U debeloj sjeni ovoljetne kuknjave o podbačaju turističke sezone ali i kratkotrajne histerije izazvane najavom pojedinih jadranskih gradova da će u povijesnim jezgrama zabraniti razvlačenje užadi za sušenje rublja zvanih tiramole, ostala je iskazana nakana splitskih vlasti da uvede reda u turističkom stihijom zagušeno središte grada. Dugo očekivana Odluka o komunalnom redu koja, kako se predlaže, donekle ograničava površine pod štekatima i postrožuje pravila za postavljanje bankomata i reklama, a o kojoj su zainteresirani imali priliku javno raspraviti, uskoro bi trebala pred gradske vijećnike.
O torturi turizmom, o kaosu u kojega ljeti zapadne splitska gradska jezgra i pokušajima osvještavanja neodrživog modela pisali smo na ovim stranicama nebrojeno puta. Administraciji gradonačelnika Andre Krstulovića Opare došlo je, čini se, iz guzice u glavu da posvemašnjem komunalnom neredu izazvanom pomamom za što većom zaradom treba barem pokušati koliko-toliko stati na kraj, kako se stara gradska jezgra i oni koji u njoj pokušavaju živjeti i ljeti ne bi potpuno ugušili u poduzetničkoj grabeži za preostalim komadićima javnog prostora.
Nikakvih štekata, kako u Dalmaciji nazivamo terase ugostiteljskih objekata, ne bi prema toj odluci koju tek treba izglasati smjelo biti u desetak ulica najintenzivnijeg pješačkog prometa, na mjestima gdje su prezentirani arheološki lokaliteti te na prostorima ispred povijesnih građevina najvišeg značaja. Štekata u ostalim ulicama smije biti uz uvjet da ostaje minimalno metar i pol slobodnog prostora. Nova bi pravila ograničila širenje štekata na glavnim gradskim trgovima, Pjaci, Voćnom trgu i Prokurativama, čije površine moraju ostati slobodne sedamdeset posto. Za ostale trgove neodređeno se predlaže da dio površine mora ostati slobodan za ostale namjene. Ostane li takva formulacija izvjesno je očekivati slobodna i rastezljiva tumačenja te daljnje zakrčivanje splitskog javnog prostora stolovima i stolicama.
Suncobrani i tende neutralne bež boje i bez reklamnih natpisa
Komunalnom redu mogla bi malo doprinijeti odredba da površina štekata može biti maksimalno pedeset posto veća od površine poslovnog prostora u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost, veća jedino ako ne postoje drugi susjedni ugostitelji zainteresirani za širenje svojih štekata. Odzvonilo je i štekatima ugostiteljskih objekata smještenih na katu koji nemaju ugostiteljsku djelatnost u prizemlju. Takvi će moći rasprostrti svoje stolove i stolice na javnim površinama samo iznimno, ako štekat eventualno nije ispred nekog drugog ugostiteljskog objekta.
Zabranjuje se postavljanje fotelja, kauča, ljuljački, ormara, polica i drugog namještaja kojim ugostitelji znaju pretvarati ulice i trgove u tinele, kao i šankova, točionika i aparata za pravljenje sladoleda. Frižideri su dozvoljeni samo na određenim lokacijama, a televizijski ekrani samo uz odobrenje za vrijeme trajanja važnih sportskih događaja. Propisano je i da sklopivi suncobrani i tende trebaju biti neutralne bež boje, bez reklamnih natpisa te da visinom ne smiju prelaziti visinu prizemlja okolnih zgrada, a u raširenom položaju tlocrtnu granicu štekata.
Restrikcije za bankomate
Odluka o komunalnom redu detaljno se pozabavila i bankomatima koje je gotovo i nemoguće prebrojiti. Uvodi se cijeli niz restrikcija odnosno popisuju mjesta na kojima ugradnja bankomata nije prihvatljiva. Neće ih smjeti biti na zidanim dijelovima pročelja, na pojedinačno zaštićenim kulturnim dobrima, unutar stilski oblikovanih izloga i na povijesnim pročeljima, a ne dozvoljava se ni postavljanje samostojećih bankomata na javnim prostorima, uličnim koridorima, zelenim površinama, povijesnim parkovima i unutar zaštićenih cjelina.
Predviđeno je i stajanje na kraj agresivnom reklamiranju odnosno isticanju zastava, plastičnih cerada, pingvina i ostalog reklamnog materijala kako i gdje kome padne napamet. Svima osim ljekarnama zabranjeno je korištenje svjetlećih natpisa ili postavljanje reflektora u reklamne svrhe. Reklamni panoi smiju se postavljati na planom predviđena mjesta u povijesnoj jezgri, a ne dozvoljava se postavljanje predmeta u svrhu reklamiranja na vrata ili prozore, na okvire izloga, na pročelje zgrada ili njihovo vješanje preko određenih ulica.
Niske kazne za prekršitelje
Sve je to lijepo i pohvalno, premda ne i dovoljno za uvođenje reda, budu li se predložena pravila doista i poštivala odnosno budu li komunalni redari savjesni i učinkoviti u obavljanju svog posla. Za prekršitelje su propisane i skromne novčane kazne – od dvije do deset tisuća kuna za pravne osobe odnosno od tisuću do dvije tisuća kuna za odgovorne osobe u pravnim osobama te od tisuću do pet tisuća kuna za obrtnike.
Stanari splitske gradske jezgre koji pokušavaju u njoj živjeti torturi turizma unatoč misle, međutim, da predložena pravila nisu dovoljna pa su se u javnu raspravu uključili dodatnim prijedlozima. Predlažu dostavu isključivo malim vozilima na električni pogon ili vozilima prilagođenim korištenju unutar pješačke zone i to samo u određene sate. Prijevoz osoba unutar povijesne jezgre bi zabranili. To znači da ne bi u tu svrhu dozvolili nikakva vozila pa ni bicikle, tricikle, rikše, koturaljke, skejtove i sva ostale naprave koje omogućuju kretanje brže od brzine kretanja pješaka, Stanarima smeta i buka, zbog čega bi zabranili postavljanje i korištenje zvučnika na otvorenom i onih koji se mogu čuti na otvorenom, osim iznimno kada su u pitanju koncertni prostori, a i tada do 23 i 30. Predložili su stanari i puno strože kazne od onih koje predviđa gradska administracija – za one koji zgriješe prvi puta zabranu rada na tjedan dana uz primjerenu novčanu globu, za ponovne prekršitelje trostruko veću kaznu, a ako prekršaj ponove treći put u godinu dana – novčanu kaznu u petorostrukom iznosu, oduzimanje dozvole za rad i zatvaranje lokala. Založili su se i za strože kontroliranje zbrinjavanja otpada, naročito odlaganja ulja koja se tu i tamo znaju izliti i u ulične kanalizacijske otvore.
Otimanje javnog prostora stanarima treba prestati
Kažu da otimanje javnog prostora stanarima i njihovim gostima treba prestati, kao i njihovo pretvaranje u pozornice sumnjivih programa i sadržaja. Kažu i da se javni prostor smije koristiti mimo njemu određene namjene samo iznimno te da je opravdanje odstupanja od normalne namjene potrebno detaljno obrazložiti, potkrijepiti egzaktnim podacima i mjerljivim rezultatima: novcem ili kvantificiranim pokazateljima nematerijalne koristi za stanare kojima je prostor oduzet, kao i Gradu i njegovom proračunu. Primjećuju i da Grad Split nije usvojio i ne primjenjuje Plan upravljanja gradskom jezgrom te da je rezultat potpuni nered u komercijalnim djelatnostima, nerazumno veliki broj restorana, zalogajnica, pivnica i kafića koji to nisu, neprimjereno veliki broj bankomata, taksi vozila i taksi vozača koji to ne bi smjeli biti, Navode i da broj mjesta na kojima novopečeni taksisti ‘vrebaju’ mušterije treba propisima regulirati jer ugrožavaju ionako očajnu situaciju s parkiranjem, a da su nedopuštenim zaustavljanjem do potpunog zastoja doveli i bez toga zakrčeni promet. Stanari splitskog kotara Grad bi plan upravljanja kakav bi u sasvim funkcionalnoj državi trebao biti -plan koji bi imao imenovane izvršitelje, kontrolore, dodijeljene odgovornosti, rokove, točke provjere i nagrade odnosno sankcije za izvršenje ili neizvršenje, plan koji bi u prvi plan stavio interese stanara, onih zbog kojih se navodno i donosi.
