Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel posložio je dojmove sa Opere industriale kojom je Rijeka snažno uzdrmala u Hrvatskoj ustoličene kanone radikalnih konzervativnih vrijednosti. Pretočio ih je u komentar u kojem je spasilačkim službama krajnjih desnih struja i svima koji ne razumiju da su riječke moderne vrijednosti također istinske hrvatske pokušao objasniti što se to u subotu zapravo dogodilo na otvorenju godine riječkog nošenja titule Europske prijestolnice kulture. Emotivni komentar objavljen danas na službenom blogu gradonačelnika prenosimo u cijelosti.
Subota, 1.2.2020. – sada to postaje sve jasnije – nije bila samo dan u kojem smo u Rijeci otvorili godinu nošenja titule Europske prijestolnice kulture. Ne. Ta se subota pretvorila u dan tektonskog poremećaja. Epicentar mu je naš grad, izvorište kultura i umjetnost, nepatvorena energija i autentični izraz progresivne Rijeke.
Ta je Rijeka, beskompromisna i hrabra, zagalamila, zagrmila i više nego jasno poručila – LJUBAV, TOLERANCIJA, POŠTOVANJE, SUŽIVOT, MIR, ANTIFAŠIZAM, UMJETNOST, EUROPA, KULTURA!
Dok se u velikom finalu Opere Industriale sa središnje pozornice u luci orilo na stotine glasova pjevajući Bella Ciao, dok su gitaristi pržili po gitarama, a bubnjari udarali kao da im je to zadnje što u životu čine, svi redom odjeveni u radničke odore, a neki i s radničkim šljemovima na glavi, na video zidu su se ispisivale ove riječi kojima Rijeka poznaje istinsko značenje i čija je specifična težina ukovana u riječki identitet.
Zato izvedba Opere Industriale nije ganula samo ljubitelje rocka, struje ili suvremene umjetnosti, nego je dotakla sve. Tu je snažnu simboliku bilo nemoguće ignorirati, s tim se autentičnim izrazom mogao poistovjetiti svaki čovjek koji osjeća da je nedvojbeno ustoličenje ovih vrijednosti – jedino što ima smisla u sadašnjosti i budućnosti.
I zato je otvorenje Europske prijestolnice kulture u Rijeci odjeknulo daleko izvan Rijeke, šire od Hrvatske, šire od Europe.
Eksplodirao je u tom krešendu i prolomio se snažno – glas tihe većine, one građanske, bistre i razumne, koja već duže vrijeme ima osjećaj da gubi bitku pred bezumnim gaženjem svega što bi trebalo biti važno – radnička prava, ljudska prava, dostojanstvo, poštovanje, sloboda, solidarnost. U tom je krešendu, zvukom, slikom, tekstom, pjesmom i nevjerojatnom ljudskom energijom izvođača artikulirana emocija normalnog, razumnog, ponosnog čovjeka.
Rijeka je 1.2. učinila ono što je obećala činiti kroz 2020. – donijela je hrabro zauzimanje za vrijednosti koje na platformi kulture imaju snagu mijenjati svijet.
Ponos, osmijesi i zagrljaji
Bio sam izuzetno ponosan te večeri. I bio sam duboko dirnut, priznajem – do suza u očima – jer Opera industriale je u mnogočemu – Rijeka. To je naš grad – iskre, dizalice, varioci, lučki kontejneri, kiša i bunt – grad koji ima energiju, hrabrost i snagu, koji ne posustaje i koji još uvijek zna što treba i mora reći. I zna da je krajnje vrijeme da kaže.
Na tribini za uvažene goste te večeri nije bilo nekih koji su bili pozvani. Koga briga! Njihov izbor. Žar u očima i osmjesi na licima publike u Riječkoj luci vrijede stostruko više od bilo kojeg VIP uzvanika koji je te večeri izabrao izostati. Kamere HTV-a hvatale su te osmijehe i ponosne poglede i ja sam znao da smo te večeri, svi skupa, na svim gatovima luke i na Molo longu – jedna jedinstvena Rijeka, veličanstvena u nevjerojatnoj pozitivnoj energiji koja nas spaja. No, te smo večeri ujedno pokazali i koliko smo veliki u predstavljanju Hrvatske Europi. Mnogim građanima naše zemlje omogućili smo da pred očima Europe i svijeta budu ponosni na Hrvatsku.
Da se razumijemo, Rijeka se toga dana već probudila drugačija. Od ranog jutra čitav grad je bio pozornica, a građani Rijeke i posjetitelji Rijeke bili su – izvođači, organizatori i publika. Riječkim su se ulicama i trgovima proširile niti dobre energije koja se osjećala na svakom koraku. Programi su se odvijali i nakon središnje svečanosti otvorenja i trajali na nevjerojatno mnogo lokacija – do duboko u noć.
Ne znam tko je zamijetio, a tko nije, no, te su se večeri ljudi spontano grlili pri susretima, pružali ruke jedni drugima u čestitarskoj maniri, kao da je Nova godina. Na neki način i jest – otpočela je riječka EPK godina – prva, jedinstvena, neponovljiva. Mislim da su ti spontani zagrljaji bili fizički izraz ponosa koji smo svi osjećali i još uvijek osjećamo i koji smo željeli međusobno dijeliti.
I nije to stvar trenutka, to je osjećaj koji ima uporište trajati. Jer imamo na što biti ponosni. Ne radimo prigodničarske priredbe, radimo upečatljive programe i šaljemo jasne poruke. Ne šutimo i nemamo razloga šutjeti – mi smo moderan, otvoren i hrabar grad – to nam nitko ne može osporiti niti oduzeti.
Inteligentna, duhovita i slobodna Hrvatska
Potres koji je izazvala Opera Industriale, pa i kazališni dio programa s prepjevom Zajčeve opere i voditeljem koji se odjenuo u ženu, taj je potres snažno uzdrmao ustoličene kanone radikalnih konzervativnih vrijednosti pa su se spasilačke službe krajnjih desnih struja oglasile već sljedećeg dana proglasima o nužnosti spašavanja „istinskih hrvatskih vrijednosti“ koje je Rijeka ugrozila.
Takvima poručujem – Rijeka je u Hrvatskoj, Rijeka je hrvatska i naše su vrijednosti – također istinske hrvatske vrijednosti. Ne polažete ekskluzivno pravo na zemlju i državu koja nam je zajednička. Sve što ste vidjeli u Rijeci – to su vrijednosti moderne Hrvatske koja se zalaže za slobodu, duhovitost i inteligenciju. U Rijeci ste vidjeli Hrvatsku koja zna da je dostojanstvo svakog čovjeka važno, da je radništvo temelj društva i zaslužuje najveće poštovanje, da je sloboda Europe izborena u antifašističkom duhu u kojem je potom moderna Europa i izgrađena. Vidjeli ste grad koji je u stotinjak godina preživio sedam različitih država, grad koji zna da je jedino za što se vrijedi boriti i zalagati – ljudskost!
I zato, svi koji ste Rijekom zgroženi, usučite svoje verbalne mačeve i otrovna pera u pismima i komentarima. Rijeka živi jednu od svojih najljepših godina. Ponos, hrabrost i energija otvorenog grada bit će doprinos Rijeke 2020. europskoj kulturi i ljepšoj budućnosti Hrvatske i Europe.
Hvala svima koji su 1.2.2020. učinili danom za pamćenje
Na ovom mjestu želim od srca zahvaliti svim autorima, izvođačima i producentima u oba dijela programa otvorenja EPK na hrabrim konceptima, izvedbama i silnoj energiji koju su uložili u realizaciju. Zahvaljujem i HRT-u koji je s trideset ili više kamera omogućio da ovaj program dopre i do svih onih koji toga dana nisu mogli doći u Rijeku. Također želim zahvaliti organizatorima svih popratnih programa u gradu na trudu i na spremnosti kojom su se uključili u projekt Europske prijestolnice kulture, a svakako želim zahvaliti i pohvaliti organizacijski tim EPK projekta koji je odigrao važnu ulogu u koordinaciji brojnih programa koji su se odvijali 1.2. I konačno, duboku zahvalnost izražavam mojim sugrađanima, svim Riječanima i Riječankama, koji su s ponosom stajali na gatovima riječke luke, prkosili kiši i pratili program otvorenja Europske prijestolnice kulture. Hvala vam.
Foto: Rijeka 2020
