Neovisni novinarski portal
5.12.2021.
'rvatska / političarenje / Vojska
Milanović- Banožić, nastavlja se: Sad su i novinari oružje u obračunima državnog vrha…

Milanović- Banožić, nastavlja se:
Sad su i novinari oružje u obračunima državnog vrha…

Otužno je da u ovoj zemlji nemamo relevantnog državnog dužnosnika koji bi ulijevao povjerenje, čija bi riječ imala težinu, a poruka motivacijsku snagu. Koji bi svojim časnim djelovanjem, prisebnošću i vjerodostojnošću imponirao, a politiku doživljavao i prakticirao kao rad za opće dobro, bez fige u džepu i jeftinog populizma na umu. U Hrvatskoj  naprosto nema pristojnog, demokratskog pluralizma. Ili jednostranačko jednoumlje ili- svađa, kvrgava kohabitacija i netrpeljivost prevelikih ega više nego neistomišljenika. Došli smo dotle da nam državni vrh sve češće definira što jest, a što nije novinarski posao. Adio pameti! 

Dosad je razmjena verbalnih eskapada bila rezervirana za dubl premijera i predsjednika Republike, sada, pak, imamo “đavolji trokut” ( Plenković- Milanović- Banožić ) unutar kojeg se na dnevnoj bazi razmjenjuju salve uvreda i diskvalifikacija. Degutantno i zamorno. Iznad svega poražavajuće svjedočanstvo političke nekulture, egoizma i nezrelosti ključnih ljudi države koji vjerno oslikavaju državu samu. Neuređenu, kaotičnu, zapuštenu, izrazito slabih institucija u koje građani s pravom ne vjeruju što se pokazalo i u odnosu građana prema cijepljenju.

Novi prilog zborniku nereda u državnom vrhu stiže iz Našica, ravno iz vojarne “132. brigade Hrvatske vojske” gdje je organiziran “svečani ispraćaj” 36. hrvatskog kontigenta ( HRVCON ) u NATO operaciju KFOR na Kosovu. Ništa tu nije bilo svečano, što je manje važno, ali ni u skladu s ozbiljnošću situacije u koju se “baca” novih 130 pripadnika HV-a, među njima i šest žena, na potencijalno opasno i užareno kosovsko područje.  Naprotiv. Događaj se odigrao u ozračju novog neumjesnog prepucavanja predsjednika Republike Zorana Milanovića i ministra obrane Marija Banožića.

MORH, kojemu je Banožić na čelu, pozvao je novinare na ispraćaj vojnika, no, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, Zoran Milanović, taj je poziv – suspendirao.  I odlučio da novinari u Našicama, u ovoj vojnoj prigodi, nemaju što raditi (?! )  Sad je i šef države postao urednik! A novinari oružje za  obračun “na vrhu”.  Oni koji često staju pred kamere i mikrofone i kad ništa posebno nemaju za reći, ali su riječi, kako kažu, jedino što imaju, odjednom su medijske trudbenike proglasili nepotrebnima, da ne kažemo nepoželjnima.

Ministar obrane Mario Banožić usput je saznao i da mu predsjednik Republike nema namjeru dati priliku da se vojnicima obrati, pa je od dolaska u Našice – odustao. I pozornicu potpuno prepustio vrhovnom zapovjedniku. Koji, međutim, nije više smatrao novinare nepotrebnim, nego je dapače,  nakon službenog ispraćaja, spremno stao pred mikrofone i diktafone kako bi preko njih posredovao novu porciju ubojitog streljiva u već diskreditiranog Banožića. Prokazujući ga kao kukavicu koja je u zadnji tren odustala, iako je bio najavljen, a što je to do li puka  manipulacija, reče Milanović. Pokušao je novinare usput uvjeriti i kako je odlučeno generalno da se ubuduće s ovakvih događaja dnevna politika isključi.  Ali, to se izgleda, na samog predsjednika ne odnosi…

-Događaj nije predviđen za medije, u vojarni. Vaše pravo je da budete gdje god hoćete- stao je objašnjavati svoju odluku o isključivanju novinara s događaja u Našicama.

– Ne dopuštam zulum vojske, iskaljivanje na časnicima s lažnim obrazloženjem, kao što s lažnim obrazloženjem lete i Pilatusi. Ovo je prostor koji ima poseban senzitivitet i neću dozvoliti HDZ-u nikakve spletkice unutra- poručio je, vraćajući se na središnju temu svoga obraćanja onima kojima je tog dana jasno dao do znanja da u vojarni nisu poželjni. Ali, ispred ograde vojarne, iza žice, mogu čekati, ako žele njegovu izjavu ( ?! )

-Ministar se najavio i onda kao zadnji sitni tat ne dolazi, ostavio je svoje ljude na cjedilu- kazao je Milanović, više kao uvod u “glavnu priču”. O ministru i Pilatusu za osobne potrebe, o janjetini i vikendici u Tisnu

-Ne znam što o njegovim letovima misle njegove kolege koji idu preko naplatnih kućica. On hitno leti, a najavi let dan ranije. I onda ga nema niti u letnom manifestu. Ali srećom na kraju ga ne možeš prevariti. I onda kaže da je sve radio na poziv Ratnog zrakoplovstva. Hitno je letio, da mu se ne bi ohladila janjetina u Tisnom, gdje mu tata ima vikendicu, a najavi dan ranije hitni let. Ako to ne smeta njegovim kolegama koji se voze šinobusom, onda me baš briga. Ali ne može se to događati bez pisanog traga, to je strašno što radi- kazivao je Milanović “nepotrebnim novinarima” koji su u Našice, unatoč njegovoj preporuci, došli.

Izrazio je i zgražanje što će upravo potpis tog nekompetentnog vladinog skorojevića ( “o sramote!” ) biti na ugovoru za kupovinu borbenih aviona vrijednih milijarde…

-Borbena vozila su ispala iz plana, generalima ništa nije rečeno. Drugim riječima, to je kao da ne idete kod zubara godinama, tako se postaje krnjav, ne moraš svake godine imati najskuplje tretmane, vidite što je metodika, vojska sve piše. Nestao je Horvat, ali nije Banožić– zaključno će, ne propuštajući replicirati na ministrovu izjavu kako nije htio sudjelovati u predsjednikovom igrokazu i zato u Našice nije došao.

– Ovo nije igrokaz, ovo je grčka drama-  ispravit će ministra šef države, ogorčen zbog prigovora na njegov račun, jer, on je ipak vrhovni zapovjednik, a kad koristi transportna sredstva vojske čini to uz svu propisanu dokumentaciju, ustvrdio je, i na kraju dodao:

-A on se ukrcao na avion, dvosjed, zvat ću Plitvice da vidim koliko je medvjeda ubio putem. Tako će biti dok ga Plenković ne stavi k nozi…

Možda je Zoran Milanović činjenično apsolutno u pravu, ali način na koji komunicira informacije o eventualnim zloupotrebama ministra, a već smo vidjeli da je ovaj vinkovački HDZ-ovac itekako tome sklon ( stan u Zagrebu od 92 kvadrata, naknada za odvojeni život od obitelji… ), relativizira težinu optužbi, cijelu priču pretvara u komedijašenje i političku grotesku. Teško je u takvom načinu javnog govora razlikovati fakat od metafore, asocijaciju od surove istine. Naravno, uvijek je najvažnije od svega što je istina, uvijek sadržaj prije forme. Ali, ako  redovito posredujete poruke javnosti metaforama i dosjetkama, ako ste pritom i sami nevjerodostojni, i često opako nekontrolirani, istina koju govorite se sve teže prima i sve manje vrijedi.

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI