Neovisni novinarski portal
13.8.2022.
POVIJEST/SADAŠNJOST
Dan oslobođenja Šibenika od fašizma: Sa šibenskog područja u antifašitičkoj borbi je sudjelovalo preko 24 tisuće stanovnika

Dan oslobođenja Šibenika od fašizma:
Sa šibenskog područja u antifašitičkoj borbi je sudjelovalo preko 24 tisuće stanovnika

Šibenik, i tek manji broj njegovih građana, danas, 3. studenoga, obilježava Dan oslobođenja od fašizma u završnici Drugog svjetskog rata. Taj dio povijesti od hrvatske neovisnosti sustavno se zatire i gura u zaborav, što je neshvatljivo i iracionalno s obzirom na iznimno velik doprinos Šibenčana u NOB-i i pokretu otpora fašizmu i nacizmu u razdoblju od 1941. do 1945. Nažalost, umjesto ponosa, na djelu je negacija povijesnih činjenica, umjesto priznanja i počasti, revizionizam i pokušaj da se poraženi ustaški i profašistički kolaboracionisti proglase pobjednicima…

Šibenik je u Drugom svjetskom ratu, kako piše Antifašistički vjesnik, puno propatio, nekoliko puta mijenjao uprave, i bio izložen torturi ustaša, talijanskih fašista i Hitlerovih nacista. Najprije su, nakon višednevnog talijanskog bombardiranja grada, ustaše proglasile NDH, samo pet dana poslije, 15. travnja 1941., Šibenik će se naći pod talijanskom okupacijom, a okupatori će se obračunati i s ustašama i rastjerati ih iz grada. Počinje fašistička represija na koju šibenski rodoljubi odgovaraju osnivanjem Prvog šibenskog partizanskog odreda, a fašisti kao odmazdu za otpor građana okupatorima strijeljaju omladince i odvode cijele razrede u internaciju na Molat.

Nakon kapitulacije Italije, 1943. u grad dolazi jedan bataljun Šibensko-trogirskog odreda, Talijani odugovlače s predajom i dočekuju njemačke divizije koje okupiraju grad u rujnu 1943. Administrativno, Šibenik je pripojen NDH, ali tu vlast Šibenčani nikad nisu priznali, veliki župan nikad se nije preselio u sjedište župe Bribir niti su poglavnikovi ljudi mogli među Šibenčanima naći gradonačelnika, ili predstojnika redarstva, za kojeg se kasnije ne bi ispostavilo da surađuje s Narodnooslobodilačkim pokretom. Pa se u Šibenik vraćaju četnici, pripadnici talijanske fašističke milicije (crnokošuljaši), u grad je upućena i jedna domobranska jedinica iz Knina i jedna ustaška jedinica iz Drniša, svi pod njemačkom komadom. Ali, u Šibeniku je buktio antifašizam, toliko da je u ljeto 1944. tek osnovana Ustaška mladež de facto djelovala u ilegali. NDH nije imala nikakvu stvarnu vlast u gradu koji trpi glad od koje ljudi naveliko umiru, na stotine je siročadi koja pokušava nekako preživjeti, hraneći se i korijenjem.
Krajem 1943. počinju saveznička bombardiranja ratne luke u Mandalini pri čemu su, kao kolateralna žrtva, stradali mnogi preostali stanovnici ali i stara šibenske gradska jezgra.

U rujnu 1944. Tito s Visa daje znak Prvoj dalmatinskoj proleterskoj brigadi za početak ofenzive za oslobođenje Dalmacije. Počelo je s oslobođenjem Brača, Šolte, Hvara, Korčule, Mljeta, Pelješca, Dubrovnika, Omiša, Makarske… Partizanima je trebalo obračunati se s neprijateljskim snagama od oko 62 tisuće vojnika i oficira, od kojih je bilo 45 tisuća Nijemaca, oko 12 tisuća ustaša, domobrana i oružnika te oko 5 tisuća četnika popa Đujića. Nasuprot te sile, u Osmom dalmatinskom korpusu je bilo oko 25 tisuća boraca, među kojima 1266 žena. U oslobađanju Dalmacije poginula su 1884 borca Osmog korpusa NOV, a među njima 176 s područja šibenske općine. No, s druge, neprijateljske strane, poginulo je 12 tisuća vojnika, a zarobljeno ih je oko 10 tisuća.

Nakon oslobođenja Splita, 26. listopada, i Zadra 31. listopada 1944., neprijatelj je koncentrirao sve svoje snage u Šibenik koji jedini na obali još nije bio oslobođen.

No, koncentrirale su se i partizanske snage na području Kaštela i Trogira i čekao se samo dolazak s Pelješca legendarne Prve dalmatinske proleterske brigade

Opći napad počeo je s 1. na 2. studenoga, piše Antifašistički vjesnik, i navodi kako je “11. brigada odmah izbila kod Konjevrata na cestu i razbila tamo utvrđene četnike. 12. brigada je zauzela Debeljak i porazila četnike kod Lozovca te su tako zatvorili jedini izlaz Nijemcima iz Šibenika. 1. proleterska, ojačana artiljerijom i dijelom tenkova, krenula je iz pravca Vrpolja prema Šibeniku. Međutim, njemačke snage ukopane na dominantnoj uzvisini Sv. Juraj, uz samu cestu, pružile su žestoki otpor i zaustavile njihov prodor prema gradu. Tada je dovedena artiljerija 26. divizije, koja je dugo zasipala njemačke rovove na Sv. Jurju. Nakon toga, jedinice 1. dalmatinske prešle su u novi siloviti napad i u ogorčenoj borbi prsa o prsa uspjele izbaciti Nijemce s te uzvisine. Bataljon 3. prekomorske brigade prebacio se iz Jadrtovca na zapadnu stranu kanala i produžio napad prema Ražinama. Dijelovi 19. divizije na desnoj obali rijeke Krke otvorili su žestoku vatru na njemačke položaje na sjeverozapadnim prilazima gradu. U tom trenutku njemački štab donosi odluku o povlačenju 264. divizije iz grada. Borbena grupa «Alerman» kreće u proboj preko Debeljaka i motorizacijom cestom od Šibenika za Konjevrate i Drniš. Povela se odlučujuća bitka. 12. je napala njemačku kolonu kod Debeljaka, a 11. dalmatinska s jednim je bataljunom tenkovima udarila na čelo njemačke kolone u povlačenju. Teren Konjevrata je bio napovoljniji za kretanje tenkova tako da je u ovoj velikoj bitci po prvi put njihova efikasnost došla do izražaja. Na cesti su nakon borbe ležale hrpe pobijenih vojnika, uništenog oružja i razlupanih vozila. Povlačeći se zajedno s njemačko-ustaškom kolonom, u borbi blizu Konjevrata uništen je i jedan čitav četnički korpus, koji je brojio oko 300 četnika.”

Osloboditelji, bataljuni 1. dalmatinske, 3. prekomorske i dijelovi 19. sjevernodalmatinske divizije ušli su u Šibenik u zoru 3. studenoga 1944. dok se neprijatelj još nalazio u tvrđavi Šubićevac, i dok su meci još fijukali iz tvrđave, Šibenčani su oduševljeno izašli na ulice kako bi dočekali i pozdravili osloboditelje. Kreće mimohod partizanskih oloboditelja u kojem je bilo više od tisuću dobro naoružanih partizana.

U Operaciji Šibenik Prva proleterska je imala 14 pooginulih i 70 ranjenih, izgubljeno je i pet tenkova, dok je na strani neprijatelja bilo tisuću poginulih i 700 zarobljenih.

S područja bivše općine Šibenik u NOB-i je sudjelovalo gotovo 19 tisuća žitelja, a ako im se pribroji i preko pet tisuća pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta čije je antifašističko djelovanje kažnjeno odvođenjem u logore, može se zaključiti da je u antifašističkoj borbi sa šibenskog područja sudjelovalo preko 24 tisuće stanovnika ili čak 35,5 posto, navodi Antifašistički vjesnik. U ratu ih je poginulo 4.572, a od toga preko tri tisuće u partizanima.

Nakon oslobođenja, Šibenik 1. siječnja 1945. postaje sjedište ZAVNOH-a, najvišeg organa vlasti u Hrvatskoj, zbog čega se često kaže da je do oslobođenja Zagreba, Šibenik nakratko bio glavni grad Hrvatske. Bilo je tu sjedište Centralnog komiteta KPH, Glavni odbor AFŽ-a,  Glavni odbor USAOH-a ( ujedinjene antifašističke omladine ), Pokrajinski komitet SKOJ-a itd.
U samostalnoj Hrvatskoj, Šibenik je duže od ostalih gradova odolijevao nasrtaju na spomenike palim antifašistima u Drugom svjetskom ratu, kao i preimenovanju ulica i trgova nazvanih po partizanskim herojima. No, na kraju pali su i mnogi šibenski spomenici NOB-i, pa i Poljana koja je nosila Titovo ime. Ljudi naprosto ne razumiju da se povijest ne da prepravljati, ili se dogodila ili nije. Ako je silom mijenjaju, ona se neće uistinu promijeniti…

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI