Nema tome dugo da je sa svojih nebeskih visina Andrej Plenković, uvrijeđen još jednom najavom oporbe ( Mosta ) o opozivu jednog njegovog ministra ( Tomislava Ćorića), prosuo obilnu porciju žuči na tu “nižu vrstu” , ili kako sam reče- “šaku jada”- koja mu se miješa u posao, a ni o čemu pojma nema. Poručio im je tada “da se na trepavice postave, nikoga neće do kraja mandata maknuti. Bio to Horvat, Ćorić,… tko god. Doći ćemo u Sabor, izglasat ćemo i idemo dalje”, komentirao je premijer tu “dosadnu oporbenu gnjavažu” s opozivima njegovih “vitezova okruglog stola” i okrenuo se “pravim problemima”. U međuvremenu, nitko se nije postavio na trepavice niti dubio na njima, a premijer se sprema riješiti cijele košarkaške postave iz svog tima. Možda i više od toga. I to čini sa smiješkom. Kao da mu je ta “ministarska sječa” na ponos i čast, a ne na sramotu…
Baš kao da je Zlatko Dalić, izbornik čija reprezentacija ima dvadesetak najboljih igrača, a samo ih 11 može biti na terenu, pa sad brine slatke brige koga poslati u igru, a koga zadržati na klupi. E, baš tako se u ovoj iznimno neugodnoj situaciji ponaša hrvatski predsjednik Vlade dok ga novinari salijeću pitanjima o tome tko odlazi, i tko dolazi u njegovu reprezentaciju, mada znaju da od njega zasad odgovore neće dobiti.
Sram i nelagoda? Ma, jok!
Nimalo našem premijeru nije neugodno, nimalo ga nije sram pred građanima zbog katastrofalnog izbora ljudi kojima je povjerio upravljanje državnim novcem i državnim dobrima, a koji jedan po jedan završavaju pred istražiteljima USKOK-a. Umjesto da se javno ispriča zbog dosad nezabilježene serije kadrovskih promašaja, Plenković čak odaje dojam nekoga koga zabavlja igra s novinarima dok pogađaju tko je sve na listi za odstrel, a tko na listi za promaknuće. I ne otkrivajući nijedno ime iz svoje slagalice dok god ne bude u cijelosti popunjena, igru kao da želi učiniti napetijom, intrigantnijom. O.k., bilo bi neozbiljno od Plenkovića da licitira s imenima budućih članova Vlade, dok god njihov izbor nije konačan i siguran, ali, zar uopće šef desetkovane vlade tu krajnje nezgodnu i osjetljivu situaciju treba na takav način komentirati i o njoj svakodnevno s novinarima raspravljati?! Kao da govori o nekom svom izvanrednom postignuću, a ne o skandaloznom posrnuću!
Jer, nakon Darka Horvata, jednog od najnesposobnijih ministara ikad, za kojega je poimenice premijer govorio da neće biti maknut do kraja mandata, ma stajala oporba i na trepavicama, potpuno neovisno o volji i želji Andreja Plenkovića otići će i ministar Josip Aladrović, navodno glavna uzdanica šefa HDZ-a za preuzimanje stranke u dogledno vrijeme, ali i potpredsjednik Vlade Boris Milošević. Za njega Plenković čak može reći kako nije njegov problem, nego problem Milorada Pupovca, jer dolazi iz kvote SDSS-a, pa će iz nje biti i popunjen – Spomenkom Đurić ili Snježanom Vasiljević, ili…tko zna.
Tomislav Ćorić, ministar koji je svojedobno javno priznao da je hakirao i “špijunirao” jednu zatvorenu novinarsku grupu na Whats Appu koja je raspravljala o ministrovim marifetlucima INA-MOL-om, koji je, po prirodi svoje funkcije vrlo vjerojatno involviran u aferu Vjetroelektrane, s nevjerojatnim brojem “angažiranih” ministara i državnih tajnika na sasvim neprimjeren način, e, taj, navodno, sam želi otići. Kažu, želi se potpuno posvetiti pripremi za obranu u eventualnom sudskom postupku u koji ga je svojim iskazom involvirao njegov bivši pomoćnik Domagoj Validžić.
Nije pitanje tko odlazi, nego tko dolazi…
Ali, da ne bi i mi licitirali oko onih drugih koji možebitno također odlaze jer u aktualnom sastavu Vlade tek su rijetki o kojima nema zasad poznatih inkriminirajućih detalja, spomenimo samo ministra zdravstva Vilija Beroša koji je potpuno podbacio , ili Mariju Vučković, ministricu poljoprivrede koja se drži kao da je ganja sva mafija ovog svijeta, prestravljeno, žalosno, nesigurno, čime samo dodatno podgrijava sumnje u svoju umiješanost u neke suspektne poslove i neke nezakonite radnje, a u čemu joj nije na korist popudbina koju je za sobom ostavio njezin prethodnik Tomislav Tolušić. Posebna je priča potkapacitirani ministar obrane Mario Banožić, koji je svojevrsna elementarna nepogoda u Vladi zbog svog apsolutnog nesnalaženja na toj dužnosti. Napose njegova uporna prepucavanja s predsjednikom države i osiona osvećivanja vojnim osobama raspoređenim u službi Predsjednika Republike, ili pak njegovo infantilno istrčavanje s pričom o bombi od 120 kilograma koju je nosio dron što je pao na zagrebačkom Jarunu, a u što je neodgovorno uvukao i predsjednika Vlade.
No, o tome već sve znamo. Pitanje je samo koliko će “grešaka” premijer biti prisiljen – priznati. Koga će sve DORH i USKOK staviti na svoj popis inkriminiranih osoba i time diskvalificirati iz “igre”. A jednako važno pitanje svakako je koga će Plenković u Vladu dovesti na upražnjena ministarska mjesta.
S obzirom na njegov poslovični talent u procjenjivanju kvalitete, sposobnosti i moralnosti HDZ-ovih ljudi ” od formata”, nemamo se čemu nadati. Već i samo imenovanje Ivana Paladine na čelo resora graditeljstva i obnove, govori o kontroverznim kriterijima premijera, suženom kadrovskom izboru i minimalističkim očekivanjima. Paladina nije još ni prošao filter saborskih odbora, a za njim je već stigla afera Kupari, i Hidroelektra niskogradnja u kojoj je. kako tvrde bivši radnici ove nekoć moćne tvrtke, bio jedan od njezinih grobara, pri čemu je beskrupulozno prevario zaposlene, iz tvrtke izvukao lovu, odevo je u stečaj, a radnici , kojima se predstavljao kao spasitelj,ostali su i bez radnog mjesta i bez plaća i otpremnina. A Paladina je postao ministar…
Ili, ako je imalo istine u medijskim spekulacijama da bi iritantni Davor Filipović, izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, neslavno propali HDZ-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, a trenutno član Nadzornog odbora INA-e i zastupnik zagrebačke Gradske skupštine, trebao zasjesti na mjesto ministra Ćorića, a ni u čemu dokazana Margareta Mađerić na mjesto ministra Aladrovića, jasno je što možemo od rekonstruirane Plenkovićeve vlade očekivati. Ništa! Uostalom, nije ovo klasična rekonstrukcija Vlade na pola mandata. Ovo je njezino prisilno restrukturiranje, zapravo krpanje krivim koncem koji rupe u vladi neće držati zatvorenim, niti vladu učiniti – uspješn(ij)om.
Izbornik
S obzirom da povijest HDZ-ovog beščašća jasno govori kakav je modus operandi prvotimaca ove stranke, ima se smisla zapitati – tko je sljedeći? Komu ( “uskočko” ) zvono zvoni?
Jer, Plenković svoje akvizicije prepotentno sigurnosno ne provjerava ne bi li izbjegao one s repovima neugodnih afera, pa prema tome i bez kredibiliteta. Jer mu inače ne bi sad već cijela vlada u šest godina bila promijenjena. Plenković olako prelazi preko neučinkovitosti i nesposobnosti svojih izabranika, i taj problem rješava tako što ministra neuspješnog u jednom, prebacuje u drugi resor, gdje bude najčešće i nesposobniji. Taj običaj da njegovi ministri mogu prelaziti iz jednog u drugo ministarstvo, potpuno je iracionalan i neozbiljan, a takvi ministri “opće prakse” obično su i najslabije karike u Plenkovićevom timu. Premijeru je veći problem ministrica Nataša Tramišak koja se suprotstavila kojekakvoj “mafiji” u državi, nego sama “mafija” u državi.
Andrej Plenković bi u svakoj iole sređenijoj državi odavno bio bivši premijer. Jer, nemoguće je da njegovi ministri padaju kao trule jabuke, da odlaze iz vlade s optužnicama, više ne kao iznimka, nego gotovo kao pravilo, a da on ostaje. I dalje pun sebe, ironičan i ciničan spram svojih oponenata koje, rekosmo, naziva “šakom jada”, vrijeđa i ponižava, i kao osobe i kao političare, nedostojne njegove pažnje. Ne ide to tako. Ako je izbornik, a jest, sve što u njegovom timu ne valja, do njega je. Do izbornika.
