Današnji dan, to jest 11. prosinca, obilježava se svake godine kao Međunarodni dan planina. Taj dan proglasila je Opća skupština Ujedinjenih naroda, nakon što su tijekom Međunarodne godine planina 2002. brojni stručnjaci ukazali na potrebu stalnog osvješćivanja svjetskog stanovništva o golemom značenju planina i nužnosti održivog razvoja koji omogućava njihovo očuvanje. Korijeni inicijative za obilježavanje Međunarodnog dana planina sežu u 1992. godinu, kada je dokument “Upravljanje krhkim ekosustavima: održivi planinski razvoj” usvojen kao dio akcijskog plana Agende 21 Konferencije o okolišu i razvoju.

Relativno nedavno su svjetske organizacije uočile značaj i važnost planina. U Hrvatskoj mnogi nisu ni danas. Na ovaj dan bi trebalo podsjećati svaki dan i vlasti u Hrvatskoj, državne i lokalne, kao i državna poduzeća poput Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda…, s obzirom da su uglavnom nesvjesni potrebe i važnosti očuvanja prirode, te posebice planina, te na koje gledaju uglavnom kao kratkoročni komercijalni potencijal (sječa šuma, agresivni turizam, staze za moto-utrke i sl.) a ne kao na bogatstvo koje treba maksimalno štititi, ako ništa drugo, onda zbog nužne egzistencije.
Planine štititi od loših politika i političara
Treba biti oprezan i pri najavama otvaranja parkova prirode na planinskim predjelima, kako se ne bi dogodila štetna komercijalizacija i eksploatacija iza koje ne stoji zbiljska namjera za zaštitom prirode, nego pak samo želja za nečijom zaradom na zajedničkim dobrima i prirodnim resursima, zapošljavanjem politički podobnih osoba i tome slično. Treba upozoriti i kako javnost vrlo pažljivo treba pratiti politike državnog vrha koje se tiču odnosa prema prirodnim vrijednostima – donedavno su vlasti HDZ-a i satelita donosili nakaradne odluke i dijelili koncesije naftnoj industriji za eksploataciju (bušenje i crpljenje) nafte i plina s područja Dinarida i drugih hrvatskih planina, a čime bi nepovratno unakazili hrvatsku i svjetsku prirodnu baštinu (jedan od tekstova na Trisu).

Planinar Joso Gracin Joka na Prokletijama u Crnoj Gori i Albaniji, koje su dio Dinarida (foto TRIS/G. Šimac)
Čini se kako najveća ugroza planinama prijeti od loših politika i političara.
No vratimo se mogućoj vedrijoj budućnosti: tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana planina, kako kažu u Hrvatskom planinarskom savezu, je održivi turizam u planinama. Ujedinjeni narodi su zaključili kako održivi turizam u planinama može doprinijeti stvaranju dodatnih i alternativnih mogućnosti za život, ublažavanju siromaštva, povećanju socijalne uključenosti, kao i očuvanju krajolika i biološke raznolikosti. No za takav zaključak pametnim ljudima i državama koje su bogate planinama ne trebaju Ujedinjeni narodi.
Slatka voda za cijeli svijet
-Održiv razvoj planinskog turizma način je da se očuva prirodna, kulturna i duhovna baština, promoviraju lokalni obrti i proizvodi te sačuvaju mnoge tradicijske vrijednosti. Prema globalnim procjenama, planinski turizam čini oko 15 do 20 posto svjetskog turizma. Međutim, turizam je jedan od sektora koji je najviše pogođen pandemijom Covid-19. Bolest i njezine posljedice znatno utječu na gospodarstva, sredstva za život, javne usluge i mogućnosti ali ujedno i na povećanu ranjivost planinskih zajednica. Ujedinjeni narodi ističu da se globalna kriza može smatrati prigodom za ponovno promišljanje planinskog turizma i njegovog utjecaja na prirodne resurse i sredstva za život, sa ciljem boljeg upravljanja turizmom u planinama na načine kojima se može postići otpornija, zelenija i uključivija budućnost. – kažu u HPS-u.

Dinara… (foto TRIS/G. Šimac)
Planine su dom za 15% svjetske populacije i domaćini su oko polovice svjetskih žarišta biološke raznolikosti. Pružaju slatku vodu za svakodnevni život polovici čovječanstva. Njihovo očuvanje ključni je čimbenik za održivi razvoj. Ali i nezamjenjivo ljekovito sredstvo za mentalno zdravlje brojne populacije koja povremeno boravi u šetnjama planinskim predjelima.
Krški reljef i krhka priroda
Najviše hrvatske planine pripadaju Dinarskom gorju i karakterizira ih ekološki iznimno osjetljiv krški reljef. Ali i krhka priroda. Protežu se smjerom sjeverozapad – jugoistok, uzduž jadranske obale u nekoliko usporednih nizova, koji počinju s otočnim planinama. Za razliku od Dinarida, planine i gore panonskog i peripanonskog prostora uglavnom su stare geološke građe, blažih strmina, razmjerno niske te bogate vodom i vegetacijom. Njihov smjer pružanja nije jedinstven, ali se nigdje ne podudara s dinarskim. Odlikuje ih brojnost vodenih tokova koji su kroz stoljeća usjekli duboke doline i tako stvorili šarolik reljef. Zbog male visine u odnosu na svjetska velegorja, većina je naših vrhova planinarski razmjerno lako dostupna, što hrvatske planine čini vrlo pogodnim, praktički idealnim za planinarenje. Ljepota i raznolikost hrvatskih planina, ali i rano prepoznavanje njihova značaja i vrednovanje, ujedno su i razlozi što se organizirano planinarstvo u Hrvatskoj počelo razvijati vrlo rano (još 1874.), po čemu smo bili među prvima u Europi, te što su prve inicijative za zaštitu okoliša u Hrvatskoj nastale upravo u okvirima planinarske udruge. Hrvatski planinarski savez je i danas najveća hrvatska udruga posvećena zaštiti okoliša.

Promina, pogled prema Dinari (foto TRIS/G. Šimac)
Sretno svima koji slave
Sa ciljem osvješćivanja javnosti o važnosti očuvanja planina, svake se godine Međunarodni dan planina u Hrvatskoj obilježava raznovrsnim akcijama Hrvatskog planinarskog saveza, planinarskih udruga članica HPS-a i akcijama javnih ustanova za upravljanje zaštićenim planinskim područjima. Komisija za zaštitu prirode obilježit će Međunarodni dan planina svečanom dodjelom diploma čuvara planinske prirode planinarima iz svih krajeva Hrvatske koji su uspješno završili tečaj za čuvare planinske prirode HPS-a. D
Diplome će novim čuvarima planinske prirode u subotu 11. 12. 2021. u 12 sati u planinarskom domu Ivan Pačkovski na Medvednici uručiti predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza Darko Berljak i pročelnik Komisije za zaštitu prirode HPS-a Davor Škrlec.
Sretan Međunarodni dan planina svima koji slave.
A trebali bi svi mi.

***Ovaj tekst dio je projekta Ekoslov, koji se potiče sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


