Na današnji dan, prije 20 godina, ubijen je Milan Levar, častan čovjek, hrvatski branitelj. Njegove ubojice i njihovi nalogodavci nikad nisu otkriveni, nikad kažnjeni. Pravda je ostala nezadovoljena kao i kod toliko ratnih smrti koje se nisu smjele dogoditi. Jer, Levar nije poginuo na bojištu, nije pao od metka poznatog neprijatelja, ubijen je po nečijem nalogu jer je svojom istinoljubivošću i poštenjem, kojih se nije odrekao ni u ratu, nekomu smetao. Njegova supruga, Vesna Levar, već punih dva desetljeća moli za pravdu koju su joj obećavale sve vladajuće nomenklature, ali nikad iskreno i s namjerom da pomognu da se istina otkrije i ubojice kazne. Danas su mu se na gradskom groblju u Gospiću poklonili njegovi najbliži i oni koji njegovu žrtvu poštuju i ne zaboravljaju…
Levarova žrtva pala je uzalud. Smaknut je kako nikada ne bi mogao svjedočiti istinu, kako ne bi mogao prokazati one koji su kompromitirali i domovinski rat i Hrvatsku, koji su odgovorni za ubojstva hrvatskih i srpskih civila na području Gospića, koji su, naposljetku, opstruirali i blokirali istragu o njegovom mučkom ubojstvu. Jedan častan čovjek, patriot koji se borio za slobodu štiteći svoju obitelj, svoj grad, svoju zemlju, nije mogao šutjeti o zločinima koji su se u njegovom kraju događali i zato je smrću trajno ušutkan.
Na Leverovom sprovodu u Gospiću, 31.kolovoza 2000. okupilo se jedva stotinjak ljudi, i kako je svojevremeno u Nacionalnu napisao Ivo Goldstein, “sprovod je bio gospićka, i, još više, hrvatska sramota, a mogao je biti dostojanstvena demonstracija, jasan znak da Gospić i Hrvatska u smrti stoje uz hrabrog čovjeka koji je želio sprati ljagu s Gospića i Hrvatske. Kako god bilo, sprovod je slika Gospića i Hrvatske.”
Na sahrani Milana Levara vladala je atmosfera straha, nitko nije imao hrabrosti izložiti se javnom govoru na posljednjem ispraćaju jednog običnog, ali časnog čovjeka, hrvatskog branitelja.
–Kad u Španjolskoj ETA ubije nekog lokalnog političara koji se usudi nešto reći protiv nje, šest milijuna ljudi izađe na ulice i protestira: u Hrvatskoj je na sprovod čovjeka koji je godinama tražio da se kazne zločini koji su tobože počinjeni u ime Hrvatske, došlo samo 100 ljudi– primijetio je tog kasnog ljeta 2000. Goldstein, pitajući se zašto na sahranu nije došao nitko od visokih predstavnika Hrvatske vojske u čijim je redovima Levar časno ratovao, zašto nije bilo predstavnika političkih stranaka, medija, nikog od crkvenih velikodostojnika, ljudskopravaških organizacija, nevladinih udruga, čak nikog ni iz Haaškog suda, a svi se oni kunu u predanost pravdi i javnu osudu svakog zločina.
-Lako je biti častan vojnik, demokratski orijentiran političar, istinoljubivi novinar, borac za ljudska prava i demokraciju na okruglim stolovima u zagrebačkoj “Esplanadi” ili pod televizijskim reflektorima. Još je lakše to biti kad se ode u Bruxelles, London ili New York, ali teško je godinama bilo biti Milan Levar u Gospiću– zaključio je Goldstein, pod snažnim dojmom Levarove turobne sahrane koju su izbjegli svi oni s nečistom savješću i dugom prema Levaru.
Danas su na gradskom groblju u Gospiću Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću i Antifašistička liga RH organizirale komemoraciju za Milana Levara, kojega su se s poštovanjem i pijetetom prisjetili njegova supruga Vesna Levar, čelnica Documente Vesna Teršelić i novinar Drago Pilsel.