Tomo Medved ( 1968. ) pravo je čuđenje u svijetu, a daleko od toga da bi bio pjesnik. Naprotiv! Umalo je postao ministar čak dva “borbena” resora- branitelja i obrane. Pišu mediji kako se, međutim, uspio izboriti za samostalnost Ministarstva branitelja, što bi trebalo biti njegovo najveće mirnodopsko postignuće, gotovo u rangu onih ratnih. Kakav junak! Uspio je sačuvati svoju dosadašnju poziciju, opstruirati jedinu logičnu zamisao o Plenkovićevoj racionalizaciji Vlade s manjim brojem ministarstava tako što će spojiti srodna. Ali, Medvedu to nikako nije odgovaralo: veći obim posla, nepoznavanje problematike, nedoraslost ozbiljnosti resora, i odlučio se boriti za sebe, a navodno i za branitelje. Mada, nije baš jasno što to hrvatski branitelji dosad još nisu uspjeli izboriti…
I tako, Tomislav Medved ostaje na čelu resora koji je, da je pameti i poštenog odnosa prema javnom novcu, trebao odavno biti ugašen. Jer, čemu Ministarstvo branitelja četvrt stoljeća nakon rata? I što je to u braniteljskoj problematici što ne bi moglo biti rješavano u okviru Ministarstva obrane, kojemu bi po logici “vojničke” stvari prirodno trebala pripadati i veteranska pitanja? Možda se još neki rođaci i prijatelji HDZ-ovih “domovinskih zaslužnika” nisu stigli upisati u Registar branitelja, i kad se to obavi, tko zna, valjda neće biti više potrebe za to zasebno ministarstvo…Ali, opet, to je problematika koja obuhvaća preko pola milijuna ljudi. Nije to mali posao…
Zašto je Medved inzistirao kod premijera da se braniteljski resor ne dira, da mu se ništa ne pridodaje, da se nijednom resoru ne pripaja, a ponajmanje da se gasi? Što se tiče samog Medveda, razumljivo je da čuva svoju poziciju koja je, realno govoreći, više simbolička negoli operativna. A dovoljno je realan i samokritičan da zna koliko ne zna i nipošto se ne želi javno ni testirati, ponajmanje dokazivati kao “obrambeni” ministar.
Formalno, Medved će reći kako je njegov otpor spajanju obrane i veterana samo refleksija nezadovoljstva branitelja takvom fuzijom, koja, između ostalog, govori o pokušaju marginaliziranja boračke populacije i njezinog statusa u društvu koji još uvijek, tvrde, nije dosljedno riješen. A Plenković će učiniti sve, pa i golim rukama u košnicu pčela zagrabiti, prije negoli se braniteljima zamjeriti. Jednom privilegirani, doživotno na lovorikama i s trajnim povlasticama. Dok je HDZ-a živjet će i Ministarstvo branitelja!
Baš šteta što nije uspjela Plenkovićeva nakana da objedini obranu i branitelje i da to novo ministarstvo vodi baš Tomo Medved. Boljeg nasljednika na toj dužnosti Damir Krstičević ne može imati. Jer, jedino je Tomo Medved, od raspoloživih premijerovih uzdanica, na toj razini. Jedino ne znamo je li njegov engleski na razini Krstičevićevog, jer bivši je ministar ipak bio “američki đak” s West Pointa, ali, u životopisu ministra Medveda uredno je navedeno da govori engleski jezik. Dosad ga javno nismo čuli, nije trebalo…
Ali, vojna biografija mu je zavidna, gotovo kao i Krstičevićeva. Medved je umirovljeni brigadni general, od 2011. u profesionalnoj mirovini, sa samo 43 godine, zbog tri slučaja ranjavanja ( zapadna Slavonija, zaleđe Dubrovnika i Pokupsko ), radi čega je i u statusu 50-postotnog ratnog vojnog invalida.
No, za razliku od Krstičevića, koji se obrazovao u JNA i stekao čin časnika ( oficira ), Medved se, nakon rata, školovao u čistokrvnim hrvatskim ratnim školama i, nakon Oluje, završio Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro” ( 1995.- 1996. ), pa nastavio obrazovanje ( za “strateško i operativno planiranje” ?! ) na Ratnoj školi Ban Josip Jelačić. I per fin, kao vrhunski HDZ-ov potencijal za ministarske i druge državne funkcije, doškolovao se ( 2008. ) na zaprešićkoj Visokoj poslovnoj školi s pravom javnosti Baltazar Adam Krčelić ( kao budući dr. Baltazar ? ), čime je stekao titulu prvostupnika ekonomije, koja ga nominira za što god treba. Pa, kako vidimo, umalo i za ministra obrane i branitelja… Kakvo je znanje i obrazovanje stekao do 1990., nije poznato.
Šteta da se nije usudio upustiti u taj izazov. Bilo bi zanimljivo vidjeti veterana Medveda kako vodi pregovarački proces, primjerice, oko nabave novih borbenih aviona. U tome bi, sasvim sigurno, uspješno parirao svome bivšem kolegi Damiru Krstičeviću…
Zbilja, dokle će Hrvatska otplaćivati ratne kredite braniteljima u stanovima, dionicama, činovima, medaljama, mirovinama, pozicijama…? A branili su domovinu za koju kažu da im je iznad svega?!