Što smo tri zadnja desetjeća sustavno, uporno sijali, to sada žanjemo. Pa i “Ružu ustašku”, pardon “Ružu hrvatsku”. Političarku koja je na recentnim europskim izborima dobila gotovo nevjerojatnih 70 tisuća preferencijalnih glasova birača, hrvatskih građana , za svoj treći mandat u europskom parlamentu. A zapravo, riječ je o ekstremnoj desničarki, nekad aktivnoj članici HOP-a, izrazite ustašofilske provenijencije, o čemu i danas s ponosom govori, pokušavajući relativizirati zločinačku narav ustaškog pokreta i kvislinške NDH.
Za Portal Novosti, koji je otkrio njezine pjesničke uratke posvećene poglavniku Anti Paveliću, koje je recitirala po Kanadi “prikladno” odjevena u ustašku uniformu, Ruža Tomašić lakonski kaže:
“Ne odričem se običnih ustaša… zašto bih?”
–Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla? – čudi se i danas, europarlamentarka u savezu europskih država koje antifašizam drže temeljnom stečevinom na kojoj počiva moderna Europa. Taj oksimoron, Ruža u EP-u, mnogima je upadao u oko i nakon prvih europskih izbora u Hrvatskoj, ali bože moj, demokracija je i narod bira svoje favorite. A Ruža Tomašić je bez ikakve sumnje izborni favorit hrvatskog naroda, bar onog dijela koji izlazi na izbore i svoj glas redovito daje političarki odgajanoj i politički stasaloj na ustaškoj ideologiji, tek blago kamufliranoj konzervativnom demokršćanskom orijentacijom. Jer, Ruža je možda, posve pragmatično, zahvaljujući, uz ostalo, godinama provedenim u Bruxellesu među europskim političarima, korigirala svoju retoriku, ali u osnovi nije nimalo promijenila ni svoje stavove ni preferiranu ideologiju.
Čak i kad je sustigne “gora prošlost”, ne odustaje, nego pokušava relativiziranjem ublažiti “otkriće” , napominjući da “ustaše treba odvojiti od onoga što se događalo u NDH“. Kako bi to Ruža odvojila ? Što su ustaše bez NDH ili NDH bez ustaša? Kako su se to ustaše borile za Hrvatsku, za svoj dom, kako su ga branile, i od koga ? Koje su to obične ustaše?
–Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo. Nakon puno pročitanih knjiga i razgovora s ljudima poput Vinka Nikolića shvatila sam da je ustaški pokret bio odgovor na Šestojanuarsku diktaturu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dešavalo se puno zločina. Tijekom te četiri godine NDH se odvajala od onoga što je predstavljao ustaški pokret. Apsolutno treba osuditi one koji su činili zločine na svim stranama, ali ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za svoj dom – to govori danas jedna zrela , već iskusna europarlamentarka s trećim mandatom u džepu!?
Poglavnik je narcisoidan, neke stvari je mogao drugačije…
I za poglavnika Antu Pavelića, ratnog zločinca, kojeg je opjevala u svojim pjesničkim pokušajima iz “kanadskih dana”, eurozastupnica Tomašić eufemistički, nekritički kaže tek da je bio narcisoidan, i shvatila je, da je neke stvari mogao drugačije (???):
-Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali valjda tada je bio rat. Trebalo je živjeti u tome vremenu.
Doista nevjerojatno! Kao da je vrijeme stalo u 1941.
Ne bi je se posramili ni najrigidniji neonacisti. A kako vidimo ni “hrvatski suverenisti”. Naprotiv, oni se s njom ponose, za njih otkriće Novosti nije nikakav skandal, nego krunski dokaz da su s Ružom Tomašić profitirali. Donijela im je glasove i eurozastupnički mandat, a NDH i ustaštvo ionako su nastojali rehabilitirati ili makar relativizirati. Ružine mladenačke glorije Anti Paveliću, uz čiji je lik i djelo očigledno odgajana u Kanadi, “suverenistima” neće nimalo smetati. Štoviše, time će samo provocirati jal i zavist gubitnika, Esih-hasanbegovićevih “Neovisnih za Hrvatsku”, koji bi i sami Ružu rado u svojim redovima imali.
Ruža Tomašić alias “Liepa Plavka” zadojena ustaštvom, sama po sebi ne bi bila problem da nije političarka. Mogla bi se razumjeti kao tipičan izdanak hrvatske emigracije koja je najčešće svoje potomke odgajala na “tekovinama” propalog ustaškog režima i zločinačke NDH, slaveći je kao “povijesnu težnu hrvatskog naroda za vlastitom državom”. Problem je, međutim, što se u samostalnoj, neovisnoj Hrvatskoj od 1990. do današnjih dana kontinuirano revidira nacionalna povijest i revitalizira ustaštvo kojem je inačica “domoljubno hrvatstvo”. No, što je to domoljubno kod onih koji su rasprodavali državni teritorij, kolaborirali s okupatorom i bijegom u svećeničkoj mantiji pod kojom su krili zlatne državne rezerve, spašavali vlastito dupe ne mareći za svoju sljedbu, ponajmanje za narod ? Kakvo je to hrvatstvo, kakvo domoljublje koje zatire sve druge i drugačije temeljem rasnih zakona i počiva na zločinu, pljački, diskriminaciji?
Hrvatski primitivizam i inferiornost
Ruža Tomašić sebe ljudski i politički diskvalificira ne svojom fascinacijom spram Pavelića i ustaša u mladosti, nego svojom skandaloznom obranom ustaštva u zrelosti. Baveći se politikom već par desetljeća mogla je i više mudrosti steći negoli je pokazala. Ili se naprosto radi o osiljenosti i trijumfalizmu kojega demonstrira nakon nedavnih izbora koji su joj dali krila pa je ponovo poletjela previsoko, predaleko, ekstremno?
Kako bilo, no, nema razloga pribojavati se bilo kakvih konzekvencija. Ruža Tomašić, baš kao i “hrvatski suverenisti” i “Neovisni za Hrvatsku”, izdanak su sistemskog, režimskog 30-godišnjeg rehabilitiranja NDH i ustaštva, pretvaranja jedne sramotne, kvisliniške i nedomoljubne gubitničke politike u junačku i svehrvatsku, defektni plod iskrivljene interpretacije povijesti koja Hrvatsku dugoročno osuđuje na interne podjele i sukobe, a eksterno na sramoćenje, političku inferiornost i marginalizaciju kao posljedicu etabliranja primitivizma i najrigidnijeg nacionalšovinizma. Tuđmanova Hrvatska rađat će još dugo trulim plodovima…
