Predsjednik Vlade Andrej Plenković komentirao je danas najavu Medike o obustavi isporuke lijekova bolnicama zbog duga od preko dvije milijarde kune. Inače, tek da se ima na umu, ukupni dug države prema veledrogerijama premašio je 6,5 milijardi kuna, a naš premijer na moguću blokadu isporuke lijekova mrtvo-hladno kaže kako je to “uobičajena situacija”. Svako malo, veli Plenković, kada dođe neki važan termin, bilo Božić ili Uskrs, ili datum izbora, složno krenu tražiti sredstva koja im se trebaju platiti, i evo pritiska, pokušaja da se nešto naplati…Nevjerojatno!
Koliko drzak treba biti za ovakav komentar na dug države od 6,5 milijardi kuna?! A što bi bilo da su veledrogerije dužne državi? Bi li Plenković za to imao strpljenja i razumijevanja, ili bi bile trenutno ovršene i bačene na koljena…
Veledrogerije rade uobičajeni pritisak pred blagdane ne bi li nešto od države iskamčile, govori premijer, usput, lakonski dodajući kako će to on i ministar financija riješiti, nešto će veledrogerijama isplatiti i proces će ići dalje, a bolnice će dobiti lijekove. Koliko će dati veledrogerijama ? Pa nije on računovođa da zna koliko im treba platiti- obrecnuo se premijer kao da ga novinari pitaju nešto što nema baš nikakve veze s njegovim poslom i vladinom odgovornošću.
Tako taj problem vidi Andrej Plenković, čovjek osvjedočeno dvostrukih kriterija: jedni se odnose na njega i njegov tim, a drugi na sve ostale. Tražio je, kaže, od Beroša i Marića da malo zagrebu u te dugove i odgovornost ravnatelja zdravstvenih ustanova, pa da se vidi koji se to troškovi gomilaju i ima li u tim silnim milijardama duga i kakvih nepotrebnih troškova. Ali, sve to premijer komentira onako, usput, kao da govori o nekom nevažnom pitanju, pa poručuje, otprilike- ne dramatizirajte, riješit ćemo i tu tričariju od duga, bez pritiska , molim!
Zar predsjednik Vlade nije svjestan da je odgovornost i obaveza njegova, i njegovog ministra zdravstva, osigurati funkcioniranje sustava? Nije rješenje ignorirati i minorizirati problem, pa kad veledrogerijama “pukne film” i stave embargo na distribuciju lijekova bolnicama, tobože velikodušno uskače Vlada i udjeljuje milost distributerima u vidu isplate tek manjeg dijela duga. Kao da daje državne poticaje ili subvencije veledrogerijama, a ne da podmiruje dug države i to “na kapaljku”.
Ministar zdravstva Vili Beroš već je najavio da bi se moglo očekivati veća izdvajanja iz plaća građana za zdravstvo. Kao da plaćaju malo. A svaki zaposleni hrvatski građanin za zdravstvo trenutno daje 16,5 posto iz plaće, što je jedan od najvećih doprinosa za zdravstvo u Europskoj uniji. Drugi je problem što je to u apsolutnom iznosu malo po glavi stanovnika, jer premali broj zaposlenih financira vojsku onih koji ne rade, koji su otpremljeni u prijevremene, braniteljske i invalidske mirovine bez razloga, koji u punoj snazi sjede kod kuće i uživaju u “zasluženim mirovinama”.
Ministar Beroš ne može u svom resoru baš ništa bez Vlade, odnosno premijera. Jedino mu pada na pamet uzeti od ionako preopterećenih plaća zaposlenima. Zato i gleda u Plenkovića i njegovog ministra financija Marića kao u bogove koji će nekom magijom učiniti da dugovi bolnica nestanu. A neće. Dugovi se godinama gomilaju. Nije ovo problem kojeg je proizvela Plenkovićeva vlada, ali nijedna nije imala tako ležeran odnos prema vlastitom, nikad većem dugu, poput ove. Ali, Plenković nikome neće dopustiti da njegovu vladu ucjenjuje, no way! Kakva arogancija, baš kao da se radi o dugovima državi, a ne dugovima države…
Glavni direktor HUP-a Damir Zorić, gostujući na N1 televiziji komentirao je Beroševu najavu o povećanju doprinosa za zdravstvo kao loš vic!
-Mislim da se ministar šalio. Ovo nije najava koju bi trebalo shvatiti ozbiljno, to bi urušilo sve. Plaćamo jedan od najviših doprinosa. Mislim da je ovo bila nepto ranija prvoaprilska šala- izjavio je Zorić.
Ne može shvatiti da nekome nije argument dug od 6,5 milijardi kuna, jer ako to nije argument, što jest.
-Veledrogerije imaju svoje dobavljače, obveze i svoje zaposlenike. Dužni su u lipu i u dan platiti sve svoje obveze i prema toj istoj državi, proreze, doprinose i sve ostalo. Međutim, kada je posrijedi plaćanje njima, onda to kasni preko svake mjere. Svi apeli i pozivi nisu do sada urodili plodom. Gle čuda, sada odjedanput – sutra će biti sastanak. Vidjet ćemo što će na njemu biti- rekao je čelnik HUP-a.
