Dakle država nema ideju šta napraviti i kako napraviti Država ne želi čuti šta građani žele – zaključuje jezgrovito Ivan Novosel.
