Danas Danijela Dujić priča o svojoj borbi s multipla sklerozom, i zašto joj je potrebna rampa za koju se trenutno skupljaju novci. Pomognimo koliko možemo!
Za početak recite nam , tko je Danijela i otkuda?
-Danijela je iz Vinkovaca a živim zadnjih 17 godina u Zagrebu.
Objasnite našim čitateljima koji je Vaš zdravstveni problem, kako je do njega došlo?
-Bolujem od Multipla skleroze uskoro će biti punih 25 godina, prvi simptomi je bio gubitak vida na lijevo oko te mi je okulista na pregledu odmah napisao multipla skleroza i hitno bolnica i tu je sve počelo. Na žalost uzrok i lijek još uvijek nije pronađen te trenutno postoje samo terapije koje ublažavaju i sprječavaju pogoršanje bolesti.
Je li radite, ako da gdje?
-U invalidskoj sam mirovini nakon 24 godine rada.ž
Koliko je teško po Vašem mišljenju osobi s invaliditetom naći posao u Hrvatskoj?
-Mislim da je sad i još teže naći posao obzirom da je nestalo i puno zanimanja koje su osobe s invaliditetom , ovisi o njihovom zdravstvenom stanju i mogućnostima mogle raditi. Nažalost još uvijek ima i predrasuda prema nama.
Imate li asistenta, ako da, koliko Vam je često na raspolaganju i za što sve?
-Imam asistenticu i iskreno da je nemam sigurno bi završila u nekom domu za umirovljenike obzirom da u Hrvatskoj nema ustanova za zbrinjavanje osoba s invaliditetom kada ostanu same. Dolazi 4 sata radnim danom, vikendom sam sama. Spremanje, higijena, kuhanje, trgovina odlazak kod doktora je sa mnom ali i odlazak na kavu nakon bolnice.
U medijima je izašla nedavno priča o Vama, i prikupljanju novca za izgradnju rampe u Vašoj zgradi gdje živite? Recite nam malo o tome – kako bi Vam se olakšalo s tim, na kojem katu živite, sami ili? Odakle je potekla ideja za prikupljanje novca?
-Ideja je potekla još prije par godina ali nikako nisam krenula prije u realizaciju jer ima puno ljudi kojima treba pomoć. Živim sama na prvom katu u zgradi bez lifta. Na žalost dogodio se potres koji sam dočekala sama u kolicima, u strahu što i kako van, zahvaljujući susjedima spustili su me van zgrade, ali poslije toga je strah ostao kada navečer legnem u krevet. Onda je krenula korona, zabrane druženja, okupljanja i kontakata te sam tada imala samo kontakt s asistenticom i fizioterapeutkinjom fizički, ostale s telefonom. Svi smo se bojali za svoje i tuđe zdravlje. Za izlazak iz zgrade sam zahvalna mom prijatelju koji me nosio i vozio gdje je trebalo ali on je obolio od korone te je oslabio i ne može me više nositi te sad zovem sanitet za odlazak u bolnicu, a povratak idemo tramvajem te kad dođemo ispred zgrade zovem i zvonim susjedima da pomognu.
S obzirom da se još prikupljaju sredstva za rampu, recite , koji se iznos treba prikupiti, tj. koliko novca fali do iznosa koji je potreban, ako ste naravno upoznati s tim?
-Dobila sam par ponuda za unutarnju rampu treba oko 130.000 kuna a za vanjsku oko 70.000 , ali tražim još ponuda ,a trenutno imam oko 80.000 kuna
Možete li nam reći broj računa na koji se može uplatiti doprinos za izgradnju rampe za Vas. Vjerujem da ima mnogih koji bi željeli pomoći, imate kakvu poruku za njih?
Ime: DANIJELA DUIĆ
Banka: ADDIKO BANK
IBAN: HR4625000093207206262
SWIFT/BIC: HAABHR22
Opis plaćanja – DONACIJA ZA RAMPU
Ili na moju stranicu https://gogetfunding.com/za-lansirnu-rampu/
Znam da je teška situacija u zemlji, ali svaka pomoć i novčana, i da samo podijelite je dobrodošla, hvala svakome od srca na pomoći ali, i na podršci.
Na koje sve načine će Vam pomoći ova rampa dugoročno gledajući?
-Prvo neće biti onoga grča, kako ću van a osobito kako ću u stan, je li ima tko od susjeda da pomogne. Slobodnija u planiranjima oko odlazaka bilo kuda, a prvenstveno da mogu slobodno ići na plivanje, posvetiti se vježbanju i održavanju fizičkog stanja tijela a i duha.
Imate li hobije, kakav Vam je društveni život?
-Hobiji su mi knjige, osobito Stephen King ali i ljubavne knjige u kojima sam našla utočište kada sam bila u depresiji. Sretna sam što sam okružena sa ljudima koji me vole i koji su mi podrška u svemu, te je druženje samo u stanu ali i to će se promijenit kada dođe rampa.
Evo imate mogućnost za kraj da pokušate animirati ostale osobe s invaliditetom , koje to još ne čine da se i oni „trgnu“ i, krenu u borbu za svoje „bolje sutra“ … Što bi ste im poručili?
-Voljela bi da ima neki centar ili ustanova gdje bi se mogli družiti ili po kvartovima organizirati barem jedan dan u tjednu neki izlazak na kavu, ali zabranjena tema su bolesti, nego da se zezamo, šalimo i uživamo u danu kada nismo zatvoreni. Da vidimo da nismo sami s problemima, i da se borimo jer na žalost osim nas samih nitko se neće boriti za nas.
Znam da je teško i nismo svi u istoj situaciji, ali se trebamo koliko možemo boriti.
Treba uživati u svakom danu… kada se može.
Vaša misao vodilja u životu je?
-Moj doktor nakon što mi je rekao dijagnozu je izrekao „ima i gorih stvari u životu“ i vjerujte mi da ima, vidjela sam ih i doživjela od rata u podrumu, sepse koja me skoro ubila, potresa i sad korone. Volim se zezati pa kažem još da vidim male zelene i to je to…