Humanitarna pornografija… Što je sad pa to? Pornografski materijali od čije se prodaje novac daje u neke humanitarne svrhe? Ne, stvar je, čini se, puno složenija i gora, reklo bi se. Naime, termin humanitarna pornografija ili pornografija siromaštva (eng. poverty porn) koristi se kako bi se opisala osmišljena praksa i pokušaji bilo koje vrste medija ali i drugih institucija, udruženja, javnih tijela, političara i koga već ne… da nekako profitiraju prikazivanjem prizora siromaštva, uglavnom ne mareći za dostojanstvo osoba koje prikazuju, a kako bi izazvali snažne reakcije samilosti kod široke publike i građanstva, te potom i njihove donacije i uplate za ovo ili ono.
Takvih smo se slika proteklih desetljeća nagledali u našem životu po medijima, društvenim mrežama… televizijskim humanitarnim show programima. Jedan od najčešćih primjera humanitarne pornografije je dizanje čitanosti, gledanosti i klikanosti medija koji u te svrhe objavljuju fotografije i video priloge, na primjer, uplakane i neuhranjene djece, bolesnih, obogaljenih i potlačenih, onih koji žive u najgorem siromaštvu, ratnim neprilikama i tome slično.
Danski humanitarni radnik Jorgen Lissner napisao još je 1981. godine napisao kako se „slika izgladnjelog djeteta smatra neetičnom, jer se opasno približava pornografskoj… prikazuje ljudsko tijelo i dušu u svoj svojoj golotinji, bez ikakvog poštovanja prema osobi“.
Neki bi u taj pojam uvrstili i humanitarne TV priredbe poput onih koji smo znali gledati na državnoj televiziji, a kada bi se za potrebe prikupljanja novca za liječenje neke mlade osobe ili nabavku skupocjenog medicinskog uređaja tražilo od građana i gledatelja da telefonskim pozivom doniraju neki iznos u te svrhe. Pritom bi im se na telefone javljali predsjednice i predsjednici Vlade RH i države, ministri, saborski zastupnici i druge estradno vidljive osobe. To bi neki mogli okarakterizirati kao elitnu humanitarnu pornografiju, s obzirom da se kao neki veliki humanitarci prikazuju oni kojima je zapravo posao da u okviru svojeg političkog djelovanja osiguraju viši standard zdravstvene usluge za sve građane, s ne da za takvo što bezočno žicaju, odnosno traže novac građana još jedanput, patetično se smješkajući i dižući telefonsku slušalicu.
No, to je priča za sebe. U Zakladi Solidarna, o kojoj smo na stranicama ovog portala zbog njihova višesmjernog društveno korisnog i humanitarnog djelovanja pisali više puta, pitaju sve nas koliko puta ste se na naslovnim stranicama medija i po društvenim mrežama suočili s fotografijom uplakanog djeteta?
Ilustracija
-Velike tužne oči toliko su vas prodorno gledale da ste bili sigurni da osjetite patnju kako probija kroz ekran ili s novinske stranice. Nerijetko je fotografija bila popraćena i tekstom: “Donacijom od samo 10 kuna mjesečno, osigurat ćete 30 dana hrane i čiste vode za ovo dijete”. Osjetili ste instant krivnju kad ste se sjetili svih kava koje ste popili u prethodnom mjesecu, ne razmišljajući kako beznačajan iznos za vas, za nekoga znači život i zaštitu od bolesti. Kako biste se riješili krivnje koja vas je nenadano preplavila potražili ste najjednostavniju opciju doniranja i brzo kliknuli send, prije nego je vaš mozak uspio u cijelosti procesuirati čemu ste bili izloženi. Možda i niste donirali već ste stisnuli iksić, okrenuli stranicu i srknuli novi gutljaj kave. Zajedno s njim, progutali ste i osjećaj krivnje. Nitko neće znati. Zaista neće. No znate li Vi? – veli Ivan Blažević iz Zaklade Solidarna.
U nekoliko ranije opisanih minuta, možda čak i sekundi, bili ste, kažu u Zakladi Solidarno, izloženi pornografiji siromaštva koja je po definiciji “bilo koja vrsta medija, bilo da je napisana, fotografirana ili snimljena, koja iskorištava stanje siromašnih kako bi stvorila potrebnu simpatiju za prodaju novina, povećanje dobrotvornih donacija ili potpora za određeni cilj”.
-Pornografija siromaštva naziva se još i pornografijom gladi, stereotipnom pornografijom ili humanitarnom pornografijom. Koncept je prvi put uveden 1980-ih, u “zlatno doba dobrotvornih kampanja”, kada su se s ciljem prikupljanja sredstava koristile fotografije pothranjene djece s mušicama u očima. Iako su kampanje koje su koristile takav pristup, primjerice poznati Live Aid, bile uspješne, sam pristup kritiziran je jer sustavni problem siromaštva pojednostavljuje i pristupa mu senzacionalistički. Unatoč brojnim studijama koje ističu negativne utjecaje i posljedice humanitarne pornografije, pristup i danas koriste brojne organizacije diljem svijeta. – veli Blažević.
U Zakladi SOLIDARNA smatraju kako s takvom praksom treba prestati i donose nekoliko opće priznatih razloga zašto. Kao prvo, nužno je osvijestiti da pomagač i osoba kojoj se pomaže nisu u ravnopravnoj poziciji -upravo zato važno je poštovati granice ljudi koji se ne osjećaju dovoljno snažnima da bi ih sami postavili, ističu.
Nadalje, u digitalnom dobu u kojem živimo, fotografije se brzo dijele i mogu biti iskorištene za razne neugodne i nezakonite načine bez dopuštenja subjekta.
-Složeno iskustvo siromaštva fotografija uplakanog djeteta čini jednostavno razumljivim, potrošnim i lako izlječivim, no to nije tako. Cilj djelovanja humanitarnih organizacija ne bi smio biti samo pomoći pojedincu već i skrenuti pozornost na sustave koji siromaštvo stvaraju i perpetuiraju. Siromaštvo je kompleksan problem i treba se prikazivati iskreno – u svim svojim slojevima i utjecajima koje ima na one koji su njime pogođeni. Ljudi neokrznuti siromaštvom, isto definiraju kao fizičku patnju i nedostatak materijalnih sredstava, dok ljudi pogođeni siromaštvom svoje stanje definiraju psihički i emocionalno koristeći riječi poput stida, inferiornosti, nemoći, poniženja, straha, beznađa, depresije, društvene izolacije i bezglasnosti (Svjetska banka, 1990.). Posljedice koje siromaštvo ima na mentalno zdravlje pojedinca su ogromne, a kampanje temeljene na metodama pornografije siromaštva njima se uopće ne bave. – upozoravaju u Zakladi Solidarna.
Pornografija siromaštva ne uspijeva proizvesti dublje razumijevanje problema siromaštva u društvu i ne potiče strukturne promjene nužne da bi se problem siromaštva uistinu riješio. Pojedini problemi se na taj način rješavaju jednokratno ili se uopće ne riješavaju. Umjesto toga, pornografijom siromaštva ostavlja se dojam da su materijalni resursi ujedno i problem i rješenje, te da se siromaštvu može stati na kraj jednostavnim telefonskim pozivom i nekom mjesečnom donacijom.
Pornografija siromaštva donatorima govori da zbog svog položaja u društvu i svojih resursa imaju sposobnost biti spasitelji ranjivih zajednica o kojima znaju malo do ništa. Konkretno, pornografija siromaštva ne uspijeva kod ljudi osvijestiti potrebu za ekonomskom i obrazovnom transformacijom te umjesto toga osnažuje opasni paternalizam, ističu.
Pojam paternalizam inače označava prijenos očinske vlasti u obitelji u područje javnoga života, nešto kao zaštitnička uloga vođe od strane države, skupine ili organizacije koja poprima izgled dominacije vladajućih nad podvlašćenima. U suvremenom značenju paternalizam se povezuje s djelovanjima koja ograničavaju slobodu pojedinaca preko zakona i javnih politika
-S druge strane, pornografija siromaštva dodatno slabi one kojima se “pomaže” reducirajući ih na njihovu patnju. Ljudima pogođenim siromaštvom time se oduzimaju vitalni komponenti ljudskog života i iskustva – njihovo djelovanje, osobni potencijal i autonomija, odnosno uvjerava ih se da su bespomoćni te da ovise o podršci “dobročinitelja” da bi opstali. Istinski pomoći ljudima pogođenim siromaštvom znači osnažiti ih i pružiti im sredstva i podršku kako bi mogli preobraziti svoje zajednice, priznajući pritom vlastitu neadekvatnost i neznanje u razumijevanju prave prirode siromaštva na određenom području. – ističe Ivan Blažević.
Kad govorimo o pornografiji siromaštva, bitno je istaknuti da korištenje te metode, nažalost – djeluje, drže u Solidarnoj. Marketinški i komunikacijski timovi nevladinih organizacija proizvode takav materijal za kampanje jer se on u studijama pokazao učinkovit. Sama pornografija siromaštva nastala je kao rezultat napora dobronamjernih organizacija da prikupe sredstva za svoje programe kako bi mogli pomoći krajnjim korisnicima – unesrećenim ljudima.
-No tu dolazimo do važnog pitanja: je li isplativost pornografije siromaštva vrijedna perpetuiranja lažnih ideologija i stereotipa jer ćemo suštinski problem na taj način privremeno ublažiti? I drugo, jednako važno, ako ne i važnije pitanje: kako biste se osjećali kad bi netko fotografiju Vas u Vašoj najtežoj i najranjivijoj životnoj situaciji dijelio potpunim strancima kako bi Vam njihovo sažaljenje donijelo kratkoročno olakšanje dok ste nakon što se kamere ugase ostavljeni da se sami suočavate s pravim uzrokom problema? – kažu u Solidarnoj.
“Bilo je tako retraumatizirajuće vidjeti ova mala lica. Vraća uspomene na moje djetinjstvo koje želim i trudim se zaboraviti, jer je okaljano sramom koje donosi siromaštvo. Kao da sam ja kriva. Možda ako budem bolja, ako radim više, ljudi me neće tjerati da molim za hranu, da za nju hodam kilometrima ili, ne daj Bože, da se smiješim za kameru i pjevam pjesme hvale i zahvale prije nego smijem uzeti komad kruha.”, svjedoči odrasla osoba iz Južne Afrike čije su fotografije bile korištene za humanitarne kampanje.
Važno je istaknuti i da sredstva prikupljena korištenjem metoda pornografije siromaštva imaju potencijal napraviti značajnu promjenu kad se nađu u rukama organizacija koje se problemima bave na sustavan i održiv način. Međutim, na tom putu, potvrđuju se opasne ideologije koje puno više štete nego što koriste.
-Osobama pogođenima siromaštvom govori se da su bespomoćni korisnici, a financijskim sigurnim donatorima da su spasitelji te da jedino oni mogu napraviti promjenu. Ako samo jedna osoba može napraviti promjenu, onda je logično da promjena kakvu ta osoba želi mora biti ispravna. No, to često nije slučaj. Nužno je promijeniti pristup. Nužno je osnažiti osobe pogođene siromaštvom te stajati uz njih kako bi osvijestili svoju inherentnu sposobnost da sami nose promjene u svojim zajednicama. U Zakladi SOLIDARNA vjerujemo, kako i studije pokazuju, da je jedina održiva promjena ona koja dolazi iznutra. Upravo zato solidarno stojimo uz sve naše korisnike i korisnice, u nastojanjima da im osiguramo sve potrebno da nađu vlastiti glas. Jer ljudsko dostojanstvo nema cijenu. – zaključuju Ivan Blažević i Azra Ayyash iz Zaklade Solidarna.
Tko zna, možda će netko od aktualne vladajuće garniture, i humanitarno-pornografskih organizacija koje svjesno koriste tuđu nevolju, nesreću, bolest i siromaštvo za osobnu promociju te materijalnu korist, poslušati njihove preporuke.
Ilustracija
