U hrvatskoj politici ( doduše ne samo hrvatskoj ) riječ ne vrijedi ni pišljiva boba. Ni vaš glas koji ste nekoj političkoj opciji dali na izborima, nakon izborne noći više nema izvornu težinu i vrijednost, jer tko zna gdje će i na čijem računu završiti. Ako ste glasali za Domovinski pokret, koji vas je tijekom cijele kampanje nabrijavao protiv HDZ-a kao veleizdajnika koji štite silovatelje, ubojice, četnike, per fin, lopove, nemojte se iznenaditi kad pod ruku sa svojim ljutim neprijateljima osvanu na zajedničkoj fotografiji nove vlade netom nakon što je dobila potporu u Saboru. Ili ste se odlučili za Hrvatske suvereniste, također zbog njihovog antihadezeovskog i antikorpcijskog, antiglobalističkog programa, isto vas čeka. Evo, i Vesna Vučemilović se ugurala među mrske HDZ-ovce koje je nakon izbora naglo zavoljela. Stranci poslala preko WhatsAppa ostavku na sve funkcije. Već je dobila i titulu “žeton godine”.
Kud Andrej, tud i oni ( “manjinci”)…
Samo su “manjinci” konstanta. Tu iznenađenja nema. Kud Andrej, tud i oni…
Rado bi to, da može, i Most, ali Plenković bi prije prihvatio da Milanović sastavlja vladu nego da Grmoju i Petrova po treći put pripusti u HDZ-ovo dvorište. Pa svoju nemoć, osobito nakon razlaza s bračnim parom Raspudić čime su pali na 7 mandata, pokušavaju kompenzirati preuzimanjem inicijative u antihadezeovskom bloku. Najprije su predložili da kandidat toga bloka za predsjednika Sabora bude Ivan Penava, kako bi ga snažnije privukli u taj malo izgledni savez svega i svačega. Zašto bi SDP i partneri koji su dobili 41 mandat pristali da šef Sabora bude Ivan Penava čiji je DP osvojio 13 mandata? Nije li to klasičan pokušaj kupovanja saveznika?
A onda su se, shvaćajući da je to bio pucanj u prazno, dohvatili prijedloga izmjena izbornog sustava u dijelu koji se odnosi na status manjina. Petrov, Grmoja i društvo sa sve labavijeg Mosta, predlažu da se manjinama zakonom oduzme pravo odlučivanja o državnom proračunu i Vladi, ali bi im zato dali pravo veta kod donošenja zakona koji reguliraju manjinsku problematiku. Jer, to ih ionako ne zanima. Dakle, reducirali bi prava hrvatskim građanima izabranim u Sabor po osnovi pripadnosti nacionalnim manjinama. Umjesto pozitivne, uveli bi negativnu diskriminaciju! Kažu da je to zato da se spriječi trgovanje manjinskim mandatima. Koja je to razlika između trgovanja mandatima zastupnika manjina i trgovanja mandatima zastupnika većine?
Plenkovićevih 83
I pored svega toga, SDP još mantra o nekakvoj antihadezeovoj koaliciji, iako im je knjiga spala na tek pokoje slovo, a ponos na- patos. Kako mogu računati na DP u antihadezeovoj koaliciji ako DP pregovara s HDZ-om o budućoj vladi?! Da je dovoljno mudrosti u SDP-u, sklonili bi se sa strane dok “igre prijestolja” traju i u njima ne bi ni na koji način sudjelovali. Treba ostati častan i dostojanstven i u porazu. DP nije iskreni partner, a k tome SDP-u ni po čemu kompatibilan. SDP je Penavi trebao samo kao alibi da bi opravdao svoje poslijeizborno slizavanje s onima koje su optuživali za veleizdaju. Dok fiktivno održava na životu odavno propalu ideju o antihadezeovskoj, antikorupcijskoj koaliciji nitko Penavi ne može reći da je pred HDZ-om kapitulirao. S Grbinom i ostalima, dakle, perfidno manipulira. I ako još ima ponosa na ljevici, bilo bi dobro da “operu ruke” od te političke prljavštine koja im se već uhvatila na obraze…
U četvrtak se Plenković javno hvalio da teoretski ovog trenutka ima 83 ruke potpore. Dakle, i više nego mu treba ( 76 ). Naravno, računa i na Domovinski pokret i na Pupovčev SDSS, odnosno svih osam manjinskih zastupnika. Ne obazire se on previše na Penavin navodno rezolutan stav da DP sa SDSS-om ne želi suradnju ni u jednoj varijanti. Polako. Otopit će se led. Pretvorit će se u sladoled…
Plenkoviću se sada nikud ne žuri. S DP-om i “manjincima” , plus najnovija konvertitska akvizicija Vesna Vučemilović, to je ukupno 83 glasa. Ako Penava ipak tvrdoglavo ustraje na antimanjinskoj, antisrpskoj politici, stranka će mu se raskoliti, jer je ovog trenutka u DP-u više onih koji priželjkuju pakt sa HDZ-om nego oporbeni “pokret otpora”. Kako god odlučili u Domovinskom pokretu, s HDZ-om ili protiv njega, ne čeka ih blistava politička budućnost. Uđu li u Vladu, dio njih će, ukoliko ne uspiju istrgovati visoku cijenu za svoju prodanu kožu, poput Josipa Jurčevića koji prezire Plenkovića ali bi se rado vidio u fotelji ministra kulture, postati faktor razdora u stranci. A ako, pak, ostanu u opoziciji, to će im ozbiljno zamjeriti oni koji već vide osobne dobrobiti od saveza s najjačom strankom u državi. Ono što nakon rascjepa u DP-u ostane od te stranke kad je HDZ uzme pod svoje, bit će asimilirano, kao što se to dogodilo i HNS-u, HSLS-u itd.
Loptanje s “manjincima”
U ovoj poslijeizbornoj slagalici, ipak je najnevjerojatnija pozicija “manjinaca”. Zašto pristaju da ih se šamara i da se s njihovim pravima lopta kako kome padne na pamet? Da se govori u njihovo ime, da ih se uzima “zdravo za gotovo”, kao što to Plenković radi već osam godina, a budu li mu zaista brana prema trećem premijerskom mandatu naći će već način kako da ih se odrekne i to odrenuće predstavi kao “viši cilj”, bezmalo opće dobro.
Most bi im oduzeo pravo da glasaju o proračunu i o izboru Vlade, a Domovinski pokret umjesto njih, bira “svog čovjeka” kao kandidata za ministra branitelja, Srbina po nacionalnosti, Predraga Mišića. I to bi trebao biti dokaz da DP ne mrzi Srbe, samo ne podnosi SDSS i Pupovca. Mišić je podoban Srbin, jer je bio branitelj, s njima u rovu, s njima u Domovinskom ratu. A zastupnike srpske nacionalne manjine i ne pitaju što misle o tome, jer njihovo mišljenje za njih ne samo da nije relevantno, ono je nepoželjno. Kao i SDSS u vladajućoj koaliciji. I šire. U Hrvatskoj.
Na sve to Plenković nema teksta. Šuti. Taktizira. Taj bi i najrođenije prodao za vlast i moć, nekmoli Pupovca i SDSS. Ma koliko im javno odaje priznanje kao lojalnom partneru. Jer mu trebaju. Ali, ako ne mora, za njih se neće zauzeti. To je uvredljivo, tako se prema odanom, vjernom partneru kojeg tretiraš ravnopravno i pošteno, ne postupa. Tako se postupa prema onima koje koristiš po potrebi. Koje držiš u rezervi. Jer s njima uvijek možeš računati…
Možda su tri zastupnika SDSS-a profitirala od suradnje s Plenkovićem, ali srpska manjinska zajednica sigurno nije.