Za SDP još jedan „dan D“. Mnogi prognoziraju da slijedi konačan obračun dviju frakcija: Bernardićeve i Grbinove. Jedna neće preživjeti. A ona koja preživi, mogla bi, možda, slaviti Pirovu pobjedu. Jer, ispostavlja se da je kriza trajno stanje SDP-a. Još od vremena Zorana Milanovića kao predsjednika stranke, socijaldemokrati vode unutarnje frakcijske ratove, nikad bez žrtava. Nakon svakog takvog obračuna stranka postaje sve malobrojnija i sve slabija.
To će se vjerojatno dogoditi i nakon današnje sjednice Glavnog odbora SDP-a koji bi trebao odlučiti o modalitetima suradnje s platformom Možemo! u Zagrebu, što će biti manji problem od odluke o raspuštanju zagrebačke, slavonsko-brodske i vodstva međimurske županijske organizacije, konzekventno lošim rezultatima na svibanjskim izborima, te isključivanju šestoro članova GO zbog opstrukcija stranačkih kandidata i lista na recentnim izborima.
Komemoriranje “Grbinovog SDP-a”
Pred članovima GO SDP-a dvije su opcije: ili će podržati prijedlog Predsjedništva za raspuštanje dviju organizacija, ili će sabotirati prijedlog vodstva, što posljedično vodi u smjenu aktualnog predsjednika SDP-a Peđe Grbina. Ergo, bit će to još jedan obračun u SDP-u s neizbježnim žrtvama. Za SDP, koji je predugo tolerirao potpuni nered i podijeljenost u stranci, danas je svako rješenje bolno. Naprosto, dolazi kasno…
Uoči okupljanja Glavnog odbora ( koji broji 103 člana ), neki su pripadnici zagrebačkog SDP-a pokazali kojim bi smjerom, ako se njih pita, Glavni odbor danas trebao ići. Ispred središnjice stranke na Iblerovom trgu zapalili su lampaše, komemorirajući „Grbinov SDP“, i postavili plakate s kojih poručuju: „Grbinu, daj ostavku! Slijedi ti smjena!“
A nakon Grbinove smjene, oni bi ponovo vratili Davora Barnardića, jer, kažu, Grbin ne zna voditi SDP. Za razliku od Bernardića…
Uzgred, Peđa Grbin je za predsjednika SDP-a izabran 3. listopada 2020., dakle, prije svega 8 mjeseci. A već bi ga smjenjivali. Čak je i kontinuirano smjenjivani Davor Bernardić imao duže razdoblje mira.
Realno, izborni rezultati koji su za SDP loši, ipak nisu lošiji od onih prije četiri godine, jer socijaldemokrati nisu izgubili svoju tradicionalnu bazu poput Rijeke, a neke nove su uspjeli dobiti ( primjerice, Makarsku ). Generalno, od najjače oporbene stranke u Hrvatskoj očekivanja su svakako bila puno veća, ali kako je SDP već dugo u silaznom trendu, može se reći da nisu doživjeli potop kakav su im neki prognozirali. Bilo bi pretenciozno da Peđa Grbin pripiše sebi zasluge za održavanje SDP-a s glavom iznad vode, ali i tendenciozno proglasiti ga krivim za izostanak nekakve stranačke renesanse, jer u osam mjeseci otkako je preuzeo kormilo SDP-a, čuda se nisu mogla dogoditi. Problem je, što u čuda SDP-a više nitko ne vjeruje…
Izborna katastrofa u Zagrebu
Nesporno je katastrofalan izborni rezultat u Zagrebu koji je godinama bio ključno uporište SDP-a, a sada je njihov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika ( Joško Klisović ) bio tek četvrti po broju glasova birača! Pretekao ga je čak i notorni Miroslav Škoro, ali i iznimno loša HDZ-ova zagrebačka akvizicija Davor Filipović. Lista SDP-a ( s nositeljem Klisovićem ) osvojila je svega pet mandata u Gradskoj skupštini ( od čega su dva nezavisna i tri stranačka ), pa se ocjenjuje da je bio opstruiran i od svojih stranačkih kolega. Unatoč tome, spekulira se da bi, nakon raspuštanja i reevidencije članstva, upravo Joško Klisović mogao preuzeti zagrebačku organizaciju, premreženu nekadašnjim Bandićevim kadrovima, kakav je bio i sam Bernardić, a koji takav epilog završnog obračuna s „Grbinovim ljudima“ ne bi podnijeli.
Nakon Predsjedništva, koje je odlučilo o raspuštanju dviju organizacija, među kojima i one najveće i nekoć najjače, zagrebačke, Grbin je izjavio kako je “nekad potrebno donositi teške i radikalne odluke koje su nužne da bi SDP mogao ispunjavati svoju funkciju”.
Članstvo je pokušao umiriti tvrdnjom da se odluka ne odnosi na njih, nego na probleme s kojima se organizacija nosi godinama, i na one koji su SDP doživljavali isključivo kao servis za zapošljavanje. A SDP to nije, tvrdi Grbin, niti će biti, SDP je stranka kojoj je cilj da imamo bolje gradove, općine, u konačnici bolju Hrvatsku.
Objasnio je i da raspuštanjem orgaizacije nitko ne prestaje biti član SDP-a, to će se, rekao je, dogoditi nakon isteka roka od 45 dana i reevidencije članstva, jer nakon obavljenih razgovora, neki će prestati biti dio stranke.
No, oni koji odlaze, uvijek misle da im se čini nepravda, uvijek imaju i dio svojih pobornika, pa će raspuštanje organizacija naposljetku izvjesno rezultirati i osipanjem članstva. Dogodilo se to i u manje dramatičnim situacijama i organizacijama, a činjenica je da se nakon raspuštanja one nikad nisu sasvim oporavile, niti su dosegle razinu, po broju članova i aktivnosti, pa i rejtingu, kakva je bila prije primjene radikalnih mjera.
Reformiranje- programsko, organizacijsko i kadrovsko
Pred sjednicu Glavnog odbora SDP-a oglasio se objavom na Facebooku i najglasniji oponent aktualnom vodstvu, Nikša Vukas, i poručio da nisu krivi članovi SDP-a zbog loših poteza vodstva stranke, a pogotovo zbog loših izbornih rezultata kojima je prethodilo, na prijedlog predsjednika Grbina, raspuštanje tijela vukovarske gradske organizacije, brodsko-posavske, zadarske i osječko-baranjske županisjke organizacije i Grada Zagreba, pa su i katastrofalni izborni rezultati, posebno u Zagrebu, posljedica tog čina, smatra Vukas.
–Peđi Grbinu, koji je pune četiri godine rušio Davora Bernardića, nitko sada nije stajao na putu niti mu podmetao klipove. Stoga, kad netko za svoje loše poteze i odluke okrivljuje vrijedne članice i članove SDP-a koji nose ovu stranku godinama, onda je to sramotno, tužno i žalosno! SDP je uvijek u Hrvatskoj bio svjetionik demokracije, uključivosti i tolerancije, a ne autokracije, isključivosti i diktature! Račan nas je naučio da vlast možemo izgubiti, ali obraz nikada! SDP su ljudi!– stoji u Vukasovoj objavi, tempiranoj pred samu sjednicu GO.
Smatra se, međutim, da „Grbinova struja“ u Glavnom odboru ima većinu, i da će nova drama u SDP-u biti izbjegnuta. „Bernardićevci“ , pak, u to ne vjeruju. Vidjet ćemo. No, kakav god bio epilog, SDP, makar na neko vrijeme, to neće učiniti jačim, nego slabijim i osjetljivijim. Jer, ovo je ipak, ponajviše borba za prevlast. Ako to s ovom sjednicom Glavnog odbora, doista, završi i SDP se konsolidira, tada stranka ima šanse za oporavak i nužno reformiranje, programsko , organizacijsko i kadrovsko. Ali, potraju li vječite turbulencije, a SDP se nastavi baviti sam sobom i traženjem „unutarnjih neprijatelja“, umjesto afirmacijom modernih socijaldemokratskih politika, vrijeme će ga pregaziti , učiniti minornom i arhaičnom partijom s ostarjelim ili neprilagođenim, nerijetko razočaranim, članstvom , strankom koja je de facto sama sebe pojela. A više se ne može oslanjati ni na ljevičarsku nostalgiju, jer građani lijeve provenijencije napokon imaju alternativu…
