Naša je predsjednica svestrana žena. Kad je ima , ima je. Na sve strane. Iz javnosti nestaje samo kad joj njezin stranački šef udijeli cinične packe, izravno ili neizravno, pa se tako naljuti da se, tobože za inat, bijesno povuče, jedva čekajući priliku da se vrati. Jer, naša je predsjednica ovisnica o javnim aplauzima . Jučer se manipulativno okoristila prvim danom nastave u školama, pa je i sama posjetila jednu- onu u Sesvetama- gdje se djeci besramno i afektirano razmetala lažnom skromnošću i uspjesima vlastite djece. A evo je danas na YouTubeu kako čita ulomke iz knjige Pipi Duga Čarapa. Za “laku noć djeco”, ili zbogom pameti… Zbilja, zar nismo zavrijedili nimalo više od KGK na čelu države?
Kolinda Grabar Kitarović se na kraju mandata pretvorila u jeftini hodajući kič, u sasvim prizemnu, površnu političarku nedoraslu funkciji koju obnaša. Ni diplomatska služba u kojoj je provela neke godine nije naročito pomogla da savlada pravila ponašanja u visokoj politici, pa je naša predsjednica, kako mandat više odmiče, sve sličnija koketi kojoj je važnije kako izgleda, negoli što govori. Doduše, izgled joj je i kudikamo jači adut od političkih stavova. Koji se mijenjaju od situacije do situacije, po potrebi. Nije naša KGK žena od stava. Ali, jest od zgodnih recepata s malo kalorija i dijetalnih učinaka. Naučila je ponešto i o estetici odijevanja, gotovo da je izgradila svoj modni stil. Nerijetko izaziva i zavist i divljenje zbog svog znalački dotjeranog izgleda. Pa, što ćeš više za jedna mandat…
Nije sramota raditi, kao da poručuje predsjednica RH – foto Facebook
Euforično “spontana i raspoložena”
Još od Svjetskog nogometnog prvenstva kad je upadala golim, znojnim igračima u svlačionicu i bacala im se euforično u zagrljaj, ili jednakim oduševljenjem na dodjeli medalja ljubila i hrvatske, i francuske reprezentativce, grabeći pobjednički pehar kao osobni trofej, nije nas prestala iznenađivati svojom neprimjerenom egzaltacijom i neodmjerenošću.
Uoči ovogodišnje proslave Oluje, na kninskoj tvrđavi, gdje je održan svečani prijem za vojne zapovjednike, posve se otela kontroli. Brbljala je koještarije, čas na engleskom, obraćajući se izravno američkoj generalici Sandri Best, a čas na hrvatskom, tjerajući krv u obraze cijeloj naciji. Pa je, uz sve, iz sveg glasa i zapjevala s klapom HRM-a pokazujući kompletnu usnu šupljinu sve do ulaza u grlo. Njezin je kninski show za pamćenje, toliko da su se mnogi i javno pitali je li naša “spontana i raspoložena” predsjednica bila pod utjecajem kakvih opijata ili bar alkoholnih para.
Kolinda Grabar Kitarović ima i intrigantne kriterije u izboru prijatelja, osoba s kojima se rado druži, slavi rođendane, ima lude provode, fotografira se, s kojima i javno pokazuje prisnost. Od notornog Zdravka Mamića, koji se od hrvatskog pravosuđa krije u susjednoj BiH, pače, iskupljenje je najprije potražio od Gospe međugorske, preko pravomoćno osuđenog Velimira Bujanca, do opskurnog Damira Škare, optuženog za silovanje zaposlenice. Što to našu predsjednicu privlači takvim ljudima, i je li moguće da ne razumije koliko takvim društvom diskreditira i sebe i instituciju šefa države?
Bez stava i dosljednosti
Naša predsjednica zna kako smršavjeti, zna koja je dijeta dobra i učinovita, manje-više znade što treba u kojoj prigodi odjenuti, ali, jao, nikako naučiti što zapravo misli. Ako misli…
Pa onda 23. kolovoza Predsjednica Republike odlazi u Gračane gdje obilježava Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima i prisustvuje posljednjem ispraćaju i pokopu posmrtnih ostataka neidentificirane “294 žrtve Drugog svjetskog rata i poraća”, ekshumirane na lokacijama na području Gračana i ubijene “za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.” I srčano osuđuje sve “nenarodne totalitarne režime, komunistički i ustaški, njihove zločine nad civilima, logore, zatvore, pljačku imovine, represiju nad mišlju i riječju te jednopartijsku strahovladu.” I sasvim jasno kaže kako je završetkom rata “jednu neslobodu zamijenila druga”. Za našu predsjednicu nema razlike između ustaškog i komunističkog režima, između zločinačke NDH i pobjedničke, antifašističke NOB-e i na njoj izgrađene socijalističke države.
Da bi se samo tjedan dana kasnije bez imalo kompleksa, nekmoli srama, u Poljskoj, u povodu obilježavanja 80 godina od početka Drugog svjetskog rata, 1.rujna 1939. , kao da pati od amnezije, hvalila kako je hrvatski narod , s opbzirom na broj stanovnika, najviše pridonio antifašističkoj borbi u Europi, jer je u njoj aktivno sudjelovalo više od pola milijuna hrvatskih građana!
Što to znači? Kakva je to politička dosljednost, gdje je tu stav, opredjeljenje? Tko je, zaboga, uopće KGK?
Afektirana hvalisavica
I onda, s prvim danom školske godine odlazi u školu u Sesvetama da bi djecu “podučavala” kako trebaju biti hrabri, valjda kao ona, svoji, baš na njezinu sliku i priliku, da se ne boje izražavati svoje mišljenje i postavljati pitanja, jer nijedno nije glupo, kako i sama svojom pojavom i karijerom svjedoči.
Usput da bi se neukusno razmetala uspjesima vlastite djece, napose kćeri Katarine koja je upravo otišla studirati na Harvad, “jedne djevojčice iz Hrvatske, koja beskrajno voli svoju državu, koja zna da je Hrvatica”. Njezina je kći, pohvalila se, i uspješna sportašica, a napisala je i knjigu kratkih priča, u svemu je bila dobra… svestrana kao mama, i na nju je KGK silno ponosna. Ali i na svoga sina, koji baš silno želi na FER, i ne ide nikud iz Hrvatske, a to je sjajno…- govorila je jučer Kolinda Grabar Kitarović školarcima, a danas na YouTubeu čita ulomke iz knjige o pustolovinama Pipi Duge Čarape. Baš svestrano!
Poručila je djeci , citirajući na engleskom dr. Seussa, da čitaju što više, jer će više znati, a što više znaju , to će više širine imati i svijeta vidjeti. Oni su, rekla im je, naši budući premijeri, predsjednici, možda i astronauti.
Ako je KGK mogla postati predsjednica države, pa makar i Hrvatske, zašto to ne bi mogao i bilo tko od njih. Tko god, samo da nas spasi ove pošasti koja prijeti još jednim mandatom…
