U nizu dobrih vijesti evo još jedne: u nedjelju 29.03. 2020. ćemo moći ostati sat vremena dulje kod kuće. Šala… Naime, te nedjelje, za 10 dana, započinje tzv. ljetno računanje vremena: pomičemo vrijeme, tj. kazaljke na satovima sat jedan sat unaprijed s 2:00h na 3:00h.
Kako je poznato, već se neko vrijeme govori o ukidanju te prakse koja po mnogima nema previše smisla, te je čak uzrok zdravstvenih problema, primjerice povećanog stresa, nesanice, srčanih bolesti, a negdje su čak izračunali kako je u tjednu nakon ‘promjene vremena’ u SAD-u bilježe čak 6 posto više prometnih nesreća.
Tako do dogodine, tj. do 2021., članice EU moraju odlučiti žele li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena. Valja znati kako se kazaljke pomiču još samo u SAD-u, Europi te nekolicini država na drugim kontinentima, dok je u Azijji , Južnoj Americi, Rusiji ta praksa ukinuta, a u većini zemalja Afrike nije nikada ni prakticirana.
Vrijeme se ne miče ni na Antarktici.
Pingvine to previše ne uzbuđuje.
Karta svijeta na kojoj se sat pomiče tamo gdje je plava boja, narančasti su ukinuli tu praksu, a crveni je nisu nikada ni primjenjivali (Wikipedia)
Inače, tzv. ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč nemalom lobiranju. Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austro-ugarskoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.
Ljetno računanje vremena (međunarodna engleska oznaka: DST = Daylight saving time) široko je rasprostranjeni službeni vremenski sustav u kojem se, tijekom ljetnih mjeseci, kazaljke prebacuju obično za jedan sat unaprijed u odnosu na mjesno standardno vrijeme. Svrha je toga postupka bolja usklađenost između sati dnevnoga svjetla te radnog vremena i školske nastave. Tako, umjesto ranojutarnjeg dnevnog svjetla, za kojeg većina ljudi još spava, ostaje sat dnevnog svjetla više za večernje aktivnosti. Ljetno računanje vremena češće se koristi u umjerenom pojasu, zbog zamjetne razlike između broja sati dnevnog svjetla u različitim godišnjim dobima. Vlade ga obično opravdavaju kao mjeru uštede energije, jer se njime omogućuje učinkovitije korištenje prirodnog sunčevog svjetla kroz ljetne mjesece.
Ilustracija: (foto TRIS/G. ŠIMAC)
Budući da je manje tame u vrijeme kad je većina ljudi budna, manje se koristi električna rasvjeta, no ima i onih koji nastoje pobiti tu tezu. U Europi se ovaj sustav često jednostavno naziva »ljetno vrijeme« (npr. EST = European Summer Time), što se vidi i u međunarodnim engleskim oznakama za pojedine vremenske zone, npr. za srednjoeuropsku vremensku zonu (CET = Central European Time), koja u ljetnim mjesecima postaje srednjoeuropska ljetna vremenska zona (CEST = Central European Summer Time). Iako se obično naziva ljetnim vremenom, ovo razdoblje najčešće obuhvaća veći dio proljeća nakon proljetnog ekvinocija i gotovo cijelu jesen (od travnja do kraja listopada). Slično, u zimsko računanje vremena pripada i dio jeseni, te nekoliko tjedana proljeća (od studenoga do ožujka).
No, možda je ovo posljednja godina u kojoj pomičemo vrijeme.
Koliko je sati?
