Još jedan nadahnuti govor nezavisnog zastupnika Marka Vučetića u Saboru, ispred kluba HSU, nezavisnih zastupnika i SNAGA-e. Vrijedi, poslušati, pročitati. Možda će se neki i zamisliti se nad ovim riječima osebujnog zastupnika. Pogotovo ako se prepoznaju…
Govor donosimo integralno:
–Ovaj tjedan je došlo do usijanja u javnosti zbog jedne teme.Ta tema nije nastala ovaj tjedan, nego je to tema koja traje i prati Hrvatsku od njezinog nastanka, a to je nemogućnost efikasnog, adekvatnog suočavanja s nasiljem.
Nasilje je ovaj tjedan kulminiralo u formi spoznaje silovanja djevojčice na zadarskom području. Danas je to nasilje kulminiralo u spoznaji, medijski posredovanoj, da je otac podvodio djevojčicu. Nasilje je kulminiralo prije nekoliko mjeseci u spoznaji da je preminuo, zbog ozljeda u zatvoru, Kristijan Vukasović. Nasilje je kulminiralo svakim danom zbog toga što smo formirani kao država u kojoj ne postoje institucije koje se mogu na adekvatan način suočiti s nasiljem. Država koja nije u stanju suočiti se nasiljem nije formirana kao država nego postoji kao poludržava. Država kao nezgotovljeno stanje ili država kao poluproizvod. O takvoj državi treba raspravljati i tako državu, koja nije u stanju zaštititi svoje građane, treba i promatrati.
Država u kojoj postoje institucije samo da bi sakrile, prikrile i obrisale trag, kriminalni trag onih koje se smatra političkim, financijskim moćnicima, nije država, nego poludržava. Država u kojoj ne postoje institucije koje su nastanjene zakonima, kad zakoni ne postoje u institucijama, onda pravda nije u tim institucijama, i pravda nije u toj državi. To se, poštovane kolegice i kolege, zbiva u Republici Hrvatskoj. To je poludržava ili u najboljem slučaju nezgotovljeni poluproizvod. Hrvatski građani, hrvatski političari, oni koji dolaze, oni koji nastaju, oni koji imaju osjećaj za pravdu koja je došla do izražaja u ovom zadarskom slučaju, koji su, zahvaljujući slobodnim medijima u kojima je nastanjena ta buduća zakonitost ili mogućnost da se država dovrši sukladno istini koja postoji u slobodnim medijima, a ta je istina da hrvatski građani, hrvatska djeca, trebaju biti zaštićeni.
U poludržavi heroji bivaju oni kojima se izbrisao kriminalni trag. To su ljudi koji nastupaju kao kleptomani. Poludržava postoji kao poludržava isključivo ako u njoj postoje i politički i financijski i pravosudni kleptomani. Jer, netko treba ukrasti državu, netko treba ukrasti pravdu, netko treba ukrasti institucije i budućnost svim onima koji su bili izloženi nasilju.
U državi koja će biti zgotovljena, ili se nadam da će se zgotoviti s onom istinom koja postoji u slobodnim pojedincima, slobodnim grupama i slobodnim medijima, postoji jedan drugačiji oblik herojstva. To je herojstvo žrtve. Ako nam žrtve nisu heroji, onda mi ne postojimo kao država, nego postojimo kao mjesto u kojem, da se pozovem na Sokrata, postoje bogovi u koje ne treba vjerovati. Kao što je Sokrat optužen da vjeruje u bogove u koje ne vjeruje država, tako i ja s ovog mjesta, gotovo nasljedujući Sokrata, mogu reći da ne vjerujem u bogove u koje vjeruje ova poludržava. Ne vjerujem u norme humanosti koje je izrekla ova poludržava koja je u stanju pustiti osumnjičenike za najsvirepiji zločin , a onda ih pod pritiskom javnosti, ako pritisak javnosti bude manifestiran i započne, onda ih je u stanju i sankcionirati. Ali, ne zato što želi izaći na kraj sa zločinima, nego zbog toga što i dalje žele postojati kao institucije koje će prikrivati kriminalni trag onih bogova u koje vjeruje ova poludržava.
S ovog mjesta kažem i očitujem se da sam nevjernik u takve bogove i da sam mizantrop. Da mrzim tu mjeru ljudskosti koju je odredila ova poludržava, a da se zalažem za mjeru ljudskosti i humanosti i dovršenje države koja mora nastati na herojstvu žrtve i na istini koja postoji u slobodnim medijima, slobodnim pojedincima, sućutnoj javnosti i svima onima koji dijele osjećaj za socijalnu pravdu.
