Dok u Bosni i Hercegovini iz tamnošnje tzv. visoke politike dolaze bulažnjenja o nekom novom ratu u toj državi, a paralelno srpski, bošnjački i hrvatski čelnici zajedno derneče i slave rođendane i obiteljska vjenčanja, dopiru i glasovi razuma. I to od onih koji su nedavnu ratnu katastrofu osjetili na svojoj koži i udovima. ‘Zveckanje oružjem’ pokušavaju neutralizirati bivši pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBIH), Vojske Republike Srpske (VRS) i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) koji zajedno pozivaju na zaustavljanje ratne retorike, koja je, javljaju BIH-mediji, dosegla vrhunac u toj zemlji, a među građanima potaknula strah.
Tako je na internetu pokrenuta i online peticija, u kojoj građani mogu dati podršku antiratnoj kampanji veterana.
-Obavještavamo javnost da smo pokrenuli peticiju za zaustavljanje poziva na rat u Bosni i Hercegovini! Pozivamo sve ljude dobre volje koji su svjesni kakve užase rat nosi da nam se pridruže u potpisivanju peticije. Zajedno se suprostavimo govoru mržnje i pozivima na rat kako bi se glas razuma čuo što dalje! – kažu u Udruzi “Pravipožar” koja okuplja veterane svih zaraćenih strana, nacionalnosti i vjeroispovijesti.
Onaj tko se slaže s njima i nije mu do novih bombardiranja, ubijanja, sakaćenja, uništavanja i sličnoga peticiju može potpisati klikom na ovaj link: https://www.onlinepeticija.com/veterani_rata_pokrenuli_peticiju_stop_pozivima_na_rat_u_bih?u=7779948&fbclid=IwAR1FtiyPOPLsHx4AHa2z4JwVTtNLouCr-JSVbG-F-DKngKfjNW_K3l92ueM.
Stop pozivima na rat u BiH!
Evo što piše u obrazloženju peticije naslovljene:
Veterani rata pokrenuli peticiju: Stop pozivima na rat u BiH!
Mi, branitelji iz svih bivših zaraćenih strana u BiH, okupljeni u Udrugu “Pravipožar” s plemenitim ciljem zagovaranja mira, snažno pozivamo na prestanak huškačke retorike, prijetnji sukobom i spominjanja rata s ciljem skupljanja političkih poena i igranja s budućnošću svih nas.
Vjerujemo da su branitelji najpozvaniji da govore o ratu i njegovim kobnim posljedicama, te da je naša uloga mirovnih aktivista jedini pravi put za normalnu budućnost na ovim prostorima. Pozivamo sve ljude dobre volje koji su svjesni ratnih strahota da nam se pridruže u potpisivanju peticije. Zajedno, suprotstavimo se govoru mržnje i pozivima na rat kako bi se glas razuma čuo što dalje! Preglasajmo javno one koji spominju rat čim im treba alibi za nesposobnost pregovaranja i dogovora, a bez ikakve odgovornosti za izrečeno!
Podsjećamo, tijekom četverogodišnjih sukoba u Bosni i Hercegovini ubijeno je oko 100.000 ljudi, stotine tisuća je ranjeno i raseljeno, a za nestalima se još traga na svim stranama. Prijetnje novim sukobima stvaraju okruženje koje tjera ljude iz zemlje, uništava gospodarstvo, guši izgradnju demokratskog društva i prosperiteta.
O ratnoj prošlosti, koja većini ljudi u BiH nije donijela ništa dobro, treba otvoreno razgovarati, ali samo s ciljem da se povijest ne ponavlja, odnosno da se bolna iskustva kroz koja smo svi prošli iskoristili za sprječavanje budućih sukoba. To je cilj kojemu je naša udruga posvećena od svog osnutka i zato već više od desetljeća aktivno radimo s mladima, braniteljima, ženama i mnogim drugim skupinama. Dijalog i mir nemaju alternativu.
Tako su napisali u pojašnjenju svoje peticije Udruge “Pravipožar” čiji rad možete pratiti na njihovoj internetskoj stranici te putem društvenih mreža Facebook i Instagram.
Zasad je neveliki broj građana potpisao tu peticiju, no izgledno je da bi uskoro moglo biti i više potpisnika, barem sudeći po nekim komentarima potpisnika.
BIH je zaslužila bolje
-Želim iz BiH otići na miru, a ne kao izbjeglica – jezgrovito poručuje jedna potpisnica.
Neki su i malo oštriji.
-Potpisujem zato što je majmunima Dodiku, Čoviću i Izetbegoviću mjesto u zatvoru, a ne na političkoj, niti bilo kakvoj drugoj sceni!!! – drži jedan potpisnik.
-Zato što je BiH zaslužila bolje! – dodaje trći.
-Jednostavno mi je preko glave da se svakodnevno isključivo u političke svrhe koristi huškanje na rat i razaranja, ubijanje nedužnih, dok ovi koji zavadzaju bježe sa porodicama i pokradenim bogatstvom ove zemlje. – kaže četvrti.
Puno je mirotvornih i čovječnih, logičnih i konstruktivnih komentara…
BiH veterani iz nekoč sukobljenih vojski danas razgovaraju
-Mir nema alternativu i samo u miru se možemo razvijati kao demokratsko društvo i da na taj način mladima možemo dati priliku za normalan život na ovim prostorima. Samo u miru možemo graditi bolju budućnost za sve… – mirotvorno komentira jedna potpisnica.
– Potpisujem zato sto sam i sam veteran prošlog rata i znam kakav je to užas – kratko poručuje jedan potpisnik-veteran i tako pojašnjava smisao pokretanje peticije koju su priredili ljudi nalik njemu, oni koji ne mogu shvatiti kako itko normalan pri zdravoj pameti može u državi koja se ni sljedećih nekoliko desetljeća (posebice ne u uvjetima aktualne globalne histerije) neće oporaviti od prošlog rata zazivati novi, umjesto da zaziva rješenje nebrojenih problema, prvenstveno korupcije, a koji stalno BiH vraćaju natrag, bez perspektive skorog boljitka njenih žitelja.
Veterani rata u BiH koji grade društvo mira
Udruženje za podršku ratnim veteranima, porodicama i žrtvama rata u Bosni i Hercegovini, “Pravipožar”, pokretači ove peticije, kažu za sebe kako su oni ‘veterani rata u BiH koji grade društvo mira’.
Udruga za podršku ratnim veteranima, porodicama i žrtvama rata u Bosni i Hercegovini „Pravipožar“ je dobrovoljna, nevladina, nestranačka i neprofitna udruga koje svoje aktivnosti ostvaruje na prostoru Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Derventi. Udruga je osnovana i registrirana 2011., a radi sa mladima, veteranima, ženama i drugim kategorijama stanovništva koje su na neki način ili žrtve ili imaju posljedice iz rata. Udruga „Pravipožar“ kao partner Centra za ratnu traumu iz Novog Sada sudjeluje u realizaciji dva programa Centra u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini i to u programu ”Grupa za podršku ljudima sa iskustvom rata rad sa veteranima”, te programu ”Konstruktivna upotreba veteranskog iskustva (KUVI), rad sa mladima”
Pored realizacije i učešća u gore navedenim programima, Udruga „Pravipožar“ ima stručne osobe i obučene članove koji realiziraju, kažu, sljedeće aktivnosti: rad s ratnim veteranima na temama ratne traume i PTSP u BiH, s ratnim veteranima žrtvama mina, s civilnim amputircima, te rad na temama suočavanja sa prošlošću, temama traume/ratne traume sa ženama, a nastoje i popularizirati sport osoba sa invaliditetom.
Misija Udruge je, vele, aktivno uključivanje branitelja i članova njihovih obitelji u razvoj poslijeratnog društva u toj zemlji.
Veterani kroz dijaloške radionice, koje moderira stručna osoba, psiholog/inja ili obrazovani/a aktivist/kinja sa iskustvom, otvaraju teme koje svojim raznim životnim iskustvima nastoje razbiti predrasude protiv “onih s druge strane”, grade kritički stav prema ratu i nedavnoj ratnoj prošlosti, koriste veteranska iskustva s ciljem prevencije nasilja među mladima, ali i daju vjerodostojnost braniteljima u društvu i u očima mladih.
Njihovo nastojanje je pružanje potpore i savjeta ratnim veteranima, njihovim obiteljima i žrtvama ratnih trauma i kojima je dijagnosticiran PTSP, u ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, pružanje psihosocijalne, pravne i druge vrste pomoći članovima udruge, za njihovu reintegraciju u društvo i poboljšanje kvalitete života, pomoć u razvoju i provedbi projekata u području zdravstva, socijalne uključenosti, demokratskih procesa, prevencije nasilja, obrazovanja i osposobljavanja, organiziranje i provođenje rada grupa za samopomoć kroz edukaciju veterana i članova njihovih obitelji te suradnju s nadležnim tijelima, organizacijama i institucijama u Bosni i Hercegovini.
Bilo je otpora
Kako kažu, Udruga “Pravi požar” je u proteklom, izuzetno izazovnom razdoblju održala je blizu 50 radionica s braniteljima i mladima, ali i niz drugih izuzetno korisnih dijaloga sa ženama, bivšim vojnicima tri vojske u BiH kojima je dijagnosticiran PTSP, ali i žrtvama mina i civilnim osobama kojima su zbog bolesti amputirani udovi. Uz dijaloške radionice organizirali su i grupe za potporu, te osigurali higijensko-prehrambene pakete i druge vrste pomoći.
-Bilo je izazovno osigurati kontinuirani rad na terenu uz poštivanje svih propisa tijekom pandemije. Radili smo sa veoma osjetljivom skupinom ljudi koji su već narušenog zdravlja, a i članovi Udruge su veterani sa određenim zdravstvenim problemima. Međutim, unatoč svim izazovima naš rad je bio uspješan i učinkovit – kaže Spasoje Kulaga, osnivač i predsjednik Udruge “Pravi požar” iz Dervente.
Radionice pod nazivom Konstruktivna uporaba veteranskog dijaloga (KUVI) od lipnja 2020. godine obuhvatile su doista respektabilan broj od oko 700 mladih iz BiH, i pritom, hvale se, nije evidentiran nijedan slučaj zaraze koronavirusom sudionika nakon tih radionica.
-U nekim sredinama je bilo otpora najviše zbog nepoznavanja našeg modela rada, ali su poslije mnogi tražili da ponovo organiziramo KUVI dijalog ili nas preporučili drugim udrugama. Članovima tima učešća na radionicama nisu pričinjavala dodatni stres. Njima i danas u jednom dijelu ‘dodatni stres’ predstavlja podsjećanje na njihova ratna iskustva i taj ‘dodatni stres’ je u jednom dijelu opterećenje, a u drugom djeluje pozitivno na njih jer imaju priliku da iznesu svoje iskustvo – veli Kulaga.
Veterani-članovi Udruge u proteklom periodu su radili i sa drugim braniteljima na temi PTSP-a. Kažu da se dosad veoma malo radilo na tim temama i da postoji potreba za razmjenom iskustava.
Trauma i PTSP nemaju uniformu
-Trauma i PTSP tu ne nose uniforme niti jedne od nekada zaraćenih strana, ali i danas ostavljaju strašne posljedice, kako na bivše sudionike rata, tako i na njihove obitelji i cjelokupno društvo – poručuju.
Uz dijaloge s mladima i sa veteranima iz “Pravog požara” ističu i radionice “Žene i trauma” poručujući da je njihov značajan višestruk jer je žena stup obitelji i u današnje vrijeme često pod pritiskom okoline kako bi ispunila sve obveze.
-Za žene je izuzetno bitan značaj otkrivanja i suočavanja s traumom kako bi pomogle sebi, ali i članovima svojih obitelji. Kroz radionice smo uvidjeli da žene imaju štura znanja o stresu i traumi, ali da ne znaju kako ih prepoznati i suočiti se s njima. Iz razgovora sa učesnicama radionica saznali smo da nikad nisu imale priliku otvoreno razgovarati o stresu ili traumi, a posebno se to odnosi na žene koje su izgubile članove obitelji ili oboljele od teških bolesti. Stoga treba nastaviti sa ovim radionicama sa posebnim akcentom na individualno suočavanje s traumom kako bi se moglo pomoći u konkretnim slučajevima. Cilj tih radionica bio bi da se kroz tehnike prepoznavanja i suočavanja sa traumom rješavaju konkretni primjeri stresa i traume. Na taj bi način i druge žene učenice naučile kako da prepoznaju eventualne traume kod svojih članova obitelji i prijatelja – kažu iz Udruge.
Kulaga ističe da nastavljaju rad na započetim aktivnostima i tragaju za novim načinima rada na temama suočavanja s prošlošću i izgradnje mira, te ga raduje ih što njihova uloga u društvu postaje sve zapaženija, a reakcije mladih sve pozitivnije. Tome je doprinio i dokumentarni film “Testament jednom vremenu”, ali i sve aktivniji rad na terenu.
-Mi već deset godina zagovaramo i provodimo poseban model, jedinstven u svijetu, i mnogi ga prepoznaju kao veoma dobar i podržavaju ga. Radimo direktno sa ljudima, slušamo njihove brige i probleme sa kojima žive i stalno nailazimo na nove zainteresirane učesnike koji žele da postanu dio ove priče u narednom periodu. Nama je želja da obični ljudi žive život dostojan čovjeka i kada pomognemo jednom čovjeku, zadovoljni smo jer zahvaljujući našem specifičnom iskustvu razumijemo značaj te potpore. Ukoliko i nadležne institucije prepoznaju ovo naše razmišljanje, možemo pomoći boljem životu zajednice – napominje Kulaga.
Konstruktivna uporaba veteranskog iskustva (KUVI)
Psiholog i psihoterapeut Vladan Beara već 22 godine radi sa braniteljima i ratom traumatiziranim osobama u Centru za ratnu traumu u Novom Sadu. Uz Milana Colića razvio je u svijetu jedinstven program Konstruktivna uporaba veteranskog iskustva (KUVI) koji širom Bosne i Hercegovine već desetljeće uspješno provodi Udruga Pravi požar.
-U početku je bilo jako puno otpora i pitanja jesmo li normalni, gdje ćemo okupljati branitelje i mlade, kako ćemo zaštititi mlade, hoće li ih branitelji traumatizirati… – kaže Beara u razgovoru za portal Buka.com, uz napomenu kako je njega i kolege je iznenadio veoma dobar odziv i zainteresiranost mladih.
Pojašnjava i po čemu se KUVI dijalozi razlikuju od drugih razgovora veterana s mladima.
Vlada Beara
-Na okupljanjima u nekim drugim zemljama bivši ratnici govore kako je njihova borba bila veličanstvena, kako su oni bili heroji ili kako se treba žrtvovati. Mi smo krenuli u pravcu izgradnje mira, šta rat sve donosi i kakve su posljedice, zato se naš program zove Konstruktivna upotreba veteranskog iskustva. Prvo smo krenuli s veteranima u Republici Srpskoj pa u Federaciji BiH, a onda su počeli raditi zajedno. Tako da imamo tri veterane sa tri strane i jednog moderatora koji vodi dijalog. Ovo što Pravi požar radi u BiH, to je jedinstveni projekt u svijetu. Zaista, po meni je to jedna kolosalna stvar – drži Beara.
Fokus se na osobna iskustva svakog pojedinca, ovi dijalozi dosad su okupili 2.500 mladih ljudi u gradovima širom BiH što je, treba prizbati, značajan uspjeh.
-Mi nismo netko tko promiče mir po svaku cijenu. Mi kažemo – razgovarajmo. Zašto? Zato što imamo bolne rane i da eventualno, ako se ne daj Bože ponovo desi situacija da se ide u rat, ljudi dobro razmisle, da ne idu olako u sukob. Mi nismo organizacija koja veteranima stavlja u usta šta trebaju reći. Mi ih ne učimo da kao papige ponavljaju politički korektne fraze i poruke mira, već ih učimo da pričaju o svom osobnom iskustvu. To je centar priče – kaže Beara.
Ipak, neki ljudi imaju otpor prema ovakvim okupljanjima jer su to veterani koji su donedavno bili sa neprijateljske strane, strahuju da bi prisustvo ovakvim skupovima dovelo u pitanje njihovu vjernost prema precima, uvjereni su da ne treba razgovarati. Beara ističe da je to očekivano, ali da je upravo zbog takvih stavova i povijesne ostavštine iz prethodnih ratova neophodno da se o tome govori.
Pustite nas da razgovaramo
– Na žalost, Balkan, a posebno Bosna i Hercegovina, su pogodan teren da se o tome priča jer postoje traume koje su nagomilane generacijama, a o njima se nije pričalo. Mi kažemo – pustite nas da razgovaramo. Kako je moguće da tako dugo veterani sa tri strane sa mladima sjede i pričaju, a nema incidenata? Šta se desi kad se sretnu srpski, hrvatski i bošnjački branitelji i kad svatko priča svoje iskustvo iz rata? Mnoge stvari se tu preispituju i formiraju se prijateljstva i druženja između bivših neprijatelja. Sad se posjećuju, što je nama mnogo drago, to smo i htjeli da postignemo”, s ponosom govori Beara naglašavajući da je većina muškaraca u rat odlazila s idejom da brani nešto što misli da je njegovo.
Svima skida kapu, veli.
-Ja im svima skidam kapu. Nema među njima osobe koja nije nekog izgubila ili bila ozlijeđena. Među njima nema ubojica, psihopata, ali ima ljudi s ozbiljnim iskustvima. Oni se izlažu situacijama u kojima su ranjivi jer smo navikli da odrasli muškarci ne govore o svojim najbolnijim iskustvima. Bude tu i pokoja suza i zadrhti glas i stegne se u grudima, a sve je to normalno, to mora tako. Potrebna je velika osobna hrabrost da se neko izloži na takav način. Koliko je ljudi bez iskustva rata pa ih je strah da govore pred drugima, a kamoli da govore o svojim bolnim iskustvima, pogibijama i teškim danima. Međutim, benefit za njih je što im na neki način to daje novu ulogu jer je poslije rata bilo pitanje što sad, kako pronaći smisao. Naš pristup je – ok, hajde da pričamo o ratnom iskustvu jer time gradimo dobrosusjedske odnose, međuljudske mostove, sve ono što na neki način jednog dana može da pomogne da ne dođe ponovo do zla. Ja ne mislim da je to dovoljno da spriječi zlo, ali je važno jer možda neko ko je slušao te veterane jednog dana neće otići u prve crte bojišnice, već će dobro razmisliti – ističe psiholog Beara u razgovoru.
Netko bi ovo ponovio?
Na pitanje koliko se u zemljama bivše Jugoslavije radi na razumijevanju ratne traume odgovara kako se radi ‘više nego nedovoljno’.
-Više nego malo, premalo i previše nedovoljno! Ljudi će reći – dokle ćemo više pričati o tome, a ja bih rekao – čekajte ljudi, još nismo ni počeli! – drži psiholog.
Beara navodi da je mnogo lakše pričati o subjektivnim stvarima, o svom iskustvu koje nitko ne može osporiti.
Rehumanizacija
-Kad svako priča o svom subjektivnom iskustvu, ne o tome tko je bio agresor, tko je prvi počeo, jer tu se uvijek posvađamo, nego kroz subjektivnu naraciju i perspektivu, onda rehumaniziramo jedni druge. Prije nego što se rat dogodi, političke elite sustavno rade na dehumaniziranju protivnika pa ih potpuno dehumaniziraju kako su grozni, ubojice, koljači, ‘uvijek nas napadaju jer su zlikovci’ i slično. Tako se ljudi motiviraju za rat, a kad se rat završi, treba pričati o svojim iskustvima jer kad ja vidim da netko koga sam smatrao za neprijatelja, zlikovca, ubojicu, ustašu, baliju, četnika ima nešto ljudsko u sebi – to je trenutak transformacije. Nije lako pucati u čovjeka. U neprijatelja, gada, vraga da, ali u čovjeka nije lako i zato sve vojske svijeta sustavno rade na dehumanizaranju neprijatelja. Pitam se što je bilo u glavi američkom pilotu koji je uzletio s aerodroma u Kabulu znajući da mu sa krila i kotača vise živi ljudi. Jedino da ih dehumanizira, da kaže da to uopće nisu ljudi i da samo da gas”, objašnjava Beara u razgovoru za Buka.com.
Beara smatra da se nismo dovoljno bavili prošlošću te da smo i zbog te činjenice i danas podložni zapaljivoj retorici, te zagovara pristup suočavanju s prošlošću koji polazi od prihvaćanja svog dijela odgovornosti.
-Svatko nosi svoj dio odgovornosti, koji nije isti. Ono što mi uvijek mislimo je da su oni drugi krivi, a mi nismo. Pravo rješenje je da svatko vidi i kaže za što je odgovoran. Kad bismo imali taj pristup suočavanju s prošlošću, vrlo brzo bismo se dogovorili. Mi u regiji jesmo daleko od takvog razmišljanja, ali ne zato što smo mi zaostali ili promašeni već moćnicima ne odgovara takav pristup. Ja mislim da postoje snage i ljudi koji mogu da razgovaraju i da se dogovore, ali prije razgovaranja moramo zauzeti stav da svatko pogleda u svoju avliju i krene od osobnog iskustva – zaključuje psiholog Vladan Beara.
Doista, prije nego li netko u BiH opet poželi rat, bilo bi dobro da prije pogleda u svoju avliju, to jest – u sebe.
Ilustracija: BiH (foto N1)
