-Završena obnova bunara na Vrdovu – voda na kršu znači sve. Okončana je jedna od projektnih aktivnosti Dinara back to LIFE projekta – obnova bunara za Vrdovu. Nakon dva mjeseca rada voda ponovno daje život iz šest bunara – javljaju iz Dinara back to LIFE projekta.
Naime, na visoravni Vrdovo završena je obnova šest odabranih bunara, jedna od projektnih aktivnosti projekta Dinara back to LIFE ili povratak u život (o kojem smo na Trisu pisali iz puta) kojom se želi preokrenuti prirodni trend sukcesije i odumiranja tog kraka u smjeru bioraznolikosti i samoodrživosti.
-Ovi su bunari stari i po 100-200 godina, no unazad pola stoljeća uslijed masovnog iseljavanje u nekoliko valova, koristili su se malo ili uopće ne pa su od izvora života postali ruglo i opasnost. Njihovom obnovom ova remek djela graditeljstva vrijednih ljudi iz Podinarja, opet će biti izvor života za životinje i za ljude. Od stotina bunara na projektnom području, u užu je selekciju za obnovu bilo ušlo njih 20, odabranih uz pomoć Damira Jukića Bračulja, zaposlenika Hrvatskih šuma čija obitelj živi na ovom području i poznaje lokacije bunara, da bi među njima bilo odabrano konačnih šest koji su na državnom zemljištu, raspoređenih po velikom području Vrdova i u njegovom podnožju, te koji su se uklapali u financijsku konstrukciju projekta. – pojašnjava se.
Poslovi obnove, odnosno vraćanja bunara u prvobitno stanje s manjim doradama, počeli su krajem travnja u otežanim vremenskim uvjetima jer su se temperature na 900-tinjak metara nadmorske visine Vrdova spuštale prema nuli, a i kiša koja bi padala u ovom području onemogućavala je zemljane radove. Do kraja poslova, koji su potrajali do kraja lipnja, u ovom kraju krša i manjka hlada postalo je pak iznimno vruće, kažu.
-Na poslovima je bilo angažirano 2 do 6 radnika, ovisno o potrebama posla, a kod fizički najtežih poslova upotrijebljena je i mašinerija. Posljednji obnovljeni bunar ujedno je bio i najposebniji – najveći je, jedini nije na Vrdovu, nego u njegovom podnožju, iznad Rumina, radovi su bili najsloženiji te je jedini koji ima žilu iz koje stalno izvire voda, odnosno riječ je o „živom“ bunaru koji se jako brzo napuni. Za lakši pristup ovom bunaru napravljena je i rampa. No, i kod ostalih bunara bilo je velikih poslova – Lovrića bunar bio je zakopan do 1.5 metara dubine, da bi bio ukopan do dubine od sedam metara. Bulovića bunar bio je posve urušen i zatrpan te je isto tako ukopan te ozidan vacama teškim i po nekoliko stotina kilograma u čijem spuštanju je pomogla mašinerija, kojom prilikom smo se mogli prisjetiti vještih i domišljatih graditelja otprije stoljeće ili dva koji su ove bunare prvi i gradili, bez da su imali današnje strojeve. Vrijednost obnove ovih bunara – novčana, jer njihova korist za život kao takav je nemjerljiva – je 167.000 kuna, izvedena vještim rukama Antonija Jurića i njegovih radnika. – zahvaljuju se svima koji su sudjelovali u obnovi bunara.
Nakon kratkotrajnog kišnog razdoblja, bunari su se bili napunili, no kako je došla suša bunari će se isprazniti – osim vjerojatno Venišice koja ima stalni dotok vode, no proces je preokrenut, voda je „ulovljena“ i život na ovom suhom području dobio je svoj osnovni element.
„Voda na kršu znači sve“ – kako kaže Zoran Šunjić iz Hrvatskih voda, naručitelja radova i partnera na projektu.
U ovom krškom području, objašnjava stručni suradnik za šumarstvo na Dinara back to LIFE, voda propada kroz tlo u dublje slojeve, zato i jesu građeni bunari koji su s vremenom zapostavljani i sad ih treba obnavljati jer njihova obnova znači vraćanje u život. Specifičnost ovog krškog terena je i u tome što se na određenim dubinama tla – 5 do 10 metara – pojavljuje ilovača, glinasta zemlja, „gnjila“ kako je nazivaju ljudi s ovog područja, po kojoj voda koja propada kroz krš u gornjim slojevima tla vodoravno kliže sve dok ne dođe do bunara u koje se slijeva i zadržava u njima.
Prvi kojih se sjetimo kad razmišljamo o svrsi obnove bunara su stočari, odnosno njihovo „blago“ kojih je na ovom području na stotine. No, bunari su barem jednako važni i za pčele koje na vrdovskom kršu skapavaju od suše i vrućine, a upravo su one ključne – kako smo posljednjih godina puno puta čuli – za raznošenje peludi, odnosno za oprašivanje, dakle za bioraznolikost.
-Vremena ekstenzivnog stočarstva su prošla i nećemo vidjeti povratak onog broja stoke otprije 100-tinjak godina, no pojavljuju se nove potrebe. Planinarenje i avanturistički turizam sve su popularniji i obnovljeni bunari mogu biti (rezervni) izvor vode, kao i turistička atrakcija, a mogu poslužiti i lovcima za njihove potrebe. Voda može biti i mjesto okupljanja… Nije čudo što Hrvatskim šumama, nakon akcije na Vrdovu, svakodnevno dolaze upiti oko obnove bunara kojih na projektnom području ima na stotine, a u cijeloj Dalmaciji na tisuće. Mogućnost života je, dakle, ovdje, treba mu samo pomoći da se vrati! – optimistično zaključuju sudionici projekta Dinara – back to life.
Projekt ”Dinara back to LIFE” pokrenut je s idejom očuvanja Dinare, oživljavanja njezinih pašnjaka i očuvanja ptičjih vrste čije preživljavanje ovisi o očuvanju dinarskog staništa. Osim stručnih konzervacijskih aktivnosti za restauriranje suhih travnjaka, planiranje dobre ispaše i kontrolirano paljenje te drugih popratnih zadaća, cilj im je oživjeti i zaštititi njenu iskonsku prirodu, ističu.
***Ovaj tekst dio je projekta Ekoslov, koji se potiče sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
