Danas je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Prošle godine je u Hrvatskoj ubijeno 13 žena, a čak 11 ubile su njima bliske osobe, njihovi supruzi ili partneri. U pet prethodnih godina ubijena je čak 91 žena. Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji nažalost raste unatoč svim deklaracijama, konvencijama, retoričkim nastojanjima da se osvijesti taj problem u društvu koje još uvijek nevjerojatno tolerira nasilje nad ženama. Kao najbrutalniji čin tradicionalno diskriminirajućeg odnosa prema ženama u konzervativnim zajednicama koje i dalje smatraju da su one manje vrijedne od muškaraca.
Od 1960., Odlukom Ujedinjenih naroda, 25.studeni obilježava se kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Svijet, makar onaj njegov humaniji i na nasilje nad ženama senzibiliziraniji dio, danas će biti narančast. To je boja solidarnosti sa ženama žrtvama nasilja koje je samo tijekom koronakrize naraslo za 40 posto u odnosu na predpandemijsku 2019.
Svake godine prijavi se od 11.500 do 17.500 nasilnika
Zašto je baš 25. studenog izabran za dan borbe protiv nasilja nad ženama? U čast ženama u Dominikanskoj Republici, sestrama Patriji, Minervi i Mariji Teresi Mirabal, koje je tamošnji diktator Rafael Trujillo dao smaknuti zbog političkog aktivizma i otpora režimu. Tri sestre su zadavljene, a da se zamete trag zločina inscenirana je prometna nesreća, pa je njihov automobil gurnut u provaliju. Preživjela je samo četvrta sestra koja pronosi uspomenu na svoje mučki ubijene Patriju, Minervu i Mariju Teresu.
Koliko je od 1960. do danas svijet promijenio odnos prema ženama žrtvama nasilja, koliko je osvijestio problem rodno motiviranog nasilja, generalno odnosa pojedinaca i društva u cjelini prema ženama? Ne bi bilo ispravno reći da se nije ništa promijenilo, ali najvećim dijelom ta promjena počiva na deklarativnoj razini, izmjeni javne, političke retorike, eventualno zakonodavstva koje jamči ženama svu zaštitu, ali pragma je daleko od ozbiljnijih rezultata.
Nasilje se i dalje često ne prijavljuje zbog straha od odmazde počinitelja, zbog sudskih postupaka koji predugo traju a žrtva je na taj način dugotrajno izložena mentalnom nasilju, zbog neprimjereno niskih kazni za nasilnike, nepovjerenja u institucije, zbog osjećaja odgovornosti i krivnje koja katkad ide čak i do samoprezira. Prema podacima MUP-a, smatra se da na jedno prijavljeno silovanje dolazi čak 15- 20 neprijavljenih, a na jedan prijavljeni slučaj obiteljskog nasilja 10 je neprijavljenih. Od donošenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji 2003., svake godine prijavi se između 11. 500 i 17. 500 nasilnika, a broj žrtava kreće se između 14.500 i 22.200 , od čega su žene žrtve nasilja u čak 64- 71 posto slučajeva.
Žene nisu samo žrtve nasilja u obitelji i izvan nje, seksualnog zlostavljnaja, šikaniranja, ponižavanja, one su, čak i u razvijenom “zapadnom svijetu”, i danas diskriminirane po osnovi svoga spola.
Za isti rad žene i danas imaju 1000 kuna manju plaću
Kako je povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama apostrofirala pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, žene su i danas, za isti rad, plaćene oko tisuću kuna prosječno manje od muškaraca. Žene su još uvijek nepoženjne u brojnim zanimanjima, a njihova zastupljenost u politici trebala bi se osigurati tzv. ženskim kvotama koje samo potvrđuju snažan diskriminatorni odnos prema njima.
Žene su, unatoč svim javnim, političkim obećanjima, programima, manifestima, prosvjedima, i dalje žrtve rodno motiviranog nasilja, na poslu su nerijetko grubo diskriminiranme, zlostavljane i izložene primitivnom seksizmu, u obitelji premlaćivane, ponižavane i seksualno terorizirane, od države najčešće ignorirane i nezaštićene. Upravo zbog toga, a i činjenice da živimo u društvu nezrele demokraicje i duboko manjkave političke i svake druge kulture, mnoge žene i dalje radije prešućuju nasilje kojem su izložene negoli da nose stigmu žrtve od koje se u ovako strukturiranom, nedovršenom društvu ljudi češće otklanjaju negoli im se, solidarnošću i konkretnom potporom i pomoći, priklanjaju.
Kako to s pravom ističe Danijela Ćaleta, predsjednica SDP-ovog Foruma žena u Šibeniku, “tužna je činjenica da moramo imati takav dan kao podsjetnik na pojavu nasilja nad ženama u društvu”.
Temeljno ljudsko pravo je pravo na dostojanstven život i čuvanje vlastitog integriteta, a svako nasilje je ugrožavanje osnovnih ljudskih prava. Žena je čovjek!- poručuje Ćaleta povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
-Napredno smo društvo onda kad više nećemo morati posebno obilježavati ovakve dane, kad nećemo tražiti da se posebno usvoje Konvencije, Deklaracije, Inicijative. Kad ne budemo morali prosvjedom tražit svoja prava- smatra Ćaleta, podsjećajući da je Istanbulska konvencija u Hrvatskoj stupila na snagu 1. listopada 2018., a ona propisuje da u svakoj hrvatskoj regiji moraju biti dostupna specijalizirana skloništa ( sigurne kuće ) za žrtve nasilja. No, to se još nije dogodilo, a i kad će, ne zna se…
Pejčinović Burić: Nužno je osigurati sloništa za žrtve
U povodu 25. studenoga, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, oglasila se i glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić porukom da ne smijemo dopustiti da dom ponovo postane mjesto straha u novim pandemijskim korona-zatvaranjima tijekom kojih je, kako su izvijestile brojne članice Vijeća Europe, zabilježen rekordan porast obiteljskog nasilja.
– Nužno je osigurati stalni i sigurni pristup uslugama podrške poput skloništa- ističe Pejčinović Burić koja zagovara ” kreativna rješenja koja su se pokazala učinkovita u nekim zemljama ranije ove godine, poput besplatnog prijevoza za žrtve nasilja do usluga za podršku ili informacija koje su žrtve mogle dobiti u lokalnim ljekarnama.”
-Ako to već nije učinjeno, policijskim službenicima i zdravstvenim radnicima treba dati smjernice kako identificirati i pomoći žrtvama obiteljskog zlostavljanja, primjerice proaktivnim kontaktiranjem žena koje su već tražile pomoć-predložila je glavna tajnica VE, svjesna otežanog pristupa informacijama o dostupnoj podršci i zaštiti žena i djevojaka s poteškoćama, migrantskog porijekla, bez stalnog doma, pripadnica etničkih, vjerskih, jezičnih i drugih manjina.
Amandman Vesne Nađ kao “smokvin list”
No, Pejčinović Burić bi najbolje i najkorisnije djelo učinila da se posebnim, otvorenim apelom obratila hrvatskoj Vladi koja još ni slovo iz Istanbulske konvencije nije primijenila, iako se za njezino usvajanje jedva izborila, ali očigledno više kao manifest proeuropskog angažmana RH, negoli konkretnog djelovanja na sprječavanju nasilja nad ženama i njihovoj zaštiti od nasilnika koji su nerijetko i među onima koji kroje ili provode politiku “rodne ravnopravnosti” i zaštite žrtava nasilja.
Vlada Andreja Plenkovića, koja navodno podupire i nevladine udruge angažirane na zaštiti žena od nasilja u obitelji, savijest je ove godine umirila prihvaćanjem amandmana na proračun za 2021., SDP-ove zastupnice Vesne Nađ, kojim će za 500 tisuća kuna ( ! ) biti povećan skromni proračunski iznos za unapređenje zaštite žrtava nasilja u obitelji, a taj će se iznos namaknuti reduciranjem uvijek prioritetne stavke za obnovu voznog parka. Tih pola milijuna za Vladu je tek smokvin list kojim pokrivaju svoju praktičnu nebrigu za zlostavljane žene…
Ilustracija/Izvor:pixabay.com
