Kakav je to posao u kojem istina nije važna, pitanje je s kojim je Aleksandar Stanković u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 danas otvorio razgovor sa svojim gostom, poznatim hrvatskim odvjetnikom Veljkom Miljevićem. Nimalo čudno, jer Miljević je poznat po tome da svojim klijentima odmah na početku kaže da ga ne zanima nikakva istina, odbija je od svojih branjenika čuti, jer bi ga samo opterećivala, pa im kaže- pustite istinu, ja ću vas braniti pravnim sredstvima, najbolje što mogu.
Nije mu to bilo jasno od početka njegove karijere, ali je moralne dvojbe oko istine brzo razriješio i shvatio da je njegov posao klijentu osigurati najbolju moguću obranu i to je sve. A neke stvari je često, kazao je, bolje i ne znati.
-Naučio sam to da mi šijemo iz donesenog materijala, mi smo krojači, šnajderi. Ali doneseni materijal nije ono što vam stranka priča, doneseni materijal su dokazi koji se nalaze u spisu i po njima radimo i od njih tvorimo istinu- objasnio je Miljević.
Dotakao se i vječite teme kako se odvjetnik nosi s najtežim zločincima, govorio je o nekim predmetima iz svoje karijere, a potom komentirao pitanje prava i pravde, konstatirajući da pravde nema. Osvrnuo se i na presudu Ivi Sanaderu, napominjući kako je prva presuda donesena u ožujku 2013., a ovo je, nakon sedam godina, druga nepravomoćna presuda u tom predmetu koja se bitno ne razlikuje od prve. A hoće li ona postati pravomoćna, to u našem pravosuđu, rekao je, ne zna nitko.
Ljude u Hrvatskoj više od presude Sanaderu zanima presuda HDZ-u kao pravnoj osobi, a ona govori o kolektivnoj odgovornosti koje u kaznenom pravu nema.
-Odgovornost po kojoj odgovaraju pravne osobe u kaznenom postupku je nedavno uvedena, prije 15 – 20 godina (…) Pravna osoba ne može odgovarati jer je suština krivičnog postupka u krivnji, a krivnja je subjektivni odnos čovjeka. Pravna osoba ne može imati taj subjektivni odnos, ne može imati krivnju- tvrdi Miljević.
Za Ivu Sanadera je izjavio kako je bio izvanserijski političar i da su u Hrvatskoj od 90-ih bila samo dva političara te kategorije. Ne samo da je Sanader bio političar od kalibra, daleko iznad hrvatskog prosjeka, nego je bio i pojava, bilo ga je lijepo vidjeti- ocijenio je Miljević.
Nije sretan stanjem u hrvatskom pravosuđu i volio bi da se ono reformira, da rokovi mogu biti instruktivne naravi i da ih se ljudi pridržavaju kao orijentacijskog kriterija. Ključnim drži da se poprave optužnice, i smatra da one ne mogu imati 695 stranica, a danas takvih itekako ima.
Osvrnuo se i na aktualnu trakavicu između predsjednika Republike i premijera koja se razvlači već dva mjeseca, te priznao da, iako izbjegava sve osim prava, u svađanju dvojice državnih prvaka uživa. Problem je samo u tome što oni sebi to ne bi smjeli dopustiti, morali bi imati odgovornost za javno izgovorenu riječ, a “to što ja uživam i smijem se kao idiot po dva sata kad ih čujem, to je drugo”. Iskreno, više ga zabavlja predsjednik Zoran Milanović, i da se ne radi o predsjedniku Republike, bio bi njegov fan. Do prije tjedan dana Plenković je bio finiji od Milanovića, ali mu se sada opasno približava, skinuo je rukavice, veli Miljević, dodajući kako se oba ponašaju krajnje neodgovorno.
Zanimljivog Miljevićevog životopisa u ovoj se emisiji gotovo nisu ni dotaknuli, primjetio je Stanković, pa će biti razloga, a vjerojatno i prilike da se to odradi u nekoj drugoj emisiji. A poznato je, čulo se na kraju, da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman imao zanimljive planove s Veljkom Miljevićem.
Da, potvrdio je odvjetnik, “nudio mi je mjesto pučkog pravobranirelja, a kasnije i mjesto s kojeg bi se bavio pitanjima nacionalnih manjina”, a od Šeksa je doznao da ga je Tuđman htio i za potpredsjendika Vlade.
