– Poštovani korisnici prehrane, ovim vas putem obavještavamo da se sukladno odluci Stožera civilne zaštite od ponedjeljka 11.listopada 2021. hrana neće dijeliti korisnicima koji imaju mogućnost pripreme hrane u svojim mobilnim stambenim jedinicama ili kućama. Sukladno odluci, od ponedjeljka više nemate pravo na topli obrok- stoji u obavijesti “šparnog” ( Medvedovog ) Stožera kojom je u petak, bez ikakvog dodatnog objašnjenja, izlijepljeno područje Gline i Petrinje.
Jer, skupo je to za državu koja je napokon, izgleda, odlučila početi zbilja obnavljati kuće stradalnika u potresu, pa sada “štedi” i na – hrani. Ili pun želudac, ili krov, poručuje im država…
Nakon potresa kuhari volonteri, chefovi i poduzetnici iz cijele Hrvatske došli su u Petrinju i mjesec dana potpuno besplatno kuhali za ljude koji su ostali bez krova nad glavom. Kuhali su i po 10 tisuća obroka dnevno, a potom je država odlučila zahvaliti im “na suradnji”, i posao je preuzeo državni Pleter koji je odmah broj obroka smanjio na 2500, uz koje je pripravljao i 500-tinjak suhih obroka. Sada, pak, Stožer reducira i to, kuhat će se samo za one koji nemaju gdje i na čemu pripremiti obrok!
A kako kuhati u kontejneru, to Medveda i ostale članove Stožera odveć ne zanima, jer nisu oni u potrebi, a kako znamo, sit gladnom ne vjeruje…
Reporteri N1 televizije obišli su stradalnike smještene u kontejnere u Petrinji, a koji više neće imati pravo na topli obrok u režiji države, makar žive od mizernih 800 kuna mjesečno, od čega im jedva dostaje za kruh. I vidjeli, na licu mjesta, kako to izgleda u zimskim uvjetima kuhati u “metalnim kavezima”. Vrata moraju biti otvorena da bi para od kuhanja mogla izlaziti van, jer se cijeli kontejner ovlaži. U tom slučaju imat ćete topli obrok koji ste sami skuhali, i time državi “uštedjeli”, ali će vam se od zime smrznuti svaka kap krvi u venama.
Je li to rješenje? Koliko je uopće ljudi u pitanju, o kolikom je trošku riječ, i je li moguće da će njihova gladna usta spasiti državu ne bude li ih više hranila?
Gdje je empatija, solidarnost s tim nesretnicima koji zimu dočekuju u hladnim kontejnerima, jer je država bila nesposobna organizirati operativnu obnovu, a njezini činovnici su se bavili papirima, umjesto živim ljudima bez krova nad glavom?
Ova obavijest, ovaj čin Stožera, tipičan je primjer žalosnog činovničkog odnosa prema ljudima na potresom stradalom području. Stožer se nije potrudio vidjeti u kakvim uvjetima ti ljudi žive i u kakvim bi uvjetima, i s kojim mjesečnim primanjima, trebali kuhati kako ne bi više bili na teret državi, nego je jednostavno preko noći presudio da za one u kontejnerima, koji imaju kuhalo, obroka više neće biti. Pa bili gladni i jadni koliko god!
