Pandemija covida-19 još nije ni završila, a svijetu već prijeti nova zaraza. Znakovito je da se nova pošast naziva majmunskim boginjama, iako majmuni nisu prvi izvor bolesti…
Kako bilo, virus je već, prenose mediji, stigao u većinu zapadnih zemalja, od Kanade i Australije, preko Portugala i Španjolske, do Velike Britanije, Švedske i Italije. Spominje se 11 zemalja i 80-ak evidentiranih slučajeva zaraze. Doduše, iako je riječ o virusnoj infekciji koju izaziva sličan virus kao kod velikih boginja, navodno nije previše zarazna, i potreban je vrlo bliski kontakt sa zaraženom osobom da bi vam prenijela majmunske boginje.
-Ova bolest je puno manje zarazna nego što su bile velike boginje i niža je smrtnost nego što je bila kod velikih boginja. To zapravo nije prvenstveno bolest ljudi, nego glodavaca u centralnoj i zapadnoj Africi, a povremeno bude prelaska na ljude, te s čovjeka na čovjeka, ali ne često jer nije jako zarazna- objasnio je za N1 epidemiolog iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Bernard Kaić.
Razlika između majmunskih i ljudskih boginja je što se ove potonje prenose isključivo s čovjeka na čovjeka, pa su, kako veli Kaić, stoga 80-ih godina i mogle biti iskorijenjene cijepljenjem. Majmunske boginje, međutim, domaćina imaju među životinjskom populacijom, pa je virus nemoguće iskorijeniti. Inače, početno se mogu širiti kapljično, ali mora postojati dugotrajan bliski kontakt, da bi se bolest mogla kapljično prenijeti, kaže Kaić, dok je drugi način, dodaje, prijenos putem izlučevina iz kožnih promjena, ili spolnim putem, što je upravo slučaj kod zaraženih u europskim zemljama.
Iako se nazivaju majmunskim boginjama, majmuni nisu prvi izvor zaraze. Na čovjeka se bolest može prenijeti i tako da vas životinja ugrize ili ogrebe, ili ako je prilikom manipuliranja sa zaraženom ili uginulom životinjom čovjek došao u kontakt s njezinim izlučevinama, bilo preko oštećene kože ili sluznice.
Glavni simptomi su povišena temperatura, slabost, iscrpljenost, bolovi u mišićima i leđima, a nakon nekoliko dana se pojavljuje i osip nalik onome kod vodenih kozica, ističe epidemiolog.
Nema nekog posebnog lijeka protiv ove virusne infekcije, liječi se simptomatski, a cjepivo protiv velikih boginja, kako su pokazala istraživanja, štite i protiv majmunskih, ali se to cjepivo, napominje Kaić, ne koristi već 45- 50 godina, a nije poznato ni koliko dugo ono ima djelovanje. Nije realno da oni koji su se cijepili prije 45-50 godina još uvijek mogu računati na tu zaštitu, poručuje.
Smrtnost nije velika, iako je u Africi, kaže, znala doseći i 10 posto.
Ali, kako god ova vijest zvučala dramatično, nakon dvogodišnje pandemije covida-19, lock downa i svih mogućih restrikcija i intervencija u normalan život ljudske vrste, nema razloga za zabrinutost, poručuje Kaić. Jer, iako je moguće da bolest netko unese i u Hrvatsku, minimalne su šanse da se značajnije proširi.
Ako nema covida-19, kako vidimo, uvijek postoji neka druga virusna prijetnja, bilo da je riječ o ospicama, rotavirusu ili nedavnoj pošasti hepatitisa. Dakle, za strah od zaraze uvijek ima razloga. Pitanje je samo hoćemo li s virusima biti u suživotu ili u – “ratu”.
