Una je obranjena. Njezino vrelo oslobođeno devastatora. Nakon mjesec dana prosvjeda građana, aktivista i glazbenika koji su je ustrajno branili od nasilja, u Vladi su odlučili pravomoćnu dozvolu za gradnju mini hidroelektrane na rijeci Uni proglasiti ništavnom. O tome je javnost izvijestio potpredsjednik Vlade, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić. Ali, ma koliko takav ishod građanske pobune treba pozdraviti, jer ohrabruje i druge da djeluju, da ne prihvaćaju oportunistički svakodnevne koruptivne odluke i devastacije u prostoru obično izvan svake pameti, toliko ovakav epilog otvara jedno drugo ozbiljno pitanje koje zahtjeva nezaobilazan odgvoor: Hoće li itko odgovarati za izdavanje dozvole za gradnju na zaštićenom Vrelu Une?
Da se u državnim institucijama, koje postoje da bi štitite javni interes i opće dobro, prirodu i njezine resurse, postupalo sukladno zakonima a ne pogodovalo pojedincima i nekim partikularnim interesima za šaku „judinih škuda”, ne bi bilo nikakve potrebe za aktivističko, građansko organiziranje prosvjeda u obranu prirodnih i zaštićenih vrijednosti. Kod nas, međutim, vlast popušta pod pritiskom javnosti, a Una je doslovce digla na noge ne samo građane s ove i one strane granice ( Hrvatske i BiH ) nego i brojne javne osobe iz svijeta glazbe, filma, kazališta, riječju – kulture i umjetnosti, ali ne problematizira meritum problema. Kako se, naime, uopće dogodilo da se privatnom investitoru izda dozvola za gradnju male hidroelektrane na zaštićenom području Nature 2000, na Vrelu Une(?! )
Postupak za proglašavanje ništavnom već pravomoćne dozvole je pokrenut, objavio je ministar Bačić i izazvao pobjedničku euforiju svih koji su podupirali prosvjed na Uni. Ta će odluka, dodao je, upozoravajući na oprez, sigurno biti predmet propitivanja na Upravnom sudu, jer je Državni inspektorat pokrenuo upravni postupak protiv investitora i zabranio radove na izgradnji male HE „Una -Mlin” na području ekološke mreže Natura 2000. I dok se pokret za obranu rijeke Une predvođen Udrugom Una Srb, raduje pobjedi nad korumpiranom, kriminalnom birokratskom hobotnicom, a pogotovo činjenici da je spriječen ekocid i trajno uništavanje vrijednog izvora vode koji je postao žrtva nečijeg hira, u Hrvatskim vodama, Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije te Državnom inspektoratu svakodnevno vijećaju o tome kako post festum, nakon što su tvrdili da su nemoćni, pravomoćnu građevinsku dozvolu staviti izvan snage i time presuditi suludom projektu HE na Uni.
Ministar Bačić podsjeća da je Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva provelo nadzor nad spornom građevinskom dozvolom koju je donijelo upravno tijelo zadarske županije, odnosno ispostava u Gračacu i u njoj utvrdilo brojne nedostatke. To je ministarstvo, brani svoje ljude Bačić, bilo nemoćno zbog proteka roka otkad je građevinska dozvola postala pravomoćna. No, na temelju obavljenog nadzora koji je obavio Zavod za zaštitu prirode Ministarstva za zaštitu okoliša, radovi su obustavljeni, gradilište zatvoreno jer nije proveden postupak prethodne ocjene prihvatljivosti izgradnje male HE u području zaštićene eko mreže, a o konačnoj sudbini ovog iracionalnog, štetnog projekta odlučit će Uprava za zaštitu okoliša kojoj se investitor, veli Bačić, nije ni obraćao. Doduše, taj je zahvat na Uni, kako je rekao, postao sastavni dio prostornih planova Zadarske županije i općine Gračac još prije deset godina, i prošao svu proceduru bez ikakvih otpora ili kritika. Plan je stupio na snagu i bio je, objašnjava Bačić, temelj za donošenje građevinske dozvole koja je postala pravomoćna prije dvije godine, unatoč nekim ozbiljnim propustima koji bi po sebi mogli biti dovoljni za njezino ukidanje, da od toga nije prošlo toliko vremena.
I ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković sada govori kako se priroda treba vratiti u prvobitno stanje, kao da se sve to događalo mimo znanja Vlade i njezinih nadležnih ministarstava. To “posipanje pepelom” nakon svega krajnje je iritantno jer da građani oko rijeke Une nisu digli svoj glas protiv ovog paklenog, sramotnog plana, on bi bio nesmetano realiziran a oni koji sada govore o štetnosti projekta i zabrani radova cijelu su proceduru dok je trajala- prespavali. Ništa im nije smetalo, investitoru i njegovom projektu nisu se u startu usprotivili iako svaki svjestan građanin znade da se na izvoru vode, koji je zaštićeni svjetski fenomen prirode, ne može ni promisliti da bi netko mogao graditi privatnu hidroelektranu. Iz hira, neodgovornosti, ludosti, zato što može, zato što je ovo zemlja bezakonja u kojoj neki, bliski vlasti i administraciji, mogu što hoće, a drugi ne smiju ni dvorišni kamen pomaknuti.
Dakle, sretni smo što su radovi zaustavljeni, što Una do daljnjega mirno teče, ali je li moguće da će oni koji su izdali dozvolu za gradnju ostati anonimni i nekažnjeni?! Možda zato što je vlast bila suglasna s projektom i podupirala investitora u njegovom bezumnom naumu, sve dok građani, aktivisti, brojne osobe iz javnog života nisu odlučno ustale protiv male HE za veliku, nemjerljivu štetu na izvoru Une. Što se pokret za obranu Une više širio, što je postajao snažniji i uporniji, vlast je sve više uzmicala. I konačno odlučila odustati od projekta koji izravno prkosi ne samo javnom interesu i općem dobru, nego i zdravoj pameti. Je li to dovoljno da se sve zaboravi? Jer, sutra će doći na red neka druga Una…
Inače, u ovoj državi nije “popularno” postavljati pitanje krivnje i odgovornosti, to odmah poprima antivladine konotacije, pa stoga ne treba imati iluzije da će Una dočekati punu pravdu a njezine štetočine adekvatnu kaznu. Samo neka se oni koji su je svojim odlukama ugrožavali sada ne prave svecima koji je štite i spašavaju.
Prosvjed na Vrelu Une (foto Maja Sever)
