Neovisni novinarski portal
19.3.2024.
KULTURA / MEDIJI / POLITIKA
Ministrica Nina Obuljen Koržinek “uvijek u obrani” medija: Zar ste ikada osudili premijerove ispade i etiketiranja novinara?

Ministrica Nina Obuljen Koržinek “uvijek u obrani” medija:
Zar ste ikada osudili premijerove ispade i etiketiranja novinara?

Ministrica kulture, navodno, i medija, Nina Obuljen Koržinek, poput političke svetice, zdvojne nad sudbinom medijskih sloboda na koje je srčano fokusirana, gotovo koliko i na proučavanje vlage na Marsu, šokirana je eskapadama predsjednika Republike, Zorana Milanovića, na račun Vrdoljakove “katedrale duha”, iliti HRT-a. Njezino stanje šoka čisto je principijelne naravi, jer, kako nam je u petak otkrila, ona uvijek staje u obranu neovisnosti medija i novinara, a Vlada, čija je predana i poslušna članica, “nema nikakve ambicije utjecati na bilo koji medij u Hrvatskoj”. Naravno, to je tek licemjerna floskula koja nema nikakvo uporište u pragmatskom djelovanju “kulturne ministrice”…

Nina Obuljen Koržinek, čije političko djelovanje ne prepoznajemo ni po kakvom ozbiljnom doprinosu hrvatskoj kulturi, napose medijima i novinarskim slobodama, odana službenica Andreja Plenkovića, komentirala je Milanovićevo torpediranje HRT-a pravo na medijski deponij. U, kako rekosmo, stanju vidnog šoka, ministrica koja je apsolutno predana očuvanju medijske neovisnosti i novinarskih sloboda, što se najbolje vidi po HRT-u i tamošnjem ravnateljstvu koje puca od neovisnosti i profesionalnosti, bez imalo nelagode u mikrofone i kamere će reći:

-Mi nemamo nikakve ambicije utjecati na bilo koji medij u Hrvatskoj. Upravo suprotno, smatram da jačamo demokraciju i sve vrijednosti u društvu ako nastojimo novinarima osigurati da svoj posao rade profesionalno i bez ikakvih pritisaka- izjavit će, uz oštre osude riječi koje je dan prije izgovorio šef države u Splitu, kada je HRT nazvao obiteljskim HDZ- kombinatom, gorom i od Yutela.

Pače, predsjedniku je spočitala i kako je baš vlada u kojoj je on bio premijer odredila zakonski okvir za upravljanje HRT-om, pa je, dakle, Milanović zadnji koji bi danas mogao bilo koga, pa i HRT, prozivati, veli ministrica, navodno, zadužena i za politiku prema medijima.

Ona, pak, već po definiciji svoga resora, “uvijek staje u obranu neovisnosti medija i, posebno, novinara”. Toj besramnoj farizejštini još je dodala i sloj šlaga ustvrdivši doslovce: -Vaš rad je dragocjen, on se mora odvijati u slobodi bez ičijih pritisaka”.

Ali, što to naša dobrohotna, naglo osviještena ministrica govori?! Kakva vražja obrana neovisnosti medija i novinara od HDZ-ove vlade i ministrice Obuljen Koržinek ? Zar je ministrica ikad stala u obranu novinara kad ih je besramno napadao njezin šef, premijer Plenković, ili bar njezin kolega ministar Tomislav Ćorić? Ili tko drugi iz HDZ-ovog prvog, ili ma kojeg ešalona? Zar je reagirala? Zar je pritisak na slobodu i neovisnost novinara osudila? Ili, njihovim riječima nije bila baš toliko šokirana…?

Bez ambicije da na ovom mjestu izlistamo baš sve primjere izravnog pritiska na novinare i njihovu slobodu, njihovu neovisnost, koje su demonstrirali premijer Plenković i njegova sljedba, prisjetimo se samo nekoliko eklatantnih slučajeva.

Nasrtaji na novinare glavno su oružje u rukama premijera kad god mu kola skliznu nizbrdo, kad se nađe u nebranom grožđu, kad ga društvo, koje je u najboljoj vjeri instalirao na visoke pozicije, izda i izloži javnoj diskreditaciji. Jer, da su novinari šutjeli, afera ne bi bilo, a on, veliki vođa HDZ-a i vlade doimao bi se i većim, i moćnijim, i učinkovitijim, a što je najvažnije- neupitnim. Ali, što ćeš, tko može ušutkati onog Krešića s N1 televizije, tog “oporbenog agitatora koji djeluje izravno po nalogu oporbe, ponajviše SDP-a”.

Krešić je bio “glasnogovornik SDP-a” kada je lani u lipnju, nakon zadarskog teniskog turnira na kojem je buknula korona, prozvao premijera zbog njegovog susreta s Novakom Đokovićem, za kojeg se ispostavilo da je zaražen, a što Plenkovića nije nagnalo da ode u samoizolaciju, iako sustavno građanima s visoka docira kako se moraju ponašati u takvim okolnostima. Uopće, ta situacija u kojoj njega javno proziva neki novinar, za premijera je bila naprosto nepodnošljiva. Osim što je pokušao izigravati epidemiologa koji točno zna kad je kontakt sa zaraženim opasan, a kad nije, Plenković je pokušao ušutkati Krešića prokazujući ga kao navodnog agitatora ekipe za koju bi htio da je na vlasti, a ne u oporbi.

Pritisnut aferama, premijer je redovito pokušavao novinarima začepiti usta etiketirajući ih kao nečiju produženu ruku, najčešće onu oporbenu, govorio im kako se bave trivijalijama, a ne bitnim stvarima, a bitne su stvari, dakako ono što rade on i njegova vlada, tada još prepuna kompromitiranih ministara. Bilo je čak tako drastičnih situacija u kojima je novinare podučavao o njihovom poslu ( “moje je da radim, ali vaš posao je da prenosite ono što je relevantno za građane”, pri čemu je implicirao da je za građane relevantno samo ono što on takvim vidi, a ne novinari ).

Kad je izbila afera Agrokor, i kad se ispostavilo da je Andrej Plenković bio itekako upućen u izradu inkriminiranog Lex Agrokora, u aferu Hotmail i grupu Borg, odgovore na novinarska pitanja o toj temi izbjegavao je optužujući novinare da rade po napucima koji su im proslijeđeni na mobitel. U napadima na novinare išao je premijer Plenković tako daleko da ih je optuživao čak i za hibridno ratovanje, za spinanje, fake news…

A kad je ministar Tomislav Ćorić, vjerojatno prestravljen mogućnošću da mediji razotkriju do kraja njegove mutne poslove s Inom i MOL-om, sam sebe diskreditirao priznanjem da je imao uvid u poruke Hrvoja Krešića u jednoj novinarskoj grupi, Plenković je srčano stao u njegovu obranu, tvrdeći da se vodi lažna hajka protiv ministra.

Ćorić se tada, na konferenciji za novinare, obrušio na kolegu Krešića jer mu je ovaj postavio pitanje o spornom Memorandumu između Ine i Mol-a. Umjesto da odgovori na pitanje, ministar Ćorić je stao problematizirati Krešićevu korespondenciju s drugim kolegama u novinarskoj grupi, a iz koje se vidi, rekao je ministar, nezadovoljstvo izborom Uprave Ine. Otkud ministar zna što je u porukama pisao Krešić?

Tvrdio je, sasvim neuvjerljivo, da poruke nije sam vidio, nego je informaciju o tome dobio iz “novinarskih krugova”. Nitko mu, naravno, nije povjerovao u tu na brzinu sklepanu priču, ali kao i inače, sve je nakon tri dana palo u zaborav, a Ćorić, kako vidimo, nastavio po starome…

I nedavno je na neugodna pitanja Plenković odgovarao etiketiranjem novinara kao trbuhozboraca Peđe Grbina i SDP-a, što je nedopustivo ponašanje državnog dužnosnika koji svjesno obezvrijeđuje novinarski rad, profesionalnost i neovisnost, dovodi u pitanje osobni i profesionalni integritet novinara. Daleko od toga da njihovoj neovisnosti doprinosi .

No, naša ministrica, kojoj su i mediji u opisu posla, ne zato da bi se u Vladi za njihovu neovisnost i slobodu borila, nego da bi ih Vlada preko nje kontrolirana i držala u ovisnosti ( financijskoj ), nikada nije ni riječ rekla na ovakve nasrtaje na novinare. Zato, bilo bi mudro promisliti prije negoli se neka floskula, s ambicijom neosporive istine, prospe. Osim što zvuči licemjerno, cinično, doima se i neinteligentno.

I još nešto. Zbog neprihvatljivih Milanovićevih diskvalifikatorskih teza o HRT-u i njegovim novinarima en gros, Plenkovićeve uvrede na račun novinara kao nečijih trbuhozboraca, nisu ništa manje opasne i zloćudne. Uostalom, HRT je, kao režimski medij, a ne javni servis, njihovo zajedničko djelo.

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI