Andreju Plenkoviću Grbin i Bauk došli su kao naručeni da brzo amortizira potencijalnu aferu još jednog od njegovih ministara. Taman kad je javnost, pozivajući se na informacije iz USKOK-a, otkrila da je bivši pomoćnik ministra zaštite okoliša Domagoj Validžić u istrazi opasno optužio svoga bivšeg šefa, ministra Tomislava Ćorića u aferi Krš Pađene, tvrdeći da je sve radio po njegovom nalogu, tu je vijest brzo prekrila blamaža SDP-ovih prvaka, Peđe Grbina, i njegovog kolege Arsena Bauka, koji već deset godina žive s obiteljima u Zagrebu, a da nisu promijenili prebivalište. Grbin je, pače, svih ovih godina primao i naknadu za odvojeni život ( ?! ), što je Plenkoviću sjelo kao “kec na desetku”. Taman da javnost malo zaboravi na ministra Ćorića…
Bauku su povlastice na kraju ipak prisjele. Pa je odlučio inicirati njihovo ukidanje. Najavio je da će Odboru za izbor i imenovanja, čiji je član, predložiti da se naknada za odvojeni život, kao jedna od povlastica dužnosnika, ukine. Začudo, to mu dosad nije palo na pamet. Ni kad je bio ministar, a bogme ni poslije kad je postao vječiti SDP-ov zastupnik.
J. Đakić – printscreen HTV
Premijer Plenković jedva je dočekao da može poentirati na neetičnom ponašanju SDP-ovih prvotimaca, ali je pritom smetnuo s uma da u HDZ-u takvih, pa i drastičnijih primjera, ima napretek. Njih nije ni očešao u svojoj kritici. Primjerice, notornog Josipa Đakića koji godinama brani boje Plenkovićeve stranke u Saboru, baš kao što je, unatoč brojnim kontroverzama koje se vezuju uz njega, godinama pretplaćen i na poziciju šefa HVIDRA-e. A Đakić također prima 1000 kuna naknade za odvojeni život, iako je razveden, a sinovi su mu odrasli, pa de facto, nema nikakvog temelja za ovu povlasticu.
Đakić, naravno, misli drugačije, i svoje pravo na naknadu brani Pravilnikom po kojemu oni koji su preko 50 kilometara udaljeni od Zagreba, gdje im je radno mjesto ( Sabor ), imaju pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji, ako nisu odjavili prebivalište u svom gradu. Nezavisno od toga “odvajaju” li se od ikoga…
Doduše, Đakić će reći i da možda sve te povlastice nisu u redu,” ali Pravilnik je takav“! A to je našim zastupnicima, koji bi imali biti moralne vertikale društva, dovoljno da i one najnakaradnije povlastice konzumiraju, ne dovodeći ih u pitanje.
-Rastavljenost i nerastavljenost ne čini obitelj, postoje djeca i roditelji s kojima se živi, ili vodi briga o njima- tumači Đakić sporne odredbe Pravilnika, prelazeći sve granice dobrog ukusa. Jer, njegovi su sinovi odrasli ljudi, a njegova stara majka o kojoj ( navodno ) brine nije evidentirana u njegovoj imovinskoj kartici, ali on pomaže da se plati dom, a i majka puno boravi kod njega, pa ima troškove, objašnjava HDZ-ov virovitički “jastreb”, kao da je dužnost države ( građana ) da sve te njegove izdatke, umjesto njega, podmiri.
Na sličan način tretira i svoju davno punoljetnu djecu ( u dobi od 24, 26, 35 i 37 godina ) pa gotovo prijekorno kaže : “A što, da ih brišem? Kad su nestašni, onda su moji, a kada su pitanja obitelji, onda kao da nisu moji…”
Zaboga, što je s tim čovjekom? To licitiranje s članovima obitelji zastupnika, za koje bi, kako misle tipovi poput Đakića, trebala skrb plaćati država, doista je besramno!
Zanimljivo, premijer se takvih “bisera” iz HDZ-ovske niske nije sjetio kad je javnoj kritici, pa i poruzi, izložio SDP-ove zastupnike. Nije mu pao na pamet ni notorni Đakić, ni ini HDZ-ovi “junaci” koji su patentirali život na grbači hrvatskih građana, ali je zato s posebnim užitkom demaskirao SDP-ovce koji zbog materijalnih probitaka gaze moralna načela, a istodobno zbog toga prozivaju druge ( Frku Petešića ). Plenkoviću nije bilo do principijelnosti, bilo je važno samo da skrene pažnju s HDZ-a i inkriminiranog ministra Ćorića. Koji niže afere već predugo. A i još će, dok god mu to Plenković dopušta.
A premijer sebi i inače dopušta previše. A previše je za jednog pristojnog šefa vlade, jedne demokratske države, da na inicijativu oporbe za opoziv njegovog ministra ( Tomislava Ćorića ), zbog moguće involviranosti u aferu ( Krš Pađene ) , prkosno poručuje kako njegovi oponenti mogu stajati na trepavicama, ali do kraja mandata neće maknuti nikoga iz svoje vlade!
Što to znači? Je li to poruka USKOK-u da pazi što radi, jer bude li Ćorić proglašen osumnjičenikom u aferi Krš Pađene, a pokajnik Validžić ga je već itekako “umočio”, zar će ostati u Vladi? Je li moguće da je Plenković u svom tjeranju inata s opozicijom spreman i tako daleko ići, i braniti one suradnike koji su pod istragom za korupciju? Ili računa da mu neki ljudi iz sustava itekako duguju, pa valjda znaju što im je činiti…?
Naposljetku, svi se već pitaju kako je moguće da Ćorić još nije pozvan u USKOK da dade izjavu, s obzirom da je bio na čelu Ministarstva zaštite okoliša koje je u aferu itekako uključeno. Zapravo, da je to ministarstvo radilo sukladno zakonima, afere ne bi ni bilo…
Ipak, kad neki Plenkovićev ministar kaže da neće ni na koji način dopustiti da bude teret Vladi i HDZ-u , kao što je nekoć govorila Martina Dalić, potom i Lovro Kuščević, a sada i Tomislav Ćorić, to je prvi signal da mu je odzvonilo.
