Neovisni novinarski portal
9.5.2021.
HRVATSKA
'Uzdaj se u se' -  foto Danijel Pavlić

Daniel Pavlić:
Vratile se rode…

'Uzdaj se u se' - foto Danijel Pavlić

Piše: Daniel Pavlić

VRATILE SE RODE…

Koliko god se potrudio napisati nešto pozitivno, pogled kroz prozor na kišno vrijeme doslovno ubija volju za lijepe rečenice. U samo sat vremena, nekoliko puta zazvoni zvuk na aplikaciji za potrese. Prošlo je puna 4 mjeseca, ali još nije gotovo. Banija i dalje podrhtava.

Kada se tlo trese pod nogama, nije ugodno. Nije to vrijeme ni za gradnje, niti za neku akciju koja će promijeniti trenutno stanje, tj. učmalost u kojoj smo se svi našli na ovom području.

Prošlo je punih 4 mjeseca od potresa, a stanje je nekako ostalo na prvi pogled nepromijenjeno. I dalje su kuće porušene i rijetko koja je krenula u obnovu. Ljudi koji su ostali bez doma, smješteni u kontejnerskim naseljima, iščekuju neke nove informacije. Pitaju nas jel znamo što novo? Znam samo da su uskoro izbori i svaka riječ koja izađe iz usta lokalnih načelnika i gradonačelnika treba se izvagati. Zasad se pojedine ceste asfaltiraju i to je jedini znak da se približavaju izbori. Tako je to svake 4 godine na ovim prostorima.

Potresni prizor – foto Daniel Pavlić

Humanitarne pomoći više ne dolaze. Što je došlo, došlo je i sad treba ljudima ukazati da ne trebaju više ništa očekivati. Dobili su oni koji su trebali dobiti, ali i oni kojima pomoć nije trebala. Ovako su svi dobili neku vrstu podrške kako bi krenuli dalje. Na žalost ima onih koji se drsko bune da im je još nešto obećano. Takvi ljudi su u ovom potresu i najbolje prošli, jer osim površinskih pukotina (koje mogu i sami popraviti) veće štete ni nemaju.

Neki su dobili kontejnere i mobilne, te kamp kućice, ali ih ne koriste. Kažu da im je to malen prostor za život, a ionako čekaju da država ili „dobrotvori“ obnove kuću. Ako se to ne desi, najavljuju da će zvati medije, ne znajući da im to može biti dvosjekli mač. Ništa nisu naučili iz potresa, barem da prestanu biti gotovani, da je vrijeme za buđenje!

Ruševina je ruševina – foto Daniel Pavlić

Takvih je slučajeva malo, no ima ih. Osobno na takve slučajeve prešutim, jer sam posljednja četiri mjeseca posjetio mnoštvo ljudi. I sam sam im uspio naći privremeni smještaj. Neki su me kasnije razočarali jer na prvi osjećaj padneš emocijama, a kasnije shvatiš da su iskoristili priliku. Ipak je većina onih kojima je trebalo pomoći posljednjih 30 godina, no bivali su doslovno zaboravljeni na području Banije kojoj je i sama država okrenula leđa. Više je bilo političkih afera, nego nekih dobrih stvari i vijesti iz Sisačko-moslavačke županije. Potres je to sve razotkrio i dao šansu da se Banija resetira u svakom pogledu.

Četiri mjeseca kasnije obilazim još uvijek sela i zaselke Banije. Obilazim ih često s novinarima koji kroz svoje reportaže ukazuju na probleme, pa tako čitatelji znaju reakcijama pomoći ljudima koji trebaju pomoć. Tako to puno efikasnije funkcionira. Razgovaram s ljudima. Po danu borave u kontejneru plašeći se da će doći neka „komisija za obnovu“, pa ako ih zatekne u kućama žutih i crvenih naljepnica, neće im biti obnovljeno. Po noći spavaju u tim kućama, jer je teško zagrijati kamp kućice i kontejnere. Iako je HEP otpisao račune struje, zbunjeni su jer su dobili opet račune no s povećanim ratama struje. Na televiziji jedno, a u stvarnosti drugo. Još uvijek ne razumiju jel’ trebaju platiti račun za struju ili im je to otpisano?! Nekima još uvijek zjape porušeni dimnjaci, polomljeni crijepovi. Ne žele to popraviti jer očekuju pomoć države, tj. da će država to učiniti.

‘Uzdaj se u se’ – foto Daniel Pavlić

Međutim ima ljudi koji su shvatili da ako sami to ne učine, šteta od prokišnjavanja će biti veća. Uzdaj se use i u svoje kljuse, znaju se našaliti na svoj račun.

Pitam ih gdje su naljepnice na kućama?

-Saprala kiša, odnio ih vjetar. – s osmijehom od muke mi kažu žitelji zaselaka Zrinske gore.

Zaselci su strašni. Podsjećaju na roman Čarobnjak iz Oza, kao da je vjetar sve odnio i ostali su samo tragovi života, tragovi kuća. Donja Bačuga me uvijek ostavi zamišljenog koliko god prihvatio činjenično stanje. Ovdje je potres imao snagu puno veću od 6.4 stupnja. Armatura škole u tom selu prikazuje i dokazuje tu snagu. Nekoliko mještana koji su imali sreće da još uvijek mogu koristiti svoje kuće za dom, prepričavaju taj dan.

Zid koji to više nije – foto Daniel Pavlić

 

-Bio sam na krovu susjedove vikendice, popravljao crijep od potresa koji je dan prije također napravio štetu. – priča mi Vasilj. – U jednom momentu se tlo poput valova micalo. Kuće su se pretvarale u prašinu, a ja sam se hvatao za rogove krova kako ne bih pao na tlo. S druge strane susjed je gledao crkvu koja se rušila. Sve je izgledalo tako nestvarno kao iz filmova…

Po terenu srećem još uvijek i ljude koji u ova četiri mjeseca nisu stali s pomaganjima. Ti ljudi nisu od onih koji su dolazili na područja potresa kako bi pravili selfieje i hvalili se da pomažu. Nisu to lovci na humanitarne nagrade, njima je nagrada osmijeh ljudi kojima pomognu, pa i iskrena suza. Ti ljudi su samozatajni pojedinci koji sada unesrećenima betoniraju prilaze u kontejnere, vrše sitne popravke krovova, zidova, olakšavaju ljudima život pod novim okolnostima u kojima su se zadesili od tog kobnog 29. prosinca.

U iščekivanju boljitka – foto Daniel Pavlić

Od svega je najbitnije s tim ljudima popričati jer mentalno zdravlje je ozbiljno narušeno još od prije potresa. Mjere uslijed covid-19 pandemije, zatvorili su ljude u kuće. Nema više onog društvenog života koji su imali prije. Topla riječ, obična komunikacija na koju su navikli, postala je rijetkost. U takvom stanju depresije koju je dodatno izrežirao potres, sve generacije čini ranjivima.

Oslikani kontejner u postpotresnom sivilu… foto Daniel Pavlić

Osobno sam to osjetio kroz projekt koji vodim kroz udrugu KAS u Sisku, a usmjeren je k psihološkoj podršci umirovljenicima, kao najranjivijoj skupini. Srećom da je ovaj projekt sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda predvidio ovakvu vrstu aktivnosti koja se pokazala vrlo potrebnom. Kroz stručni tim u četiri mjeseca smo napravili puno, iako smo samo tek „zagrebali“ po problemu. Ovi ljudi trebaju hitnu mentalnu revitalizaciju inače se cijelom ovom kraju ne piše dobro.

Susrećem se s ljudima u kontejnerskim naseljima. U jednom sisačkom vlada sloga među susjedima, dok u drugom nemir i nepovjerenje. Često činim lapsus i umjesto „kontejnersko naselje“ iz usta mi izleti „prognaničko naselje“. U mojoj glavi se to često miješa prisjećajući se devedesetih. Nekako je ista atmosfera u zraku.

Razvaljena cesta: hoće li ikad biti obnovljena? foto Daniel Pavlić

Uz sve ovo što se događa, drvna industrija očito nema krize. I dalje se nemilice sijeku šume. Prolazim kroz dijelove gdje je gola sječa, nema stabla na padini, nego tek tragovi gdje mašine vuku stabla prema cesti. Tragovi klizišta se mogu naslutiti. Pisao bih o toj temi, no ponovno će se desiti da ću se zapetljati u poveznicama iskorištavanja prirodnih resursa sa uzrocima pomjeranja tektonskih ploča. Stoga tek informacija da od svih potencijala Banije, vidljivi su samo oni koji koriste prirodne resurse. I to ih koriste do krajnosti.

Ono što se može pročitati o „županiji koja je povukla u Hrvatskoj najviše europskih projekata“ namjerno stavljam u navodnike. Političari bi morali dobro isprati svoja usta kada izuste takve pojmove. Sad je zaista očito da živimo u paralelnim svjetovima, jer ja te rezultate ne vidim iako su mi oči širom otvorene. Vidim samo stradalu sirotinju koja je desetljećima ovdje zaboravljena i koju je ovaj potres materijalno i psihički uništio. Po tim zaselcima političari ne dolaze ni pred izbore jer su ceste makadamske, a ponekad ni GPRS ne pomaže jer nema signala.

Rupa u zemlji, rupa u srcu. Rupa duboka 12 metara, dubina vode 9 metara – foto Daniel Pavlić

Što je još novo na Baniji?! Možda i to što sam našao povezanost sela Mečenčani i sela Letovanci. Oba sela imaju rupe koje se šire. U Mečenčanima one koje su se otvorile zbog potresa vjerojatno urušavanjem podzemnih kanala s vodom, a u Letovancima one koje su nastale na oštećenoj cesti prema Sisku. Još je tri tjedna do izbora, pa možda ih lokalni političari i zakrpaju. Biti će važan svaki glas…

I zamalo zaboravih da su se vratile rode.

Vratile se rode i imale su što vidjeti…

Roda na stupu: gdje se to vratila? – foto Daniel Pavlić

Daniel Pavlić… – foto TRIS/G. Šimac

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI