Dražen Oreščanin, direktor “Glasa poduzetnika”, iznenadio je Luku Burilovića kandidaturom za predsjednika Hrvatske gospodarske komore na izborima koji se provode ovog ponedjeljka. Aktualni šef Komore je paradigmatski lik iz HDZ-ovske tridesetogodišnje povijesti kadroviranja i uhljebništva, pa je svakako nenadanom pojavom u izbornom ringu grlatog, i na Komoru nabrijanog, poduzetnika, vjerojatno zatečen. Doduše, nema previše razloga za glavobolju jer je cijeli komorski sustav…
...postavljen tako da se svi unutar njega međusobno podupiru, jer, i jedna cigla izvučena iz ove neproduktivne kuće izgrađene na fikciji o servisiranju hrvatskog poduzetništva, a zapravo na reketarenju, trulu kuću začas uruši. Pa po onoj “ruka ruku mije” svi se drže čvrsto jedan za drugoga i na to Burilović računa.
Naravno, uvijek je moguće i iznenađenje, ali neovisno od toga hoće li se ono dogoditi baš u ovom izbornom ciklusu u HGK, tamošnji uhljebi, napose s dugim parazitskim stažem, neće više mirno spavati. Svakome od njih prije ili poslije može se dogoditi Oreščanin. A vrhu HGK itekako bi dobro došao…
Poduzetnička “revolucija”
Još donedavno za Oreščanina nismo ni znali. A sada bi u HGK proveo pravu revoluciju. Oduzeo bi joj političko uzemljenje, obavezne članarine, bacio je na tržište, pa ako komu treba neka s njom pliva. Prisilnog članstva ne bi više bilo, pa ni sigurnih prihoda koji uhljebima u prestižnim HDZ-ovim foteljama koje donose privilegije bez obaveza, jamče lagodan život i društveni status iako bez ikakvog pokrića. Samo u takvim konstelacijama Luka Burilović, banjalučki diplomant i odbjegli Sladoranin pogrebnik, mogao je figurirati kao neka VIP faca koja se poziva na evente s hrvatskom političkom kvazielitom iako nema što za reći niti pokazati kao rezultat svoga rada. Da je kojim slučajem HGK ovisna o umješnosti svoga prvog menadžera i njegovoj sposobnosti da konkretnim, smislenim, funkcionalnim projektima unapređivanja domaćeg poduzetništva i stimuliranja inovativnih poduzetnika, namakne novac, ta bi “firma” već odavno bila ugašena. Ali, kad daje država, nitko ne pita gdje se to i kako troši…
E, sad bi Oreščanin baš to htio promijeniti i od Komore učiniti neku vrst razvojne agencije za hrvatske gospodarstvenike. I u njoj bi participirali samo oni koji su spremni boriti se za svaku kunu, a ne ih pod državnom prisilom ubirati, lagodno zavaljeni u svoje fotelje, pogleda fiksiranog na monitore računala u potrazi za najatraktivnijom lokacijom nekog nepotrebnog, izmišljenog komorskog simpozija, ili kongresa s previsokim kotizacijama i pomno odabranim uhljebničkim društvom.
Burilović
No, da ne filozofiramo: članovi HGK imaju mogućnost izbora, ili Dražen Oreščanin ili Luka Burilović. Između čega biraju?
Luka Burilović ( 1966. ) je na poziciji predsjednika HGK od 2014., a na tom je mjestu naslijedio Nadana Vidoševića, koji je trajno obilježio Komoru kao leglo korupcije, klijentelizma i parazitiranja na račun države. I to unosnog parazitiranja, jer sve što je Vidošević uspio steći vodeći HGK ni Hudiniju ne bi uspjelo, čak ni kao iluzionistički trik. Svakako, Burilović je došao na čelo Komore s referencama koje je stekao kao predsjednik Uprave županjske Sladorane te pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva kojega se na toj poziciji malo tko može i sjetiti s obzirom na opseg posla za koji je bio zadužen. Navodno je bio dragovoljac domovinskog rata i pričuvni časnik HV-a, što je iskoristio čak i za prekoredno cijepljenje, a okitio se i Spomenicom, a za osobite ( mirnodopske ) zasluge za gospodarstvo predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odlikovala ga je 2018. i Redom Danice s likom Blaža Lorkovića, a da zapravo nitko ne zna koje su to njegove “osobite zasluge” i za koga.
U Osijeku je stekao diplomu upravnog pravnika ( 2001. ) s punih 35 godina života, a titulu diplomiranog ekonomista 2006. u Banja Luci. Željan znanja natavio je školovanje i 2011. završio specijalistički diplomski stručni studij za stručnog specijalista ekonomije na Visokoj poslovnoj školi s pravom javnosti Višnjan, a 2012. stječe i titulu sveučilišnog specijalista ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, gdje je 2019. i doktorirao s temom ” Pozicioniranje hrvatske industrije šećera na tržištu Europske unije”. Stečena znanja očigledno nije znao praktično primijeniti, pa je njegova Sladorana umjesto na EU tržištu, završila u likvidaciji.
Tvrdi da ga u Komoru nije instalirao HDZ već da je u mandatu SDP-ove Vlade izabran između 17 kandidata voljom članova Skupštine, a da je lobirao, priznaje, lobirao je, a zašto ne bi. No, Burilović nikoga nije uvjerio da nije čovjek HDZ-a, možda je svojim primjerom tek ilustrirao tradicionalnu nesposobnost SDP-a…
U svakom slučaju, nanizao je seriju sinekura, sve u potpunoj neovisnosti od HDZ-a ( ?! ) pa je danas predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora Međunarodne trgovačke komore, zamjenik predsjednika NO Podravke, član HBOR-a i NO INA-e i uz plaću u Komori, mjesečno inkasira preko 60 tisuća kuna. Nota bene, čak je i predsjednik Savjeta zagrebačkog Sveučilišta. A iznad svega zahvalni apologet HDZ-ove vlasti kojoj duguje svoju unosnu karijeru.
Burilović je čak svojedobno izjavio, braneći se od ljubopitljive javnosti koja je propitkivala kako je moguće da svojim primanjima gotovo triput nadmašuje i premijera i predsjednika države, da je on poduzetnik, da njegova primanja nemaju formalno ograničenje niti je dužan bilo kome govoriti koliko mjesečno za svoj rad prima. Ali, on to ne taji, pa je iznio podatak o 23 tisuća kuna plaće i naglasio kako prije njega taj podatak nikad nije izašao vani. Zašto? Po čemu bi to bila tajna? Zato jer je on, veli, poduzetnik od 1991. kad je osnovao prvu tvrtku ( Agrotehna Lipovac ) i njegova su primanja na razini menadžerskih već 20-ak godina. Iako je već 1996. otišao iz tvrtke u politiku ( zamjenik načelnika općine Nijemci ).
U Komoru je došao, tvrdi, na upola manju plaću nego je imao na prethodnom radnom mjestu. Kojem to? Možda u ugašenoj Sladorani? I što to on “poduzima” u HGK, trošeći tuđi ( poduzetnički ) novac na putovanja, skupe večere u inozemstvu, savjetovanja, simpozije i sl. O rezultatima, međutim, nema što reći, osim fraza i to u prigodi obljetnica…
Dražen Oreščanin, Glas poduzetnika
Oreščanin
E, to je Burilović. Šef HGK od 2014. Za razliku od njega, koji se cijelom svojom karijerom naslanja na HDZ, Dražen Oreščanin ( 53 ), suosnivač udruge “Glas poduzetnika”, partner je u zagrebačkoj informatičkoj tvrtki “Poslovna inteligencija” specijaliziranoj za dizajn i implementaciju inteligentnih informacijskih sustava. Široj javnosti poznat je otkako je izbila pandemija covida-19 kada je, zajedno sa skupinom istomišljenika iz malih i srednjih tvrtki, stao na čelo svojevrsne poduzetničke pobune, ne ulagujući se vlasti nego je žestoko javno kritizirajući. Bez kalkuliranja i straha. Njemu država ne daje plaću. Sam je zarađuje u tvrtki sa 150 zaposlenika i oko 60 milijuna kuna prihoda. On jest poduzetnik, za razliku od Burilovića koji je klasični primjer političkog uhljeba.
Tijekom lockdowna, umjesto da se posveti doktoratu, zajedno s kolegama koji su dijelili njegovo nezadovoljstvo s vladinim mjerama za spas gospodarstva svedenim na potpore u vidu minimalnih plaća, formulirao je kontramjere za koje su vjerovali da doista mogu pomoći poduzetnicima da ovu krizu prežive. Na Facebooku su, zajedno s Hrvojem Bujasom i onima koje je on već bio okupio, osnovali grupu koja je za samo jedan dan već brojila 4500 članova, a danas ih je oko 11 tisuća.
Oreščanin je svojevremeno u intervjuu za Jutarnji list kazao da se njihova udruga bori za prava malih ljudi, da taj poriv i impuls njeguju još od studentskih klubova, još od tada datira njihov osjećaj za zajednicu. Vjeruje u pravdu i jednakost za sve, priželjkuje da se u Hrvatskoj radi i živi kao u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj, da u njoj nema mjesta korumpiranim političarima i sucima, uhljebima i parazitima koji žive od državnog reketa, da se prava radnika poštuju. Doima se pomalo idealistički, utopijski, ali njegove ideje i vizije poduzetništva već funkcioniraju u Europi ( Švedska, Finska…). Ne žele se baviti politikom, ali žele na nju utjecati. Na izborima 2016. bio je na listi stranke Pametno, ali na iduće izbore nije izašao kao kandidat. Sada je izvršni direktor Glasa poduzetnika i tome se potpuno posvetio.
-Da su Vlada, Hrvatska udruga poslodavaca, HGK i drugi radili kako spada, naša udruga ne bi ni postojala. Ovoj državi sada ona očajnički treba- rekao je svojedobno.
Treba li i Hrvatskoj gospodarskoj komori Dražen Oreščanin, poduzetnik novog kova koji prezire političke uhljebe i politiziranje gospodarstva i poduzetništva. A HGK je metafora političkog manipuliranja poduzetništvom za osobne interese beskrupuloznih pojedinaca koji za državne potrebe drže privatne poduzetnike “na vezi”. I od njih ubiru obaveznu članarinu, besramno se bogateći na njihov račun, a da im realno nikad ozbiljnije i konkretnije svojim djelovanjem nisu pomogli, osim ako nisu u rodijačkim, stranačkim ili prijateljskim odnosima.
Glasanje za predsjednika HGK je tajno. Možda u toj činjenici treba vidjeti neku nadu…
