Dnevnik Diane Budisavljević nije običan film, on razotkriva zbilju potrebe da se sačuva ljudskost usprkos neljudskom režimu tzv. NDH. Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prepoznalo je odgojno-obrazovnu vrijednost ovog filma i uvrstilo ga u nastavni kurikulum. Film, u najkraćim crtama, prikazuje spašavanje više od 10 tisuća djece iz logora tzv. NDH. No, budući da u Hrvatskoj istina nije na cijeni, ne čudi što je ovaj film izazvao brojne reakcije onih koji u logorima tzv. NDH vide sveta mjesta posebne skrbi poglavnika Pavelića za građane.
Njima logori nisu bili mjesta koja su osnivala ljudska bića negirana u sebi, kako bi mogli aktivno raditi na negiranju ljudskih bića koja se ne uklapaju u mjeru ljudskosti koju je postavio jedan zločinački režim.
Antropološka struktura NDH
Ne, njima su logori tzv. NDH bili mjesta rekreacije, brige za pučanstvo i prilika da se, kada je riječ o djeci koja su zatočena u logorima, kvalitetno, i sukladno svim pedagoškim standardima, osmisli slobodno vrijeme.
Odnos prema povijesnim događajima nikada nije neosoban, u takvom odnosu se razotkriva kojoj i kakvoj antropologiji čovjek pripada. Iako smo ljudska bića, naša antropološka struktura nije ista.
Nemaju istu antropološku strukturu zločinac i žrtva. Antropološka struktura zločinca počiva na negaciji ljudskosti, a žrtve na afirmaciji ljudskosti. Afirmacija i negacija nikada ne mogu biti iste. Antropološka struktura zločinca je protuantropološka, jer negira ljudskost, takvu protuantropološku strukturu ljudskost izaziva, provocira, iritira i uznemiruje. Zločinci afirmativnu ljudskost žele uništiti, s njom se razračunati i nad njom se iživljavati. Zločinci zato nasrću na žrtve, jer ne podnose ljudskost.
Režim tzv. NDH bio je režim protuantropologije, taj režim je počivao na ljudima koji su djelovali kao negacija vlastite
ljudskosti. Zato su se u tom režimu provodili rasni zakoni, zato su se otvarali logori, ubijali i progonili neprijatelji režima, a oni su bili, jednostavno, ljudi.
Režimlije
Ljudi su neprijatelji svih režima. Režim nije ljudska kategorija, nego geografsko-posjednička. Režim osvaja teritorij i posjeduje ljude, režim se prema ljudima odnosi kao prema osvojenom prostoru. Za režim ne postoji ništa veće od posjeda. Pripadnici režima i režimske svijesti nisu spremni na suočavanje s činjenicama i istinom. Zato se naši suvremenici režimlije ne mogu nositi s povijesnom istinom o tzv. NDH, ali niti, primjerice, s Faktografom.
Povijesna istina o tzv. NDH ne odgovara njihovoj protuantropološkoj strukturi, dok Faktograf remeti strukturu
njihovih proizvoljnih, izvan zbilje utemeljenih tzv. alternativnih činjenica. Režimlije na zanima istina, njih ne zanimaju ni činjenice, njih jedino zanima osvojeni prostor, kao i porobljeni ljudi koje žele pretvoriti u posjed. Tako stvaraju privid da su bitni i da su slobodni. Režimlije uvijek imaju nekakvog oca domovine koji je iznad njih, koji ih i u vlastitoj smrti, posjeduje. U zemlji neslobode, sloboda je moguća samo kao otpor.
Posebno je zabrinjavajuća činjenica što se pripadnici režimske svijesti u našoj državi u pokušaju redovito pozivaju na kršćanstvo. Njihovo kršćanstvo je osvojeno i porobljeno, to je kršćanstvo koje dehumanizira i oduzima slobodu. Pravi kršćani nikada neće vršiti moralnu prosudbu drugih s namjerom da drugoga prokažu kao moralno zlog. Uostalom, ako pratimo biblijske izvještaje, takvi ‘kršćani’ su protjerani iz Edena. Adamu i Evi je bilo zabranjeno jesti sa stabla spoznaje dobra i zla, odnosno, bilo im je zabranjeno da čovjeka prosuđuju iznutra.
Moralna prosudba
Prosudba iznutra je moralna prosudba. Moralno djelovanje se odnosi na ono što činimo drugima, ali moralna prosudba nije prosudba drugih, nego prosudba nas samih i onoga što smo drugima učinili. Druge ne možemo moralno prosuđivati jer nam je nutrina drugih nepoznata. To režimski kršćani, pa bili oni poglavnici, saborski zastupnici ili biskupi, ne prihvaćaju i ne shvaćaju. Njihovo kršćanstvo je kršćanstvo bez Boga.
Takve Bog tjera iz Edena, takvi su se, na našu žalost, trajno utaborili u ovoj našoj nesretnoj državi. Oni stalno osvajaju i neprestano vrše moralnu prosudbu kako bi nas uvjerili u svetost i moralnu dobrotu zločinaca. Jedan od takvih zločinaca je Ante Pavelić, jedna od takvih zločinačkih tvorevina je tzv. NDH. U tzv. NDH postojali su logori, u tzv. NDH su u logorima završavala i djeca. Utamničiti čovjeka je slom ljudskosti, ali utamničiti dijete je slom čitavog kozmosa. Sve prestaje postojati, sve se urušava pred neslobodnim djetetom.
Sav jad režimske svijesti vidljiv je iz kaznene prijave koju je ovih dana nekakav Hrvatski svjetski kongres ( HSK ) podnio protiv Dane Budisaljević, ali, taj jad je vidljiv i na portalima koji su, u perfidnoj formi podržavanja zločinačkog režima, objavili sadržaj ove kaznene prijave.
HSK i protuantropološke strukture
Hrvatski svjetski kongres, kao i portali koji podgrijavaju režimsku svijest, u Edenu ne bi izdržali niti sekunde. Bog bi ih s gnušanjem odbacio, jer ne postoji ljudskost, bila ona stvorena ili evolucijski nastala, koja može opravdati zvjerstvo prema čovjeku, a osobito zvjerstvo prema djeci. Hrvatski svjetski kongres, najkraće rečeno, smatra da je režim „spašavanje ne samo dopustio, nego ga je i naredio“ i da se tzv. NDH silno trudila „normalizirati odnose sa Srbima“. Ovo je toliko gnjusno, da ne treba ni komentirati, nego ostaviti kao netaknutu gnjusnost.
Ako Bog postoji u istinskoj kršćanskoj verziji sebedarja za čovjeka, ovakve protuantropološke strukture, da parafraziram riječi Hrvatskog svjetskog kongresa, ne samo da ih neće dopustiti, nego će narediti da trajno nestanu u vlastitoj negaciji. A ako, kojim slučajem, Bog postoji, i blagonaklono gleda na djelovanja protuantropoloških struktura raznih kongresa i portala, onda je, da parafraziram Žižekove riječi, bog ovakvih kongresa i ovakvih portala, zapravo sam đavao. Takvog boga treba protjerati iz ljudskog svijeta, jer ćemo, u suprotnom, svi jednom završiti u logoru.
