HNS je iz Svetog Martina na Muri, gdje stranački ljudi bildaju samodopadnost i prepotenciju, pozvao premijera Andreja Plenkovića da hitno sazove vladajuću koaliciju i opozove nekretninski razigranog ministra Lovru Kuščevića. Ne traže njegovu kaznenu odgovornost, to nije na njima, veli mrtvo ozbiljno HNS-ov ministar graditeljstva Predrag Štromar, nota bene i potpredsjednik Plenkovićeve vlade. Ali, Kuščević je koristio politički utjecaj za osobnu korist, “otkriva” nam Štromar, HNS-ova nova mjera političke etičnosti. Ali, avaj, premijer organski ne podnosi ultimatume, pa što će sada Štromar & com. ?
Braniti se šutnjom, ustrajati na lažnoj principijelosti i moralu, posuti se pepelom, ili se premijeru ispričati i nastaviti kao da ništa nije ni bilo? Svaka od ovih opcija za HNS je gubitnička. Jer, HNS je prošlo svršeno vrijeme, prodali su se jednokratno, za šaku judinih škuda, i kad ih potroše, ostat će goli do kože, bez političke vjerodostojnosti i kredibiliteta. Rozorili su stranku za nekoliko unosnih sinekura, ergo, zbog nekolicine “plaćenika”. I više nema nazad. Za sobom su porušili mostove, izgubili prijatelje…
HNS već neko vrijeme pokušava glumiti oporbu u vlasti, kao što je to nekoć činio neiskusni Most, pa je- ( ot )pao! I nikad više se od tog urušavanja nije oporavio. Vjerojatno i neće. Ostale su im samo frustracije i privatni obračuni s Plenkovićem i njegovom družbom. Sve što u parlamentu čine usmjereno je na osvetničko diskreditiranje premijera. Nose ih frustracije, a ne razum. Djeluju destruktivno, ogorčeno, kao prevarena mlada. Samo zato što nisu znali realno procijeniti svoju političku težinu.
Isti problem, čini se, sada ima i HNS. Unatoč godinama političkog iskustva, koje MOST-ovi junaci nisu imali, HNS-ovci, poznati po klijentelizmu i pragmatičnosti, nedosljednosti i eklatantnoj prevari biračkog tijela, odjednom, poput najvećih pravednika “jurišaju na barikade”. Pozivaju se na moral u politici kojega su upravo oni najegzemplarnije zgazili. Krivo procjenjuju svoju političku “težinu” . Misle da HDZ bez njih ne može. Rade pritisak. Pokušavaju preko HDZ-ovih i Kuščevićevih leđa ispraviti vlastitu slomljenu kičmu. Ali, ne ide to…
Andrej Plenković će se, naravno, sastati sa svojim koalicijskim partnerima, dočim “riješi”europska kadrovska pitanja. Ali, i termin i agendu će on odrediti. A ne HNS. Tako stvari stoje. HNS je za HDZ samo nužno zlo. Za ostatak hrvatske javnosti samo – zlo. Šteta da oni to ne razumiju. I da se ne prizemlje. Odrade ono što su započeli, ne talasaju previše, jer im je barka mala i bogme pušta na sve strane…
Matija Posavec, zadnje HNS-ovo ime koje se javno percipira još kako- tako kao osobnost odvojena od loga i kolektivne krivnje stranke, već je najavio razlaz s ovakvim “narodnjacima”. Ne vidi s njima svoju političku budućnost, “ako se politika, vrijednosti i ljudi u HNS-u ne počnu mijenjati”. Posavec nije bio za HNS-ovu “prodaju duše vragu”, ali je u stranci ipak ostao. S jednom nogom tu, s drugom prema izlazu…
Lovro Kuščević mora pasti, ali ne od HNS-ovog metka. To bi bilo i licemjerno i neprobavljivo. Tašti Plenković, uostalom, to nikad ne bi dopustio. Ne mogu oni koji su se odrekli vlastitog kredibiliteta tražiti kredibilitet kod drugih. Nisu uvjerljivi, nitko ih ne doživljava ozbiljno. Ponajmanje njihove inicijative za opozivom ministara iz Vlade čiji su i sami dio. HNS će preživjeti i Lovru Kuščevića, kao što je i tolike prije njega. Gabrijelu Žalac, Gorana Marića, Milana Kujundžića, Tomislava Tolušića… i nije im bilo nimalo neugodno zbog njih. Pa ni s njima. Čemu sada ova predstava?
Vjerojatno imaju informaciju da je Lovro Kuščević već “politički pokojnik”, pa fingiranjem političke moralnosti pokušavaju obrisati tragove pljuvačke s vlastitog obraza, ne bi li do parlamentarnih izbora oprali lice i zaigrali još koju rundu. Reklamirajući se kao oni koji su srušili Plenkovićevog ministra. Ako na to igraju, i nije im neka odluka. Tu gestu lažne političke čistoće neće kapitalizirati. Prekasno je. Za njih je danas svaki izborni prag previsok…