Prokletije, planinski masiv u graničnom području Crne Gore i Albanije, zasigurno je jedan od najljepših krajolika u Europi i svijetu. Bajkoviti krajobraz za kojega je teško pretpostaviti da postoji u zbilji prije nego li ga se ugleda uživo, oduševi i ostavi bez riječi svakoga tko ga posjeti, a planinare i bez daha. Priroda nevjerojatne ljepote je očuvana ponajviše jer je tom teško pristupačnom području pristup bio strogo zabranjen zbog najstrože čuvane granice između Albanije i bivše Jugoslavije.
Tek zadnjih desetak godina Prokletije su ‘otkrivene’. Posjećuju ga planinari iz čitave Europe i svijeta, a u posljednje vrijeme i turisti koji su doznali za taj čudesan dio svijeta. Sada su Prokletije, koje su 2009. godine crnogorske vlasti proglasile nacionalnim parkom, ugrožene. Posljednjih nekoliko dana iz Grebaje, doline u podnožju impresivnih prokletijskih vrhunaca, stižu vapaji upućeni svima koji vole Prokletije, prvenstveno planinarima iz Crne Gore, Hrvatske, BiH, Slovenije, Srbije i drugih europskih zemalja: u tijeku je krčenje dijela šuma radi navodne zamisli da se nadomak vrha Volušnice, jednog od tamnošnjih vrhova i planinskih, dovede put kojime bi se dolazilo vozilima, te sagradi golema građevina ugostiteljske namjene. Šteta je već učinjena, no još uvijek se može spriječiti nepovratna devastacija koja bi zauvijek mogla obezvrijediti i uništiti najviše prirodne vrijednosti, smatraju tamnošnji žitelji i planinari.
Pogled s Volušnicae na Prokletijama donekle dočarava čudesnu ljepotu prirode (foto TRIS/G. Šimac)
-Kao što ste vidjeli zadnja tri dana, dolinu Grebaje bagerom se poravnjava. Otvaraju se putevi bez ikakvog znanja, hoće ljepotu da unište i da zarade para. Pozivam sve Vas da svi zajedno ne dopustimo tu nepravdu,da se Nacionalni Park Prokletije i dolina Grebaje ostane lijepa. Svi zajedno jači smo…uz dolinu. – dramatično se obraćaju planinarima u cijeloj regiji stanovnici Grebaje.
Obitelj Gocaj, bračni par Špan i Zulja, stalno žive u Grebaji i dobri su domaćini planinarima koji dolaze odasvud, pa tako i hrvatskim plainarima, posebice članovima kluba Sv. Mihovil iz Šibenika, koji Prokletije pohode već niz godina. U nastavku prenosimo apel Planinarskog kluba Očnjak iz Gusinja na Prokletijama, a koji pozivaju u pomoć sve planinare i upravu Nacionalnog parka Prokletije, a koja se zasad nije javno očitovala o aktualnim zbivanjima, te crnogorskom premijeru Dritanu Abazoviću.
Brutalno krčenje šume (foto PSK Očnjak)
Poštovani prijatelji dragi planinari,
Poslednjih dana svjedoci smo da se iz doline Grebaja ka predjelu katuna Volušnica izvode radovi na probijanju puta, kroz šumu i dobrim dijelom planinarskom stazom u srce Nacionalnog parka Prokletije.
Kako je vjerovatno svima poznato, dolina, kao i predjeli visokoplaninskih grebena koji grade izrazito orografsko razmeđe ka prostoru susjedne Albanije (Popadija, Talijanka, Volušnica) leže u sastavu zaštićenih područja rezervata prirode i nacionalnog parka Prokletije, a osim toga, u svojim njedrima, upravo na prostoru katuna, čuvaju nemjerljivo značajno materijalno kulturno naslijeđe Crne Gore oličeno u poznatim i novootkrivenim petroglifima. Predio Volušnice iskazuje se poslednjih godina velikim istraživačkim potencijalom.
Volušnica jeste i vidikovac od posebnog značaja, jer otvara pogled na visokoplaninski kompleks Karanfila koji čini jedan od najimpozantnijih kraških pejsaža cjelokpunog prokletijskog masiva. Njezina značaj leži i u činjenici da obično predstavlja prvu tačku susreta bezbrojnim izletnicima i planinarima sa ovom planinom, jer je dosta pristupačna, a ta okolnost je, kako vidimo, ugrožava.
Jezerce podno vrha Maja Jezerce na Prokletiijama (foto TRIS/G. Šimac)
Svjedoci smo ugrožavanja prirodnih vrijednosti visokih crnogorskih planina posvuda čak i u sklopu zaštićenih područja nacionalnih parkova. Sa takvim opasnostima, suočavali smo se i u nacionalnom parku Durmitor, parku prirode Komovi, parku prirode Orjen i drugdje.
Na svim ovim tačkama, ekološki aktivisti i mještani pružili su primjeran otpor uvjereni da samo izvorni planinski ambijent može donijeti trajnu korist i snažnu privlačnost, ako hoćete, i turističkoj posjeti našim planinama.
Uvjereni smo, takođe, da se pored narušavanja izvornog ambijenta, ovakvim nedozvoljenim zahvatima otvara i perspektiva daljeg obimnijeg ugrožavanja i devastacije planinske prirode sa svim njenim unikalnim reljefnim karakteristikama i nedokučivom nizu elemenata, najprije flirističkih i glacioloških, koji Prokletije smještaju među naučno najvrijednije djelove reljefa Crne Gore i jugoistočnih Dinarida. Prokletije tek treba istraživati i krajnje je nedopustivo ovakvo zahvatanje u njihove prirodne resurse. Tim prije što smo već vidjeli jako ozbiljna narušavanja prostora u djelovima doline Ropojane.
Ukoliko budu dozvoljeni ovakvi zahvati u planinskom masivu koji već uživa mjere formalne zaštite, u Crnoj Gori će pobjediti deviza “Samo je iskorišćen prostor vrijedan prostor” koja jeste izraz primitivizma i pogleda neprimjerenog našem vremenu i civilizacijskoj baštini svijeta.
Jezerce podno vrha Maja Jezerce na Prokletiijama (foto TRIS/G. Šimac)
Pobornici smo pogleda koji je u sebi, dolazeći i odlazeći sa Prokletija, razvio akademik Branimir Gušić. Takođe i niz drugih istraživača koji su u njima učinili pionirske korake u otkrivanju osebujne prirode visokih dinarskih planina. Ali i stava koji su generisali prokletijski gorštaci – stočari sa kakvima smo imali čast da se susrećemo i u naše vrijeme, a koji su poznavali njihovu vrijednost i izuzetnost.
Otporu gradnji ovakvog puta u dolini Grebaja tako će se pridružiti more poznavalaca Prokletija, onih koji su ovu planinu upoznavali putem literarnog prinosa brojnih istraživača i onih koji su zalazili u njihov planinski prostor.
Ugrožavanjem doline Grebaja i planine Volušnice ugrožava se cjelina masiva i krši se zakon države Crne Gore.
Na nadležnima je da što prije postupe u skladu sa zakonom.
Ovo jeste civilizacijsko pitanje i mi se iskreno nadamo da će u slučaju znamenite doline Grebaja biti ispoštovana nauka koja je putem uvida najpoznatijih istraživača reljefa, flore, pa i običajnog života, izrekla toliko riječi hvale za jedinstveni planinski prostor Prokletija.
Mi planinari ovaj zahvat ocjenjujemo i doživljavamo kao jednako opasan onom koji smo nedavno vidjeli da se odigrao u području Crnog jezera na Durmitoru ili koji se planira u kanjonu rijeke Komarnice.
Molimo sve vas kojima je planina više od obične riječi, kojima je planina i planinarenje način života, da nam pomognete i da zajedničkim snagama spriječimo dalju devastaciju nacionalnog parka Prokletije i da ne dozvolimo da divlja i ne taknuta priroda i ljepote Prokletija budu uništene.
SAČUVAJMO GREBAJE, VOLUŠNICU I NACIONALNI PARK PROKLETIJE.
Psk Očnjak Gusinje
Planinari na Volušnici (foto TRIS/G. Šimac)
Psk Očnjak Gusinje
Nacionalni park Prokletije je inače najmlađi takav park u Crnoj Gori, a osnovan je 2009. godine. Površina parka je 1660 ha i nalazi se na teritoriji općina Plav i Gusinje. Na žalost, još uvijek nema ni svoju vlastiti internetsku stranicu, već je predstavljen na ‘kolektivnoj’ stranici svih crnogorskih nacionalnih parkova. Tamo nema ni riječi o krčenju planine….
-Prokletije, čiji naziv upućuje na netaknutu divljinu, nepristupačne vrhove, zastrašujuće ltice i misteriozna jezera, prije nego na prizvuk kakve kletve, nalaze se na tromeđi Crne Gore, Kosova i Albanije. Smještene na krajnjem jugu Dinarida, razuđenim vijencem vrhova (preko 2 500mnv), ukrštenim grebenima, brojnim procjepima i cirkovma, strmim padinama i dubokim dolinama koje ih presjecaju, navele su austrijskog geologa Ami Bue-a da ih sredinom XIX vijeka proglasi „Alpima na jugu Evrope“. Stjenovito more vrhova mističnih imena: Rosni vrh, Dobra i Zla Kolata, Trojan, Gvozdeni, Šilo, Očnjak, Volušnica, Popadija, Talijanka, Karaula utrkuju se visinama i ljepotom pejzažnog doživljaja koji pružaju. Karakterišu ga brojni visoki, oštri i nazubljeni vrhovi, čije su strane izuzetno strme. Na Prokletijama se nalazi najvisočiji vrh Crne Gore. To je Zla Kolata sa 2.534 mnv. U Parku postoje brojna lednička jezera od kojih je najljepše Hridsko jezero. U Parku se mogu naći i manji vodotoci, vrela, izvori pitke vode i planinske lokve. Klima je kontinentalna, planinska i subalpska. Zime su veoma oštre i duge, a ljeta svježa i kratka. – opisuju Prokletije, a dodajemo i kako je najviši prokletijski i albanski vrh Maja Jezerce visok 2694 metra, ujedno i najviši vrh Dinarida koji se protežu kroz više država, pa tako i kroz Hrvatsku.
Prokletije, uslijed svoje nadnaravne ljepote, doista nemaju nikakve veze s riječju prokletstvo.
Možda tek sad, kada prokleta ljudska glupost prijeti jednim od najdivotnijih dijelova planete Zemlje.
*NOVO: Iz doline Grebaje javljaju kako su radovi zaustavljeni. Zahvaljuju svima na podršci.
Planinar Joso Gracin Joka na Prokletijama u Crnoj Gori i Albaniji, koje su dio Dinarida (foto TRIS/G. Šimac)
Šibenski planinari na najvišem vrhu Prokletija, Albanije i Dinarida: Maja Jezerce
Ulaz u Nacionalni park Prokletije (foto TRIS/G. Šimac)
Dolina Grebaje (foto TRIS/G. Šimac)
Šibenski planinari na Prokletijama (foto HPK S. Mihovil)
Kravice u dolini Grebaje (foto TRIS/G. Šimac)
