Kako je već poznato, ljudska vrsta je vrlo efikasno, u svega nekoliko desetljeća, uspješno zagadila i unakazila Zemlju, planet na kojem živi. Pogledajte oko sebe: u ovom trenutku vas okružuje tko zna koliko plastike. Tom neobjašnjivom samoubilačkom ponašanju posebno je pridonijelo neracionalno, nepametno, besmisleno i bespotrebno korištenje proizvoda od plastike u svakodnevnom životu. Gomilanje ambalaže od plastike za piće, hranu, pakiranje nekih drugih proizvoda, plastičnih predmeta upitnog smisla postojanja i svrhe, dovelo je da se danas plastika i mikroplastika nalazi posvuda oko nas: u vodama, morima, zraku, u zemlji, u nama samima, u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo…itd.
Poznata je činjenica da su oceani, rijeke, jezera… prepuni plastike i mikroplastike, sitnih čestica raspadajuće ili namjerno proizvedenih plastičnih ‘komadićaka’. No prvi put je zabilježeno, a to je valjda i logično, kako pada i plastični – snijeg.
Rezultati istraživanja novozelandskih znanstvenika objavljeni prije par dana pokazali su da je u svježem snijegu koji je nedavno pao na Antarktici prvi put pronađena mikroplastika, što bi moglo ubrzati otapanje snijega i leda i predstavljati prijetnju zdravlju jedinstvenih ekosustava toga kontinenta.
Sićušna plastika, manja od zrna riže i ranije je pronađena u antarktičkome morskom ledu i u površinskoj vodi, no znanstvenici ističu da je prvi put otkrivena u svježim snježnim padalinama.
Rezultati istraživanja, koje je provela doktorandica Sveučilišta u Canterburyju, Alex Aves, pod nadzorom dr. Laure Revell, objavljeno je u znanstvenom časopisu The Cryosphere.
Ona je prikupila uzorke snijega s 19 lokacija na antarktičkoj Rossovoj ledenoj polici te je kazala da je šokirana pronalaskom mikroplastike u apsolutno svakom uzorku.
“To je nevjerojatno tužno…, ali pronalazak mikroplastike u svježem antarktičkom snijegu ističe razmjere zagađenja plastikom čak i u najudaljenijim regijama svijeta”, rekla je.
Rezultati njezina istraživanja pokazali su da je po litri otopljenog snijega pronađeno u prosjeku 29 mikroplastičnih čestica.
Gustoća mikroplastike bila je gotovo triput veća nedaleko od znanstvenih baza na otoku Ross – bazi Scott i postaji McMurdo.
Od pronađenih 13 različitih vrsta plastike, najčešći je bio PET, koji se često koristi za izradu boca za pakiranje bezalkoholnih pića i za izradu odjeće.
Mikroplastika je možda putovala tisućama kilometara zrakom, no jednako je vjerojatno i da je prisutnost ljudi na Antarktici prouzročila mikroplastični ‘otisak’, kažu istraživači.
Istraživanje je potvrdilo ono što su znanstvenici i očekivali, rekla je viša znanstvenica Instituta za znanost o okolišu i znanstvena istraživanja, Olga Panto.
“Doista je nemoguće da bilo koji organizam u današnje vrijeme izbjegne utjecaj ljudskih aktivnosti, jednako kao što ljudsko djelovanje utječe na klimatske promjene koje pak utječu na promjene u okolišu. Ne trebam posebno naglašavati da treba što prije poduzeti značajne korake koji će omogućiti smanjenje upotrebe plastike i omogućiti konstruktivne načine upravljanja plastikom“, rekla je Panto.
Dakle, pjesma Bijeli Božić i slične zahtjeva promjenu naslova u Plastični Božić.
Što je mikroplastika i od kuda dolazi?
Mikroplastiku čine mali dijelovi plastičnog materijala, obično manji od 5 mm. Primarna mikroplastika se namjerno se dodaje u proizvode i tako ispušta u okoliš, a 15-31% mikroplastike se nalazi u morima.
Glavni izvori su, kažu u EU-i, trošenje sintetičke odjeće (35 posto primarne mikroplastike), potrošnja automobilskih guma (28 posto) te proizvodi za njegu lica i tijela (mikrokuglice se upotrebljavaju u proizvodima za piling, 2 posto). (Izvor: EPRS)
Sekundarna mikroplastika nastaje raspadanjem, odnosno razgradnjom većih komada plastike kao što su vrećice, boce i ribarske mreže. Ona čini 69-81 posto mikroplastike u morima: danas ima oko 150 milijuna tona u morima, premda to nitko nije izvagao, niti će.
Do 2050 godine plastike će u morima i oceanima biti više nego ribe, a u nekim uvalama na Jadranu je to već danas slučaj.
Koje su posljedice mikroplastike?
Mikroplastika se nalazi u morima. Prema UN-u u morima se nalazi 51 trilijun čestica mikroplastike, 500 puta više nego što je zvijezda u našoj galaksiji.
Mikroplastiku mogu progutati morske životinje te ona tako ulazi u prehrambeni lanac i dospijeva u hranu ljudi. Pronađena je u hrani, piću, uključujući u pivu, medu i vodi iz slavine.
Iako se još ne zna točno kakve su posljedice za zdravlje ljudi, plastika često sadrži dodatke kao što su stabilizatori i spojevi otporni na plamen te ostale potencijalno toksične kemijske spojeve koji mogu biti štetni za životinje i ljude.
Inače, zastupnici EU parlamenta su odobrili strategiju za plastiku u skladu s kojom će plastična ambalaža na tržištu EU-a do 2030. biti prikladna za recikliranje, potrošnja plastike za jednokratnu upotrebu smanjit će se, a namjerna upotreba mikroplastike bit će ograničena. Zastupnici traže da se zabrani mikroplastika u kozmetici da se uvedu standardi za kvalitetu reciklirane plastike te da se za neke proizvode značajno smanji mikroplastika već pri nastajanju (primjerice, kod tekstila, boja i cigareta).
Parlament podržao zabranu za određenu plastiku za jednokratnu upotrebu – koju se najčešće pronalazi na europskim morskim obalama, a za koju postoje alternative. Zastupnici su također zatražili da se na popis zabranjene plastike doda oksorazgradiva plastika. Radi se o konvencionalnoj plastici koja uključuje aditive za ubrzavanje fragmentacije materijala u vrlo sitne dijelove, što doprinosi onečišćenju mora mikroplastikom.
Ako se spremate ručati, najvjerojatnije ćete za prilog imati i nešto mikroplastike.
Ako se spremate na kupanje u moru, plivat ćete s mikroplastkikom.