Miroslav Škoro stvorio je, i brendirao vlastitom osobnošću, Domovinski pokret. No, Škoro ga je jednako tako i rasturio. Iznenadnom ostavkom na mjesto predsjednika stranke, otvorio je Pandorinu kutiju DP-a u kojem ključa već neko vrijeme, a posebno intenzivno nakon lokalnih izbora koji stranci nisu donijeli ni približno čemu se nadala. DP se trenutno doslovce raspada, što je svojevrstan rekord na hrvatskoj političkoj sceni s obzirom da je Škorina stranka osnovana tek u veljači prošle, 2020. godine. No, to je, izgleda neki Škorin prirodni politički limit. Nije duže bio ni generalni konzul u Mađarskoj ( 1995.-1997. ), ni saborski zastupnik HDZ-a ( izabran na izborima 2007. i ostao svega osam mjeseci u zastupničkim klupama ), a moguće je da ni ovaj mandat neće dogurati do kraja.
Kako trenutno izgleda, s obzirom na turbulencije u stranci koja prolazi tranziciju od samostalne do satelitske ( HDZ-u pridružene ), pitanje je hoće li i Domovinski pokret sačuvati svoj integritet i identitet do idućih parlamentarnih izbora.
Bandićev model
Miroslav Škoro, nakon duže apstinencije, u politiku je ponovo ušao u lipnju 2019. objavom kandidature za predsjednika države i u prvom krugu osvojio 24,45 posto glasova. Predsjednik države nije postao, ali je u veljači 2020. osnovao Domovinski pokret Miroslava Škore i po prirodi stvari, kao osnivač i utemeljitelj stranke, postao je njezin predsjednik. Eto, ni na čelu vlastite stranke nije izdržao dvije godine…
Gledamo zapravo reprizu sličnog slučaja potonuća stranke koja se egotripovski nazvala po svome osnivaču. I Milan Bandić ( “365 ” ) je sa svojom Strankom rada i solidarnosti promovirao isti model- nomen est omen– i 20 godina na svom imenu eksploatirao Zagreb i njegove porezne obveznike fingirajući nekakvog spasitelja, dobrotvora, političara koji je sama definicija politike ( kao rada za opće dobro ), a još za života, a napose nakon njegove smrti, ispostavilo se da je Mićo radio isključivo za osobnu korist, i na štetu Grada kojega je enormno zadužio.
Škoro je, pak, prekratko trajao čak i za financijski sunovrat svoje stranke, a do vlasti nikad nije stigao, pa je šteta od njegova ukazanja u hrvatskoj politici ipak značajno manja od one koju je generirao Bandić. Ali, danas se ispostavlja kako je i ovaj “politički tamburaš” ponajviše mario za osobnu korist ( prodaja vlastitog vina i CD-ova Domovinskom pokretu, troškovi na teret stranke itd. ). A kad ga je stranačka konkurencija stisla najavom otkrića njegovih rabota, pa k tome i beskrupulozno nagazila i na njegove obiteljske odnose, Škoro je podvio rep i odlučio se skloniti u stranačku sjenu, računajući da će mu saborska, zastupnička sinekura biti sasvim dovoljna veza s politikom ( uz povratak pjevanju i koncertima ), a nju mu, pak, za razliku od stranke, nitko ne može oteti. Samo, previdio je jednu važnu stvar: kad političar iz prvog ešalona pada, nikad to nije u tišini, redovito je to pad uz bučan tresak!
Ali, neće taj eho dugo odjekivati, jer, u političkom smislu Miroslav Škoro je već “pokojni”, gotovo kao i doslovce pokojni Bandić. A baš kako je Bandićeva stranka njegovim odlaskom postala irelevantna, najnovija previranja u DP-u, provocirana Škorinom ostavkom, govore da ista sudbina po svoj prilici čeka i šareno društvo desničarskih, mahom HDZ-ovih, otpadnika neostvarenih ambicija. Stoga će njegov eventualni trajni odlazak iz politike vrlo brzo postati “buđava vijest”. Zanimljivija od njegove, bit će sudbina DP-a…
U ponedjeljak je za Novu TV Miroslav Škoro dao ekskluzivni intervju, no sva je njegova ekskluzivnost tek u tome da je za svoju “ispovijed” odabrao baš tu televiziju, i ništa više. Ponovio je svoju već poznatu tezu da se na ostavku odlučio kako DP ne bi bio talac jedne osobe, odnosno javne percepcije o njemu kao gubitniku ( izgubio je predsjedničke, parlamentarne i lokalne izbore ).
Političar “kratkog daha”
Nevjerojatno je da lider neke političke partije, samo godinu i pol od osnivanja svoje stranke, može izjaviti kako je procijenio da je vrijeme da se on skloni s vodeće pozicije i mjesto prepusti novim, mladim, svježim snagama stranke. Osnivač DP-a koji nije uspio potrajati ni dvije godine, očigledno je potpuni promašaj! U tom smislu, nezavisno o unutarstranačkim prijeporima, optužbama i prepucavanjima, otvorenoj borbi za stranački tron, nepobitno je da Miroslav Škoro nije kapacitiran za lidera, za političara većeg dometa. Jer, da jest, ne bi mu šačica oponenata tako lako radila o glavi, a činjenica je da bi Škoro, poput njegove sestre koju redovito titulira kao doktoricu Vučemilović, uskoro mogao izletjeti iz Domovinskog pokreta.
Njegova ostavka, po iznenadnosti kojom je obilježena, a i po sudbini koju bi mogao doživjeti u stranci, nalik je onoj Sanaderovoj za koju ni danas točno ne znamo što joj je bio okidač. Slično je i sa Škorom, i ma što on sam, ili njegovi stranački pajdaši koji su mu okrenuli leđa, govorili, njegova ostavka nije demistificirana ni nakon “ekskluzivnog” nastupa na spomenutoj komercijalnoj televiziji.
-Mislio sam da radim nešto dobro, bio sam siguran, i danas sam, da radim nešto dobro- govorio je Škoro pred kamerama. – Mislim da nijedna stranka ne smije biti ničiji talac, posebno stranka koja se zvala po meni- tvrdi, uvjeravajući članstvo DP-a, više nego javnost, kako je mislio da je to potez ( ostavka ) “kojim ćemo u jednom demokratskom procesu u novom ciklusu izabrati neke nove ljude, stvoriti neke nove Škore, ljude koji nas mogu povesti da Domovinski pokret sudjeluje u obnašanju vlasti u našoj zemlji”.
-Moja ostavka nije bila želja da netko ugrabi svoju prigodu nego je bila želja da stranka na neki način – ojača- kazao je sasvim neuvjerljivi Škoro kojem je trebalo gotovo mjesec dana od ostavke ( 20. srpnja ) da članstvu i javnosti objasni što se zapravo dogodilo i zbog čega se na ostavku odlučio. I sad bi htio da mu svi vjeruju ?!
Ostavka, optužbe, prijave …
-Tog 20. srpnja kad se dogodila moja ostavka na sastanku u stranci imali smo žustar razgovor, bili su Mario Radić, Krešimir Bubalo, Ante Šušnjar i Ivica Mesić. No to nije bio razlog da bi se kasnije događale ovako ružne stvari, ovakvi objedi koji se događaju i koji bjelodano dolaze od ljudi koji su, umjesto da poštivaju proceduru koja je normalna, mijenjaju brave, stavljaju Facebook objave i tako dalje- objašnjavao je, napominjući kako su nesuglasja na tom sastanku bila oko oportunosti trenutka za njegovu ostavku. Predlagao je, kako je spomenuo, da nakon lokalnih izbora kompletno vodstvo stranke stavi mandate na raspolaganje i da se ide na unutarstranačke izbore. No, neki su preskočili proceduru i požurili s “izborima”…a na površinu je izašlo prljavo rublje stranke, zbog čega se Škoro ispričao članstvu.
Iz DP-a je otišla i Škorina sestra Vesna Vučemilović, koja je sama zatražila ispisnicu želeći time spriječiti stegovni postupak koji je protiv nje već bio najavljen.
Kako bilo, DP je, vjerojatno i prije Škorine ostavke pucao po šavovima, a taj je čin samo unutarnje sukobe iznio na svjetlo dana. Škoro danas kaže kako s kaosom u stranci nema veze, da je za njega zaslužna ekipa koja se zabarikadirala u Vlaškoj 81 F, promijenila brave i uzurpirala vlast mimo svake demokratske procedure. Ali, sve su to Škorini ljudi od povjerenja s kojima je stvarao Domovinski pokret i vodio politiku stranke. A oni su, kako se čini, ostavku svoga šefa jedva dočekali, štoviše i javno je odmah pozdravili…
Dva lakoglazbenika koji za sebe tvrde kako su domoljbi iz vremena dok su bili prijatelji
Gdje je i na čemu nastao “kuršlus” među vodećim ljudima DP-a? Jesu li stranačke financije u pitanju, troškovi koje je Škoro navodno stvorio na službenim karticama ( koje, tvrdi, nikad nije ni preuzeo ), vino i CD-ovi koje je ograncima DP-a prodavao i na stranci zarađivao, ili neki zasad još neotkriveni krimeni bivšeg lidera DP-a? Jesu li raspad Pokreta ubrzali izgubljeni izbori, nestrpljivost Škorine sljedbe i nemogućnost participiranja u vlasti, a što je bio ključni cilj većine DP-ovaca? Hoće li, nakon što se riješe Škore, krenuti stampedo članstva DP-a prema HDZ-u?
-Nisam napravio ništa što bi išlo kontra toga da Domovinski pokret, moje dijete, naše dijete – živi dalje- brani se Škoro, ponavljajući kako je njegov javni istup motiviran samo željom da zaštiti stranku i da objasni članstvu što se događa. A što se tiče optužbi na njegov račun, već je angažirao odvjetnika i o tome će sud dati pravorijek. Najteže mu padaju objede koje, kaže, idu na uništavanje obitelji.
-Žalosno je da nitko ne vodi računa da svi mi imamo obitelji. Moja obitelj je navikla na to. Gđica Brajković dala mi je dozvolu da kažem kako imaju još jedno dijete koje ima određene smetnje u razvoju, žive u maloj sredini i sve skupa doživljavaju ružno. Mislim da je sudski epilog nužan, a u njemu će svi ti koji su nabrojali gomilu laži imati priliku govoriti- rekao je, pokušavajući od optužbi za financijske malverzacije, i insinuiranja nekih posebnih odnosa među njima, zaštititi svoju prozvanu suradnicu.
Poza Kafkinog Jozefa K
Nikad, kaže, nije podizao ni kreditnu ni debitnu karticu stranke, i zbog difamacija kako je trošio stranački novac u privatne svrhe, već je podnio kaznenu prijavu DORH-u, Državnoj reviziji i Poreznoj upravi. Deplasirano je optuživati ga kako je zarađivao na stranci ( prodajom vina i CD-ova ) on koji je stranku brendirao svojim imenom i prezimenom i koji je stranci dao milijun kuna vlastitog novca, a i bar šest mjeseci je radila u njegovom prostoru. A oni ga sad prozivaju da je prodajom vina i CD-ova zaradio stotinjak tisuća kuna…
-Ja nikad nisam stranci ništa naplatio korištenje mojeg lika i djela, moje pjesme kao himne, dapače, ja sam stranci posudio novce. Imam pravo na kamatu, no nikad ga nisam koristio- veli Škoro, a vino je legalno isporučeno ograncima i članovima preko tvrtke koju vodi njegova supruga.
Svega je u DP-u,očigledno, bilo. Pa čak i međusobnog prisluškivanja i sve bi to trebalo raščistiti. I zato je odlučio javno progovoriti, kako DP ne bi bio ničiji talac , kako bi kaos prestao i kako bi se organizirali demokratski izbori u stranci.
No, što je istina, i zašto bi Miroslav Škoro bio njezin ekskluzivni vlasnik? Uostalom, stranka je i protiv njega pokrenula stegovni postupak pa se Škoro sada poistovjećuje s Kafkinim Jozefom K kojemu se sudi, a on ne zna ni tko mu sudi ni zašto, a ni tko mu je porota. –Možda će- zaključio je- zbog ovoga što sam večeras ovdje ( na Novoj TV ) biti dovoljan razlog da me izbace van.
Škoro pledira da se učini sve kako bi se Domovinski pokret sačuvao ( broji oko 12 tisuća članova ), pogotovo od ljudi zlih namjera, kaže, uvjeren kako je ovaj rasap u stranci prilika da se desnica okupi ( ?! ). Ispričao se i bivšim kolegama Karolini Vidović Krišto i Milanu Vrkljanu koji su već ranije napustili DP, i koji su prošli što i on, kaže, samo što tada to nije znao ni prepoznao. Pozvao je na novo zajedništvo “oštećenih”, kako bi oni koji su, tvrdi, svoje interese stavljali ispred interesa Domovinskog pokreta, morali otići. Ako ima mudrosti i pameti, rekao je na kraju, možemo iz svega ovog izaći mudriji.
No, je li to moguće? Ima li u DP-u, sklepanom od kojekakvih likova golemih ambicija i malih mogućnosti, dovoljno pameti? Ili je ovo samo još jedna priča o naravi politike uopće, i njezinoj karikaturalnosti i grabežljivosti na koju je svedena kod nas?
Zašto je jedan lakoglazbeni pjevač koji je domoljubnim, ravničarskim budnicama napravio karijeru, koji je bio protežiran od vlasti i kad god je poželio od nje pohlepno uzimao, mislio da može dobiti baš sve? A već je imao previše. No, htio je biti i predsjednik države, premijer, makar zagrebački gradonačelnik. Iako nije uspio biti ni pristojan konzul, pače ni saborski zastupnik. Jer je tada više novca bilo u domoljubnoj glazbi? Štoviše, zarade od glazbe i koncerata nije se kanio odreći ni u predsjedničkoj kampanji, pa smo umalo dobili šefa države koji u svom itineraru ima koncertne turneje…
U politici nema nevinih, pa to nije ni Miroslav Škoro, baš kao ni njegovi pajdaši koji ga sada pokapaju. I bit će mudrije ako svoj novi izlet u politiku zaključi sa što manje priče i vrati se pjesmi. Zar nije vidio kako politički egomani završavaju?
