Neovisni novinarski portal
21.9.2021.
hadeze kutak / POLITIKA
Plenković će morati rehabilitirati i druge otpisane, poput M. Dalić, ili uvoziti kadrove iz bratskog HDZ-a BiH, jer neće moći servisirati sve što je njegova družba zapasala…

Plenković će morati rehabilitirati i druge otpisane, poput M. Dalić, ili uvoziti kadrove iz bratskog HDZ-a BiH, jer neće moći servisirati sve što je njegova družba zapasala…

Patološka narcisoidnost Andreja Plenkovića, HDZ-u postaje preskupa. Svi bivši premijeri zajedno nisu “potrošili” toliko stranačkih ljudi kao on, i s njima obrisali pod.  Vanđelić je samo paradigma njegovg stila vladanja. S puno žrtava. Redom njegovih izabranika. Koje je sam odbacio.  Osionom šefu “zajedničara”nitko ne smije ni najmanje oponirati, kamoli mu postavljati uvjete, kako je na trenutak pomislio da može Davor Vanđelić, pa se trenutno “nasukao”. Od eksperta i prvorazrednog menadžera, izvanrednog HDZ-ovog kandidata za možebitno konačno osvajanje Zagreba, preko noći je postao nepodoban čak i kao ravnatelj Fonda za obnovu Zagreba!

Sada ima status privremenog ravnatelja, tehničkog, kako ga titulira Plenković, a to znači da mu je i  na čelu Fonda- odzvonilo! Za Plenkovića je sada svatko bolji od Vanđelića

I Fond i Zagreb

Zapravo, da je moguće bez javne blamaže, Plenković bi ga odmah stjerao tamo odakle je došao, ili čak i dalje, gdje ga više neće ni čuti ni vidjeti…
Da, da, toliko je Damir Vanđelić razgnjevio premijera da za njega više ne želi ni znati. A još jučer htio mu je sve dati, i Fond i Zagreb, milijarde kuna javnog novca na povjerenje i raspologanje. I onda, jedno Vanđelićevo “ne” komplotu s Bandićem, kako se spekulira, odnosno jedan sasvim razborit zahtjev da sam odredi svoj tim, i poput domina srušila se Plenkovićeva slagalica. A tako je dobro bio utreniran…

Damir Vanđelić je javnosti pompozno predstavljen kao stručnjak par excellence, i iz rovinjskog Adrisa mogao ga je samo Plenković svojom autoritativnošću pridobiti da preuzme zahtjevan i iznimno osjetljiv posao vođenja obnove potresom stradalog Zagreba. Ljubav je bila uzajamna, bogme i povjerenje. I kontinuirano je rasla. Plenković se našao u čudu pred tim čudom od stručnjaka i intelektualca koji je zadovoljio i sve njegove kriterije za HDZ-ovog kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Šefu HDZ-a kao da je laknulo što neće morati spinati s kojekakviom stranačkim zečevima, a zapravo nastaviti podupirati sve nestabilnijeg Milana Bandića, kako bi s njim mogao dijeliti plijen. Napokon ima pravog čovjeka za pravo mjesto. Kakvog metropola zaslužuje.

I Vanđelić je bio polaskan, imponiralo mu je Plenkovićevo prepoznavanje njegovih referenci i potencijala, ne samo stručnih nego i političkih, toliko da mu čak i ne smeta što je spreman u utrku za Zagreb ući kao nestranački kandidat. Samo neka ide, mislio je Plenković. Ako dobro prođe, bit će to premijerova zasluga i HDZ-ova pobjeda. Ako se posklizne, to je njemu, Vanđeliću na dušu , jer to nije HDZ-ov čovjek. To je solo igrač…
No, ljubav nije dugo trajala.

Ni Fond , ni Zagreb

Taman kad je Vanđelić odlučio prihvatiti igru, jer prepotentan kakav jest smatra da nema te utakmice koju on ne bi dobio, i javnosti se predstaviti kao HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, cijela “dobitna konstrukcija” naglo se urušila. Vanđelić se zaigrao, i očito pomislio, ako ga već Plenković treba da mu vodi i Fond za obnovu i Zagreb, da šef HDZ-a bez njega ne može, pa se pomalo osilio i vjerojatno svoju kandidaturu uvjetovao nekim ekstra zahtjevima, koji Plenkoviću nisu nimalo dobro sjeli.

Onog trenutka kad se Vanđelić u razgovorima s premijerom postavio kao ravnopravan sugovornik, za Plenkovića je bio “pokojnik”. Nije mogao dočekati da to i javno pokaže. Odjednom, Vanđelić od vrhunskog stručnjaka postaje tek osrednji, irelevantni, propali kandidat stranke za Bandićevog nasljendika, kojega se Plenković odriče žurno, u afektu, u bijesu. Ne može podnijeti ni da ga na čelu Fonda trpi i dana duže negoli mora. Iako, ovaj kopernikanski obrat u ljubavi između Plenkovića i Vanđelića obojica licemjerno kamufliraju zahtjevnim poslom u Fondu koji je trenutno najvažniji. Ali, zašto je onda šef HDZ-a uopće vabio Vanđelića da se prihvati upravljanja Zagrebom?

A kad se stvar otela kontroli, situaciju spašava zagrebački HDZ koji predlaže svoga Davora Filipovića,  za kojega, sada, kao da je Filipović noćas uskrsnuo s onoga svijeta, Plenković govori kako je to odličan kandidat koji može ostvariti sjajan rezultat. – Mislim da je to i bolji izbor nego Vanđelić s kojim smo razgovarali- veli  “preobraćeni”Plenković, objašnjavajući da je njegova prednost pred Vanđelićem motivacija s kojom ide u izbore s ozbiljnim pristupom da i pobijedi. Što, zar Vanđelić to nije imao i htio?

O razlazu s “privremenim” Vanđelićem, veliki vođa HDZ-a ne želi ni govoriti, jer to što je izašlo u javnost nakon Vanđelićevog odustajanja od daljnjeg angažmana sve je toliko krivo i neistinito da je iritantno, ljutito će Plenković.

A toliko je izbačen iz takta da čak ne može otrpjeti ni ovih par mjeseci koliko će morati Vanđelića tolerirati u Fondu. Gdje je dojučer kotirao kao jedini koji to može raditi, kao prvoklasan, stručan, sposoban, raritetan kadar. Sad, na pitanje novinara o vijeku trajanja šefa Fonda, ledenim izrazom lica odgovara : Ako je netko privremeni ( ravnatelj, op.a. ), znači da će trajati određeno vrijeme.

I anonimni Filipović je bolji od Vanđelića!

Dakle, nema govora da bi u lipnju kada ističe Vanđelićeva “privremenost” imao ikakve šanse biti izabran na četverogodišnji mandat! A dojučer je to bilo neupitno. Sve dok se nije Plenkoviću ukazao kao kandidat za gradonačelnika Zagreba koji bi mogao spasiti obraz HDZ-a u metropoli.

Vanđelić je na sto muka. Iako je njegova kandidatura propala, nije ni najmanje sumnjao da će u Fondu ostati i to na duži rok. Najavio je da će se prijaviti na natječaj za mandatnu dužnost. Nije vjerovao da bi Plenković mogao biti ljut na njega. Tvrdio je da je obnova Zagreba, Krapinsko-zagorske i Sisačko-moslavačke županije, prioritet, da želi Zagreb obnoviti što bolje i kvalitetnije i da je to njegov najveći motiv i najveći doprinos koji može dati. Uvjeravao javnost da je procijenio kako ne treba trošiti energiju na dvije strane, a njegova je osobna prosudba gdje će biti korisniji, uostalom, funkcija gradonačelnika nije ugodna. S premijerom se uvijek dobro razumio, premijer ga cijeni i očekuje da će mu ukazati povjerenje i za novi mandat u Fondu. Tako je govorio privremeni i naivni menadžer Adrisa na posudbi HDZ-u.

Ali, figu! Figu mu je premijer pokazao, apostrofirajući njegovu privremenost i pokazujući koliko je nestrpljiv da ga se što prije riješi. HDZ Zagreba ima Davora Filipovića, sjajnog čovjeka za sjajne rezultate, boljeg i kvalitetnijeg od Vanđelića. Pa kako li je samo čuvenim Plenkovićevim radarima dosad izmicao?

Vanđelić je samo paradigma Plenkovićevog stila vladanja. S puno žrtava. Redom onih koje je sam izabrao. I sam ih odbacio. Egocentrik bez premca, smlavljen katastrofama, potresima, pandemijom, gospodarskom krizom, unutarstranačkim aferama i sve žešćim javnim kritikama, Plenković se doima umornim i od HDZ-a, i od politike, bogme i od Hrvatske. S HDZ-om se nije usrećio. Precijenio je svoje sposobnosti, ali i HDZ. Stranku koja pati od inflacije članstva, ali i ozbiljnog deficita nekompromitiranih i stručnih kadrova od formata. Uskoro će Plenković biti prisiljen, ili rehabilitirati otpisane, poput Martine Dalić, sutra možda i Kuščevića, Tolušića, Rimčeve, Žalac…ili uvoziti kandidate za funkcije, recimo iz HDZ-a BiH ( sve je to svehrvatski, HDZ-ov nacionalni korpus ). Jer, s raspoloživim snagama neće moći servisirati sve što je njegova pohlepna družba zapasala…

Andrej Plenković i redizajnirana Vegeta s Plenkovićevom glavom

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI