Ukupno deset malih živih jedinki pronađenih prošloga mjeseca u kolektorima za prihvat mlađi postavljenih u moru kod Rovinja i Omiša probudilo je nadu da bi kritično ugrožena vrsta plemenita periska (Pinna nobilis) mogla ipak opstati. Pronađene periskice dopremljene su u Pulu, u utočište u kojem ih nastoje održati na životu, u svojevrsni vrtić za periske tamošnjeg Aquariuma. Akvarijem upravlja privatna tvrtka koja je i ranije svoje resurse ulagala u zaštitu mora i edukaciju javnosti o stanju podmorja, a koja je, prilagodivši poslovanje novonastaloj situaciji uzrokovanoj virusom SARS-CoV-2, ove godine preusmjerila raspoloživo vrijeme i resurse u spas plemenite periske. Nisu u borbi za spas ugrožene vrste sami. Akciju postavljanja kolektora za prihvat mlađi, na petnaest lokacija u našem dijelu Jadrana, pokrenuli su ovoga ljeta znanstvenici rovinjskog Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković. Plemenitu perisku žele spasiti od izumiranja koje joj prijeti zbog napada parazita Haplosporidia pinne i bakterije Mycobaterium sherrisii koji su izazvali pomor tog školjkaša u cijelom Mediteranu.
Prva jedinka plemenite periske, velika oko jednog i pol centimetra, pronađena je sredinom studenog u kolektoru postavljenom u Maloj luci kod Omiša, na dubini od šest metara. Pronašla ju je Jelena Kurtović Mrčelić, biolog iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-Dalmatinske More i Krš. Mala plemenita periska privremeno je bila udomljena u splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo, u bazenu s tekućom morskom vodom, a kako bi dobila dovoljno hrane, znanstvenici su svaki dan povlačili fitoplanktonsku mrežu. Mala plemenita periska prebačena je nakon nekoliko dana u pulski Aquarium, na stalni boravak sve dok dovoljno ne naraste za povratak u more. Smještena je u bazen sa 120 litara recirkulirajuće, UV sterilizirane i filtrirane morske vode, stalne temperature od 17 Celzijevih stupnjeva, a prihranjuju je fito i zooplanktonom.
Foto: Aquarium Pula
Dok je pregledavao kolektore postavljene na dubini od četiri metra u uvali Leso blizu rovinjske bolnice, devet živih jedinki plemenite periske pronašao je koji tjedan poslije Andrej Jaklin, znanstvenik rovinjskog Centra za istraživanje mora Institua Ruđer Bošković. Nije sa sigurnošću utvrđeno radi li se o potomcima odraslih periski nastanjenih u blizini Rovinja ili pridošlicama iz udaljenih područja Sredozemlja koje su u fazi planktonske ličinke doputovale morskim strujama.
Borba za spas plemenite periske traje od 2016. godine
-Početkom srpnja su u okolici Rovinja postavljeni nizovi kolektora na dvije pozicije, u uvali Leso na dubinama od dva i četiri metra i na sjevernoj strani otoka Katarina, na dubinama od dva, četiri, šest i osam metara. Set kolektora ispred bolnice izvađen je prošli tjedan, a nakon pomnog pregleda kolektora s četiri metra dubine pronađeno je devet živih periski. Riječ je o vrlo malim jedinkama prozirnih ljuštura, čija je dužina između 12 i 23 milimetra, a iz milja ih nazivaju i ‘bebe periske’. Kako bi ih održali na životu, smjestili su ih u akvarij s tekućom morskom vodom i potom transportirali u pulski Aquarium – obznanili su prošloga tjedna odličnu vijest na FB stranici rovinjskog Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković.
Foto: IRB Centar za istraživanje mora
Borba za spas plemenite periske traje od 2016. godine. Znanstvenici se bore protiv zaraze parazitom Haplosporidia pinne i bakterijom Mycobaterium sherrisii. Epidemija je počela na obalama Španjolske i proširila se Sredozemljem, a do naših obala došla lani. Prvi masovni pomor u Jadranu uočilo je u svibnju 2019. kod dubrovačkih Elafita zadarsko Društvo istraživača mora 20.000 milja. Informiralo je o svom otkriću domaće i inozemne nadležne institucije i upozorilo da jednoj od najupečatljivijih mediteranskih vrsta prijeti izumiranje.
Visoka stopa mortaliteta
– Na otocima Koločep (Kalamota), Lopud, Jakljan i Šipan proveli smo sredinom svibnja vizualni pregled i kartiranje u jedanaest uvala. Najznačajnije i najgušće populacije , više od 30 komada na 100 metara kvadratnih, zabilježene su u uvali Donje Čelo na otoku Koločep, te uvali Suđurađ i uvali Luka na otoku Šipanu. Nažalost, u sve tri uvale zabilježena je visoka stopa mortaliteta, između 64 i 74 %. Na ostalim istraženim područjima gustoća populacije je bila vrlo niska. U ove tri uvale zabilježeno je više od 650 jedinki od kojih je oko 450 bilo mrtvih. Zabrinjavajuće je zapravo opažanje velikog broja jedinki koje su prema morfološkim znakovima uginule nedavno; to je vidljivo prema izostanku obraštaja u unutrašnjosti ljušture te ostatcima tkiva na dnu ljušture kojim se hrane strvinari. Također, zapaženo je nekoliko živih primjeraka kojim je plašt vidljivo povučen s ruba školjke prema unutrašnjosti i koje ne odgovaraju adekvatno na podražaje, odnosno ne zatvaraju ljušturu prilikom pregleda ili ju zatvaraju iznimno sporo i nepotpuno – objavili su, pisali smo tada, zadarski istraživači.
Foto: Hrvoje Čižmek
Dok su jedinke na jugu Jadrana masovno ugibale, a pošast se širila i srednjim Jadranom, plemenite periske na Kvarneru i u Istri dobro su se držale. Pitanje je bilo, je li parazit stigao do sjevera Jadrana te ako da, zašto su plemenite periske tog područja u odličnom stanju, napisala je prije neki dan Žana Moslavac, biologinja pulskog Aquariuma, u osvrtu za portal Glas otoka i iznijela u tom tekstu znanstvene spoznaje da je parazit aktivan pri temperaturi mora iznad 13,5 °C te salinitetu između 36,5 i 39,7 promila i da se u takvim uvjetima morskim strujama i planktonom širi svake sezone i do tristo kilometara udaljenosti.
Odrasle jedinke prebačene u karantenske uvjete
-Uz dozvolu Ministarstva zaštite okoliša i energetike, djelatnici akvarija su se krajem 2019. godine uputili na staništa u Istri s još uvijek zdravim periskama te izuzeli trideset jedinki. Nedugo zatim, zbog pojave masovne smrtnosti periski u Tršćanskom zaljevu i piranskom akvariju u Sloveniji, akvarijski djelatnici su u suradnji sa znanstvenicima Instituta Ruđer Bošković izuzeli iz prirode još 270 jedinki. Zbog straha od gubitka i tog malog broja živih periski, smještene su u novopostavljene karantenske bazene s idealnom temperaturom, salinitetom te gustoćom jedinki. Raznolikost hrane za ove filtratorske organizme, ali i sama svjetlost, tek su neki od potrebnih uvjeta koje je trebalo ostvariti kako bi ‘Utočište za plemenite periske’ imalo svoj smisao. Sve odrasle jedinke prebačene su u karantenske uvjete s jednim glavnim ciljem: osiguravanjem potomstva ovoga školjkaša koje će nastaniti naša mora jednom kada sve opasnosti u prirodi prođu – napisala je biologinja pulskog Aquariuma u tom osvrtu u kojem i opisuje sustav za održanje života periski sa mehanizmima za sterilizaciju morske vode koji pružaju sigurnost da parazit do njih ne može doprijeti.
Foto: Aquarium Pula
-Nažalost, opasnost je i do njih došla i prije njihova izuzimanja iz prirode, no takvo nešto je struka tada mogla samo pretpostavljati. Uzorci tkiva od tri jedinke sa svake lokacije su u zimskim mjesecima poslane na testiranje kako bi se utvrdila prisutnost parazita H. pinnae. Svaki je nalaz bio negativan, a razlog je bila dormacija parazita na temperaturi nižoj od 13,5 °C. Dolaskom ljeta, a time i povišenih temperatura zraka i mora, periske u utočištu su postepeno počele ugibati. Najgori strahovi su se u konačnici obistinili; jedinke su odavno zaražene. Testiranje je ponovljeno te su sve periske, izuzev onih izuzetih prije masovnog pomora u Tršćanskom zaljevu, pokazale pozitivne rezultate. Danas ‘Utočište’ broji tek tridesetak živih jedinki – napisala je Žana Moslavac u osvrtu u kojem otkriva i nova saznanja o stanju plemenitih periski u Sredozemlju, da je u divljini pronađen manji broj preživjelih jedinki i to u područjima gdje je temperatura mora niža i da znanstvene institucije i akvariji na životu održavaju stotinjak jedinki, od kojih je većina u Španjolskoj.
Foto: Hrvoje Čižmek
Plemenita periska bila je i prije masovnog pomora strogo zaštićena vrsta, zakonom, kod nas već četvrt stoljeća, što znači da su skupljanje, izlov i trgovina strogo zabranjeni. Štiti je Zakon o zaštiti prirode, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama, Direktiva o staništima EU i protokoli Barcelonske konvencije. Članak 153. Zakona o zaštiti prirode koji zabranjuje namjerno uznemiravanje zaštićene životinje te oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanja ili odmaranja predviđa novčane kazne od sedam do čak 200 tisuća kuna. Do zabrane su, a vrlo vjerojatno i nakon nje, iz Jadrana izvučene mnoge jedinke čije ljušture i danas krase konobe i domove. Plemenita periska osjetljiva je na onečišćenje mora, na stresne uvjete uzrokovane klimatskim promjenama, a ona sama ima ulogu morskog ekologa koji filtrira i zadržava velike količine organske tvari i doprinosi time prozirnosti morske vode. Endemski je i najveći školjkaš Mediterana, sa ljušturama koje mogu narasti i do 120 centimetara u visinu. Do masovnog pomora rasprostranjena je bila u čitavom Jadranu, na sedimentnom dnu plitkih priobalnih područja, poznata još i kao lostura, loščura i palastura.
Foto: IRB Centar za istraživanje mora Rovinj
