Hrvatski generali imaju neobičnu potrebu da pismima komuniciraju s javnošću. Gotovo 14 godina od prvog neslavnog pisma generalske 12-torice, koja je ekspresno umirovljena od tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Stipe Mesića, stiglo je i novo generalsko pismo iza kojeg, ovog puta, stoji čak 16 generala. Obraćaju se javnosti, svojim suborcima i braniteljima. A što ih sada smeta? Možda novi vrhovni zapovjednik oružanih snaga koji im nije po volji? Baš kao što svojedobno ni Mesića nisu ni prihvaćali ni poštovali. Ili, je njihovo pismo tek žalosni, rigidni pokušaj konačnog izjednačavanja NDH-zijskog fašizma i antifašizma, odnosno brisanja antifašizma iz hrvatskog Ustava?
Rječita fotografija s probe mimohoda – foto Facebook Radio Sljeme
Pismo su potpisali generali HV-a i HVO-a Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Davor Domazet Lošo, Josip Ćuletić, Željko Šiljeg, Žarko Tole, Marinko Krešić, Mile Ćuk, Rajko Dumančić, Ljubo Ćesić Rojs, Zlatan Mijo Jelić, Rahim Ademi, Miljenko Galić, Živko Budimir, i Blago Dujmović. Ovog puta ne moraju strahovati od preranog umirovljenja, jer su svi već u dobro plaćenim generalskim mirovinama…
-Hrvatskoj javnosti, posebice braniteljima i našim suborcima u Republici Hrvatskoj, unatoč svim problemima kroz koje hrvatski narod proteklih godina i desetljeća prolazi, ne jenjavaju jalove rasprave o prošlosti, o Drugome svjetskome ratu, o NDH, o Jasenovcu, o ustašama, četnicima, partizanima, Bleiburgu i križnim putovima, o bezdanima i jamama u kojima počivaju desetci i desetci tisuća razoružanih hrvatskih vojnika, civila, žena, djece i staraca. Za golemu većinu izostale su presude komunističkih, partizanskih sudova, koje su završavale sa ‘znamenitim’, ‘antifašističkim’ pozdravom” Smrt fašizmu, sloboda narodu!”– pišu hrvatski generali, redom dobro potkoženi domovinski zaslužnici koji si umišljaju da im čvarci na naftalinskim odorama daju za pravo da vode politiku, pače, da politiziraju i dodatno zakrvljuju odnose u društvu.
Čak 75 godina od kraja Drugog svjetskog rata oni opet govore o prijekim sudovima, “opečaćenim zvijezdom petokrakom”, o “žicama koje su zamjenjivale lisice, nožu i metku u potiljak, smrtnom hropcu i jaucima mnogih nedužnika i nesretnika”. Kosti im, vele, i danas počivaju u znanim i neznanim bezdanima, jamama, tenkovskim rovovima, a i pod asfaltom putova i naselja od Slovenije, Hrvatske Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Srbije, do Makedonije! Posvuda Jazovke, Macelji, Hude Jame, masovne grobnice čak i u središtu Zagreba i okolici, u Gračanima, Šestinama, Markuševcu…- nabrajaju, ponovo potičući zlu krv, nered, mržnju.
Oslobođenje Zagreba od okupatora i ulazak partizana u grad 8. svibnja 1945., za njih je dan kada je partizanska vojska ‘oslobodila’ života tisuće građana! Ništa bolje, kažu, nisu prošli ni ostali hrvatski gradovi i naselja, od sjevera do juga, do Splita, Dubrovnika, od Odžaka do Mostara, Čitluka, Čapljine, Ljubuškoga , Širokoga Brijega…
Čitajući ovo opskurno pismo, čovjeka podilazi jeza od količine zla koja se ponovo izlijeva među hrvatske građane, sve tobože u ime “povijesne istine” koja je u suprotnosti sa povijesnim činjenicama i zdravim razumom.
Od “oslobođenja” i “pobjede” 9.svibnja 1945., pišu naši vrli generali, “sve do uspostave Republike Hrvatske 1990. god., nisu prestajala stradavanja svih onih, koji su se usudili reći zlu da je zlo, doduše, valja to priznati, iza pedesetih, šezdesetih godina minula stoljeća, na nešto sofisticiraniji način! Naime, uspostavili su ‘pravnu’ državu i ‘bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti’. Nije više bilo masovnih likvidacija, prijekih sudova, ali su ostali progoni i ubojstva hrvatskih domoljuba. KOS i UDBA, po nalogu Komunističke partije vršili su diljem svijeta likvidacije političkih neistomišljenika, a napose hrvatskih političkih emigranata!”
I tako redom, nižu se revizionističke povijesne patvorine koje služe pranju savjesti kolaboracionističkih potomaka i indoktriniranih sljedbenika zločinačke, ustaške NDH.
I za te monstruozne masovne zločine , kažu, nikad se nitko nije ispričao, a što je najgore, ističu, nisu to učinile ni političke garniture u slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj. Zločini nisu istraženi, bez obzira jesu li u pitanju Jasenovac, Macelj, Huda Jama i ostala stratišta i gubilišta… bez obzira radilo se o crnima ili crvenima, o komunistima ili nacistima i fašistima.
-Ne samo to, na javnoj sceni imamo političare, ‘antifašiste’, koji zločine opravdavaju i govore da su bili nužni, a jedan, saborski zastupnik, inače čelnik HSS-a, jedne od najstarijih hrvatskih stranaka, kojoj je na čelu bio učitelj hrvatskoga naroda Stjepan Radić, nedavno javno obznanjuje da žali što ‘oslobodioci’, kosovci i udbaši nisu bili temeljitiji! Naime, predsjednik Hrvatske seljačke stranke smatra da su premalo ubili hrvatskih, političkih emigranata!
Nije li to govor mržnje? Nije li to verbalno totalitarističko, fašističko stajalište? Je li moguće bez ikakve odgovornosti i posljedica tako pisati i govoriti u uljuđenim demokratskim državama i društvima? U Hrvatskoj je moguće! Čovjek je sada u predstojećim izborima u koaliciji sa SDP-om.
A takvima su- kaže se u pismu generala – puna usta antifašizma i sijanja mržnje prema ustašama, koje izmišljaju po dnevnoj potrebi i to najčešće onda, kada na vidjelo isplivavaju društvene anomalije, neviđene korupcije, pljačke i lopovluci!
Ali, gospodo generali, čiji lopovluci, čije pljačke i korupcija? Nisu li to oni koji su vam omogućili sve privilegije, koji su vas promicali, štitili i rehabilitirali i kada ste bili osuđeni za zločine, koji su s vama tri desetljeća proizvodili atmosferu mržnje, netrpeljivosti, povijesnih prijepora i revizionističkih bespuća zbiljnosti?!
Teško je povjerovati, ali evidentno je pismo, osim što je predizborno, motivirano otvorenim zagovaranjem rehabilitacije ustaškog režima i njegovih najistaknutijih vinovnika. Na tom valu je i njihova potreba da glasno progovore o presudi Visokog prekršajnog suda RH, kojom je, dopušteno, slobodno i nekažnjivo izvoditi pjesmu ‘Čavoglave’ i u kojoj se, između ostaloga, nalazi i pozdrav ili poklič “Za dom spremni!”
-Dobro je poznato široj javnosti da se radi o udarnoj pjesmi iz Domovinskoga rata, koju je pjevao Marko Perković Thompson, a koja je na početku velikosrpske, jugokomunističke agresije na Hrvatsku, hrabrila goloruke branitelje u suprotstavljanju armadi, sa crvenim zvijezdama petokrakama na čelu, pomiješanim s četničkim kokardama, dakle onima i takvima koji su pjevali u Vukovaru ‘bit će mesa, bit će mesa, klat’ ćemo Hrvate!’ Da , bilo je hrvatskoga mesa! Pao je Vukovar i dogodila su se klanja i Ovčara! A u Bosni, Srebrenica! Kanibali su obavili svoje! Da je pala Hrvatska dogodio bi se ponovno Bleiburg, samo bi, ovaj puta, bili još temeljitiji i krvoločniji!
Zgroženi su, međutim, reakcijom Ustavnog suda RH koji tvrdi da je ZDS pozdrav iz NDH, da je ustaški i kao takav protuustavan. A ako je tako, bilo bi zanimljivo, kažu. čuti što Sud misli, “je li pozdrav Smrt fašizmu sloboda narodu, koji po svojoj naravi, kako tvrde, poziva na ubijanje ( ??? ) , protuustavan, ili isti kao fašistički, nacistički, budući da su pod tim pozdravom počinjeni silni zločini nad nevinim ljudima?”
Zanima ih kada će petokraka, srpovi i čekići biti zabranjeni u javnom prostoru, i hoće li se i narednih trideset godina nijekati zločini jednih, a sotonizirati i preuveličavati drugih.
A onda se osvrću na Tuđmanovu ideje pomirenja koja je bila utkana u temelje domovinskog rata. “U domovinskom ratu nismo pitali jendi druge, dodaju, iz kakvih obitelji dolazimo, na čijoj su se strani borili njihovi očevi i djedovi u Drugom svjetskom ratu. Bili smo jedno srce i jedna duša, spremni jedni za druge i za Hrvatsku učiniti sve što se od nas traži!”
-Takvu smo Hrvatsku, ponosnu, slobodnu, punu zanosa i poleta predali u ruke političarima! Nismo im predali priče o partizanima i ustašama! Ta smo poglavlja iz naše povijesti ostavili iza sebe. A oni su, osobito, oni koji su naslijedili Tuđmana, na kormilu države, ponovno otkopali rovove, puni žara i zanosa u traženju ‘ustaških zmija’. Iza 2000. sustavnom detuđmanizacijom s ciljem dekroatiziranja, kompromitirali su tu veliku i plemenitu ideju nacionalnoga pomirenja!- navode generali, obraćajući se javnosti i napose braniteljima i suborcima, pozivajući na jedinstvo i slogu koja ih je resila u ratu.
-Da ne nasjedamo ni na kakve podjele, kao na primjer pokušaje da se pripadnike HOS-a, regularne postrojbe Hrvatske vojske, diskreditira na potrošenim pričama o ustašama i partizanima, o fašistima i antifašistima. Tim više što mi jako dobro znamo kako su izgledali i što su činili crveni antifašisti s JNA i četničkim formacijama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine! Bili su na našem nišanu i izgubili su rat! Kao gubitnici, na žalost, ostavili su iza sebe i u ovome ratu, krvave i zločinačke tragove! Baš onako kako su to činili nacisti, fašisti i komunisti!
Pozdrav ZDS se, kažu, za vrijeme Domovinskoga rata i nisu ga rabili samo hosovci! Nikome nije tada padalo na pamet razmišljanje o podrijetlu toga pozdrava! Taj je pozdrav i na znaku kojeg su nosili pripadnici postrojbe HOS-a! Prema tome, bez obzira na određena stajališta nekih ljudi, pa i institucija, pozdrav je ubaštinjen u tekovine našega Domovinskog, obrambenog i antifašističkog rata!
Pozdrav ‘za dom spremni’, tvrde, nastao je puno prije osnutka ustaškog pokreta i nastanka NDH. Njime su se u ustaškoj vojsci služili svega godinu dana. Potom su dodali pozdravu, poglavnika! Dakle, ustaše su se pozdravljale ‘Za dom i poglavnika spremni’, što u domobranstvu i u ostalim dijelovima oružanih snaga, kao i u građanstvu nije bilo prihvaćeno. U dublje povijesne raspre ne želimo i nećemo ulaziti, kao i što nećemo ni nasjedati ustaškim, kosovskim, udbaškim, partizanskim i drugim antihrvatskim pričama.
U međuvremenu, iz godine u godinu, ti isti nam tresu duhovne, gospodarske i demografske temelje suverene, slobodne i demokratske Hrvatske! Umjesto nas govore na obljetnicama naših ratnih, pobjedničkih operacija. Pokraj nas živih, tumače, ako treba i Domovinski rat! A Slavonija, hrvatska žitnica i hraniteljica, po kolodvorima ispraća svoju djecu koja napuštaju Domovinu u potrazi za boljim i dostojnijim životom! Ni u ostalim hrvatskim pokrajinama nije puno bolje stanje!
Branitelji su utkali svoje živote u biće hrvatske države. Mnogi su pali i umrli da bi Hrvatska živjela! U ime njihovih žrtvovanih života i u ime njihovih obitelji, očeva, majki, braće, sestara i djece, mi još uvijek živi, postavljamo pitanja o našoj hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti! Molimo državne institucije i nositelje vlasti da poštuju vrijednost i spremnost hrvatskih ljudi, koja ih je označavala i resila u Domovinskome ratu, a i danas ih resi, označuje i čini ponosnima da žive i ginu za Dom!”, stoji u pismu koje završava pozdravom Domovini vjerni!.
Novo generalsko pismo, osim po broju potpisa, razlikuje se od onog iz 2000., i po tome što su ovi sadašnji potpisnici novog političkog pamfleta redom umirovljeni generali HV-a i HVO-a, a oni iz 2000. su bili aktivni, pa se njihov pokušaj političkog mobiliziranja građana protiv aktualne vlasti smatrao klasičnim pučističkim djelovanjem. Stoga su ekspresno umirovljeni od šefa države, Stipe Mesića, kao vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. A što se sadržaja pisma tiče ono prvo se uglavnom odnosilo na optužbe protiv vlasti za kriminalizaciju domovinskog rata, a ovo na rehabilitaciju ustaštva, reafirmaciju NDH-zijskog pozdrava ZDS i izjednačavanje fašizma, nacizma i – antifašizma. Velik doprinos generala predizbornoj kampanji i generalno, prosperitetu hrvatske države…
