Nenadmašni riječki karneval ove godine je okupio u maškaranoj povorci preko 11 tisuća ljudi, u 116 karnavalskih grupa. Rijeka je bila svjetska maškarana metropola, s nikad većim brojem stranih sudionika na karnevalu koji doista zaslužuje atribut međunarodnog. I svojim raskošnim, masovnim maškarama, ovaj grad potvrđuje status europske prijestolnice kulture, bogme i karnevalskog slavlja, 2020. Rijeka i ove godine pršti kreativnošću i optimizmom, ovo je neki drugi, bolji svijet, prepun boja i različitosti. Bit će, bogme, teško odabrati ovogodišnju najmasku, mada se mnogi klade da bi titulu ove godine mogao ponijeti riječki gradonačelnik Veljko Obersnel koji je Korzom prošetao kao Jovanka Broz, pod ruku s Josipom Brozom Titom.
Južnije od Rijeke, u šibenskoj Brodarici, Tita su, zajedno s novim hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem, spalili. Što južnije to tužnije i ružnije…
Rijeka je danas živjela cijeli spektar boja, slavila je život, pjevala, plesala, paradirala u svojoj originalnosti i duhovitosti. Kako kažu u Novom listu, bio je to maškarani mravinjak u koji su se slijevale maškarane skupine sa svih strana, iz zemlje i inozemstva, pozdravljane razgaljenom publikom na ulicama gdje se okupilo, prenose riječki mediji, preko sto tisuća ljudi.
Povorka je formirana na Rivi, a predvodio je Meštar Toni i kraljica Riječkog karnevala Dora Pilepić, Morčići, Prve Riječke mažoretkinje i Gradska straža Trsat. A za njima karnevalske skupine iz čak 24 zemlje, među kojima i iz gradova Galwaya , Escha, Kaunasa, Veszprema i Materela, koji su bili ili će tek biti, poput Rijeke, europske prijestolnice kulture.
Bile su tu i maškarane grupe iz Japana, Indije, SAD-a, Litve, Irske, Luxemburga, Italije, BiH, Slovenije, Srbije, Njemačke, Mađarske, Makedonije, Crne Gore… pomiješane s pridošlim domaćim karnevalskim grupama iz Vukovara, Donjih Kaštela, Nedelišća, Sinja, Pule, Kaštel Kambelovca, Dubrovnika, Višnjana, Čepića, Bala, Župe Dubrovačke…
Hit maska ovogodišnjeg karnavala, piše riječki Novi list, je “Galeb i ja”, s podvarijantom “Galeb i mi”, jer su bili u čak tri skupine, a kao i uvijek, uz one s političkim porukama, u maškaranom defileu viđen je i velik broj ekoloških maski , među kojima je posebno zapažena ona iz Bakra ( Čenguti ) pod karnevalskim sloganom “Više cvijeća, manje smeća”. Bilo je tu i tematiziranog iseljavanja iz Hrvatske, poput maskirane skupine “Irska po naši”. U slavu maškara, i njihove vizije života, Rijeka će se veseliti do kasno u noć.
A u isto vrijeme u Dalmaciji, na rubu grada Šibenika, u prigradskom naselju Brodarica, bila je to crna, nimalo humorna groteska, s poznatim licima i uvijek istim “krivcima” koje treba spaliti u ime svih nedaća ove zemlje. Brodaričke su maškare parodirale likove Tita i Zorana Milanovića, nosile su, nimalo maštovito, štafetu s crvenom petokrakom, imale su “pionire” s plavim kapama i crvenim maramama, i bivšem, davno propalom režimu, kao i dosad, pripremale lomaču.
Tito je odavno otišao s ovog svijeta, ima tomu punih 40 ljeta, ali njegova sjena i dalje prati ovaj žalostan puk brodarički koji se iz tog vremena nikako ne da. I Titom, kao babarogom prošlosti, plaši djecu. Ali, Zoran Milanović je tek inauguriran. Na Pantovčaku “sve još miriše na Nju”. Nije još pravo ni trag cipela ostavio na predsjedničkom tepihu, kamoli što drugo, a već bi ga spaljivali!
Jadno i primitivno, k tome nemaštovito, posve otrcano i neduhovito. Ova je Hrvatska zbilja crno- bijeli svijet, s naglaskom na crno, i kako su mudriji od nas davno shvatili- što južnije, to tužnije. Bogme i ružnije.
