Na vrh Riječkog nebodera, manje poznatog i kao Visoka kuća Albori čiju je izgradnju Al Caponeov knjigovođa navodno financirao njegovim gangsterskim novcem, bit će postavljena velika zvijezda petokraka. Postavljanje partizanske zvijezde od armiranog betona, željeza i krhotina stakla planirano je za 3. svibnja, na 75. obljetnicu oslobođenja grada od fašista i fašizma. Događaj je planiran u okviru programskog pravca Doba moći kojim ovogodišnja Europske prijestolnica kulture progovara o oblicima i odnosima moći – od destruktivne do kreativne, od nasilja i opresije do krhkosti života, od političkih igara do ljudskih prava. Zvijezda petokraka koja bi na vrhu Riječkog nebodera trebala ostati barem do kraja godine umjetnička je intervencija, spomenik memoriji i krizi memorije kojeg autor Nemanja Cvijanović naziva i spomenikom crvenoj Rijeci odnosno samoobrambenim spomenikom.
Je li moguće prihvatiti nakrivljeni i okrnjeni simbol kao dio našega kulturnog nasljeđa, koji će, neovisno o stavu koji uz njega vežemo, ostati dijelom onoga što čini identitet ovoga grada? Ključno je to pitanje kojeg postavljaju autori riječkog programa Europske prijestolnice kulture u koju se ove 2020. pretvara Grad koji teče koji je u posljednjih stotinjak godina promijenio sedam država, preživio okupacije i oslobođenja, revolucije i krahove i ostao svoj. Odgovor na njega još uvijek ne znaju, a u potrazi za mogućim odgovorom provokativni Samoobrambeni spomenik na vrhu Riječkog nebodera koji budi sjećanje na zvijezdu koja je tamo bila postavljena 1945. godine otvorit će i pitanja pozivanja (ne)željenog gosta u tkivo grada, defanzivnosti kao vječnog pratitelja napada i začaranog kruga koji takva dinamika stvara.
Krhotine stakla preduhitruju očekivani vandalizam
-Svjestan trenda selektivnog, ali i sustavnog prepuštanja povijesnih spomenika zaboravu i destrukciji, riječki umjetnik Nemanja Cvijanović izvest će Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik na vrhu Riječkog nebodera. Riječ je o skulpturi-objektu od armiranog betona i željezne konstrukcije u obliku velike, odbačene i zaboravljene partizanske zvijezde petokrake. Staklo razbijeno u 2800 krhotina uronjenih u lice petokrake preduhitruje očekivani vandalizam u kojem petokraka potencijalno stradava, istodobno ukazujući na objekt koji trpi i mogućnost spomenika da se sam brani od opasnosti uništenja ili zaborava. Umjetnikovim riječima, 2800 krhotina stakla može podsjećati i na 2800 poginulih boraca u bitki za Rijeku, premda je primarna simbolika spomenika izražena upravo kroz paradoks odbačenog, ali još uvijek opasnog antifašističkog, revolucionarnog nasljeđa – navode u programskoj knjižici autori koncepta umjetničkog instaliranja zvijezde petokrake na prvi neboder u Rijeci koji je od 1939. do 1942. godine dao sagraditi povratnik iz Amerike Marco de Albori čiji je otac bio knjigovođa Al Caponeu, zbog čega se pretpostavlja i prepričava da je gradnja financirana gangsterskim novcem.
Foto: Riječka baština
Zvijezda petokraka na vrhu Riječkog nebodera intervencija je u okviru programskog pravca Doba moći za koji Ivan Šarar, pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke i nekadašnji član Leta 3, kaže da i nije programski pravac nego kompleksna i komplicirana životna krivulja.
-U osnovi ovog programa leži otvaranje pitanja o samopoimanju grada. Postavljanje pitanja o tome koliko su Rijeku sile moći gradile, koliko rušile i koliko je u svemu prešućenih, a koliko nabildanih emocija. Grad na razmeđi civilizacija, rijedak dio svijeta koji je uvijek bio kolonizirana točka na EU mapi, to je Rijeka. I ovaj trenutak povijesti, suvremenosti, je prvi u kojem se Rijeka razvija iznutra, iz lokalnog. No, koliko god ranije epohe bile neljubazne prema domicilnom stanovništvu, mi danas koristimo fizičko i infrastrukturno nasljeđe tih epoha. Činjenica jest da su svi vladari našeg grada kroz povijest izgradili nešto u čemu danas uživamo – predstavio je Šarar kontekst i okvir programskog pravca.
Odnos prema drugom i drugačijem
Da upravo tom programskom cjelinom Rijeka najsnažnije poručuje Europi sve što joj ima ponuditi, govori Emina Višnić, direktorica Rijeke EPK 2020.
–Neka pitanja za koja smo možda mislili da pripadaju prošlosti poput pitanja granica, odnosa prema drugom i drugačijem, pitanja međusobnih odnosa, ponavljaju nam se i danas i sva ta pitanja potrudit ćemo se sagledati kroz programe ovog pravca. Odgovori i poruke koje šaljemo Europi nalaze se u ovom programu. Programski pravac Doba moći predstavlja ne samo riječko ogledalo, nego i ogledalo Europe u kontekstu mnogih odnosa moći. Moguće da je ovaj pravac programima najbogatiji jer publiku uvodi u temu Doba moći mnogim i različitim izvedbama: od povijesnih i umjetničkih izložbi, preko vrhunskih kazališnih, plesnih i opernih predstava do umjetničkih intervencija i konferencija – navodi direktorica riječkog projekta EPK i ukazuje na neke atraktivne programe poput Needcompany festivala u sklopu kojega će slavna briselska kazališna skupina Needcompany odigrati tri važne predstave te dojmljive audiovizualne instalacije Anakrono kupalište jednog od najvažnijih svjetskih autora suvremene glazbe Heinera Goebbelsa koja će biti postavljena na starom bazenu Školjić.
Foto: Rijeka EPK 2020.
U programske aktivnosti uključene su mnoge riječke ustanove i organizacije, poput primjerice, Art kina koje donosi filmski festival na temu Doba moći ili Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koji program obogaćuje dvjema velikim konferencijama pod nazivom Vremenske kapsule koje otvaraju pitanja o povijesti Rijeke u 20. stoljeću. Među kontroverznijim aktivnostima svakako je uređenje i opremanje broda Galeb odnosno budućeg muzejskog postava za kojeg Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke, kaže da temu moći neće obrađivati postavljajući pitanje Tita kao junaka ili zločinca, već kao čovjeka koji je jednu malu zemlju, čiji je dio bila i Hrvatska, učinio važnom i prepoznatljivom u svjetskim razmjerima. Odgovarajući na pitanje što Rijeka ima reći Europi intendant HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević, pak, ističe kultnu predstavu Vježbanje života koja je obilježila riječku tranzicijsku povijest, koja se po drugi put postavlja nakon trideset godina i govori o odnosima moći i granicama, o društvenom, povijesnom i kulturnom kompleksu grada.
Foto: REUTERS/Antonio Bronić
Mnogo je još događaja u okviru tog i drugih programskih pravaca, zbog kojih ove godine vrijedi potegnuti do Rijeke. Svečanost otvorenja planirana je za prvog veljače u luci. Na velikoj pozornici na De Francheskijevu gatu više od stotinu izvođača izvodit će Operu industriale, prema glazbenom predlošku riječkog dvojca JMZM – Josip Maršić i Zoran Medved, u orkestraciji maestra Frana Đurovića. Opera industriale, uživo i uz pomoć matrica kombinira zvukove grada, industrije i buke, nastupe na klasičnim instrumentima, zborsko pjevanje, zvončarska zvona i aktivno zvučno uključivanje publike. Damir Bartol Indoš s Rumoristima kao izvođačima nastupa na specifičnim instrumentima – šahtofonima, a u izvedbi sudjeluje i finski zbor muškaraca koji vrište zveckaju i viču – Mieskuoro Huutajat. Na velikoj pozornici nastupa i mješoviti zbor Jeka Primorja pod vodstvom Igora Vlajnića te orkestar gudača i puhača. U izvedbu je uključen i ansambl od dvadeset i pet riječkih gitarista koji u luku različitosti donosi energiju punka i rocka te radnički orkestar sastavljen od brusilica, varioca i iskri kojim Rijeka simbolički i s ponosom izražava poštovanje prema snazi radnika koji su je gradili i učinili modernim gradom.
Foto: Borko Vukosav
