Zašto se u Hrvatskoj ne smije razgovarati, kamoli raspravljati, o pandemiji covida-19? Nevjerojatno, ali nakon što je proglašen kraj pandemije suočeni smo s potpunom blokadom informacija, iznošenja stavova i mišljenja stručne javnosti, polemiziranjem o posljedicama, ukratko pandemija je kod nas zabranjena tema.
Počelo je s epidemiologom Bernardom Kaićem, voditeljem Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo koji je u “pet do dvanaest” otkazao već dogovoreni intervju na N1 televiziji s kratkim, ali sasvim jasnim obrazloženjem: “Uprava odlučila odgoditi istupe o covidu”.
Krajnje neugodna situacija za znanstvenika, a sasvim sigurno vrlo nezgodna i za uredništvo N1 koje je s intervjuom, na koji je Kaić već pristao, računalo.
Vrlo brzo pokazat će se da nije riječ samo o Kaiću i N1 televiziji. Jer, u sličnoj, možda još neugodnijoj situaciji, našao se i saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stjepo Bartulica. Nadobudno je pokušao organizirati okrugli stol u Saboru na kojem bi ljudi od struke govorili o svim aspektima pandemije, pa dakako i posljedicama ( preko 18 tisuća umrlih od covida) s kojima se još uvijek suočavamo ( i danas u samo jednom tjednu bilježimo 17 preminulih od covida ) ili ćemo se morati tek suočiti ( primjerice, što je s milijunima komada propalog cjepiva kojemu je istekao rok, gdje se medicinski otpad pohranio i koliko je Hrvatsku to koštalo ? ), ali i poukama za budućnost.
Bartulica je koristeći kao povod objavu kraja pandemije, okrugli stol planirao za 12. svibnja, a pozvao je Krunoslava Capaka, šefa HZJZ-a-a, zamjenicu ministra zdravstva Mariju Bubaš, epidemiologa Bernarda Kaića i druge. Svi su poziv prihvatili, a onda sasvim neočekivano i naprasno-otkazali! Navodno- iznenadne obaveze…
Zastupnik DP-a je bio konsterniran.
-Riječ je o stručnjacima i baš da nitko od njih nije mogao doći, to ne ulijeva povjerenje. Iako sam u politici tri godine, tako nešto nisam doživio. Mislim da je gospodin Capak uzrok svemu jer je javno rekao da neke mjere nisu imale smisla, pa bi bilo dobro čuti što je točno mislio- zaključio je Bartulica. Ali, kako je samo pomislio da jedan državni službenik može slobodno, bez posljedica, govoriti ono što misli?!
Hrvatska je ušla u opasnu zonu reducirane demokracije pod egidom pandemije i sprječavanja širenja uznemirujućih informacija u javnosti, a potom su cenzorske škare vladajućih zarezale duboko i ekstenzivno. Toliko da su neke teme u ovoj zemlji generalno – zabranjene! Obrazloženje: pandemija je završila pa je i ta tema passe, zaključena.
Pa ti vidi hoćeš li o tome javno govoriti, štoviše i neke poteze vlasti kritizirati, i nakon toga ostati na svojoj poziciji…
Zastupnik Domovinskog pokreta imao je ambiciozan naum: htio je da struka iz svog rakursa, sada kad je s pandemijom gotovo, otvoreno progovori o nekim krivim potezima, nekim zastranjivanjima, o antagoniziranju cijepljenih i necijepljenih, o profiterstvu, kako je rekao na N1. Sve zato da iz krivih poteza izvučemo neke pouke za budućnost. Ali…
-Doznajemo da su ljudi koji ni ne žive u Hrvatskoj utjecali na javno mnijenje iz svojih interesa. To treba otvoriti jer u budućnosti, ako ćemo imati nove krize, moramo spriječiti štetu koja je nastala. Vlade, ne samo naša, izazivaju više štete nego koristi, čak i u najboljoj namjeri. To su sve odluke konkretnih ljudi koji bi trebali odgovarati na konkretna pitanja. Danas su se, čini se, uplašili- ocijenio je Bartulica i još jednom izrazio žaljenje što se odluke o pandemijskim mjerama nisu donosile dvotrećinskom većinom u Saboru.
Zašto je, dakle, javno problematiziranje vladinih mjera tijekom i nakon pandemije –zabranjena tema? Treba li, poslije ova dva spomenuta slučaja cenzuriranja struke, očekivati osnivanje istražnog povjerenstva za koronavirus kojeg pokreće oporba s istom argumentacijom s kojom je Bartulica pokušao sazvati okrugli stol? Je li zbilja premijera na cenzuru nagnao Krunoslav Capak koji je, na kraju koronakrize, sasvim iskreno, no bez sumnje i sasvim naivno, priznao da su neke mjere koje su se tijekom pandemije provodile bile –upitne? Čega se uplašio Plenković i što nam je sve njegova vlada zatajila, zajedno s angažiranim stručnjacima kojima je, izgleda, lojalnost politici ipak važnija od odanosti struci? Boji li se premijer da bi ga građani mogli pozvati na odgovornost?
Skandalozno je, smatra zastupnica Mosta Marija Selak Raspudić da najodgovorniji ljudi u državi ne žele da se o pandemiji priča, i kako reče,” srećom da je pandemija završila, jer da je potrajala skliznuli bismo prema diktaturi”.. Jasno je, dakako, da Kaić, Capak, Bubaš nisu samostalno odlučili u zadnji trenutak otkazati gostovanje na okruglom stolu zastupnika Bartulice.
-Podsjetit ću zašto smo tražili istražno povjerenstvo. Od 17. ožujka 2020., dekretom Vlade, sve što se nabavljalo, a odnosi se na medicinsku opremu, robne zalihe i ostalo, išlo je mimo javne nabave i pod oznakom tajnosti. Tek sad otvaramo prve ladice u kojima doznajemo da netko vozi lamborghini, da su nečiji nećaci dobivali poslove s državom… Mi samo želimo znati tko je što nabavljao, po kojim cijenama i tko je sve bio uključen- kazala je za N1 zastupnica Selak Raspudić, posebno naglašavajući da oporba želi odgovore na pitanja što se događa s viškovima cjepiva, koliko ga je nabavljeno, koliko će ga se još nabaviti i kamo će s njim kada bude proglašeno medicinskim otpadom.
-Potpisali smo lihvarske ugovore na koje nismo mogli utjecati. I sve je pod oznakom tajnosti. Bili smo prisiljeni kupovati ih po glavi stanovnika, unatoč tome što se jako rano znalo da to neće biti iskorišteno. Na to sam upozoravala tad i sad smo u teškoj situaciji. Bojim se da ćemo sve doznati tek za nekoliko desetljeća….
Očito je svjesna da od istražnog povjerenstva neće biti ništa…