Prizori nemilosrdno, bahato izbačenog namještaja ispred Inine zgrade u zagrebačkoj Šubićevoj ulici, kamo se useljava Državni inspektorat s Andrijom Mikulićem na čelu, puno govore o skorojevićevskoj, bezočno rastrošnoj kasti koja dojučer nije imala ništa, a danas hoće samo najbolje. Za sebe, dakako, ne za građane, ne za narod. Polomljeni inventar, koji je dojučer bio cijeli i služio svrsi, stolice, stolovi, ormari, bez milosti su završili na ulici, ali tako da čak ni građani nisu imali pravo uzeti makar dio odbačenog namještaja. Ne zadovoljava sigurnosne standarde, službeno su nekim medijima kazali iz Ine koja je solidarno i zaštitnički stala iza svoga zakupoprimca, Državnog inspektorata. Koji, tvrdi Mikulić, nema baš ništa s tim… Osim što im Inin namještaj nije bio po ukusu, za njih je bio demode…
Andrija Mikulić, kao glavni državni inspektor na čelu svojedobno reintegriranog Inspektorata, koji je njegovim dolaskom ponovo objedinjen, počinje posao s – novim inventarom. Ovaj slatkorječivi HDZ-ovac koji je, uglavnom neuspješno, vodio zagrebačku stranačku organizaciju, dobio je opasno utjecajnu funkciju “ničim izazvan”. U HDZ-u je besumnje bilo sposobnijih i zaslužnijih od njega, ali teško da ima ljigavijih. Nije ni počeo raditi u Državnom inspektoratu, a već je po “inspekcijskom prioritetu” zatečeni namještaj hitnuo na ulicu, doslovce kao nekorisni otpad. Naravno, ima to svoje objašnjenje, ali ono nije dostojno ni naivnog dječjeg mozga…
Nezdravi stolci…
Namještaj je, kažu, Inin, kao i zgrada u koju inspekcije ulaze, a Državni inspektorat je samo podstanar u Šubićevoj. Dakle, INA je odgovorna za rashodovani inventar. A u Ini, kako prenose mediji, tvrde da se radi o namještaju koji je oštećen ili zbog svoje zastarjelosti više ne ispunjava sigurnosne uvjete propisane Zakonom o zaštiti na radu i Pravilnikom o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom . Kakav izgovor!? Kakav vic?!
O.k., ako nije u skladu s propisanim standardima za Inine djelatnike, zbog čega nije dopušteno građanima u potrebi da uzmu koji stolac ili ormar za svoje skromne kućne potrebe? Radije su sve skršili negoli razdijelili onima kojima bi itekako dobro došlo…
Tako se to kod nas radi. Od svega, kod nas su destrukcija i sebičnost najrazvijenije discipline. A Mikulić može svojoj obitelji prodavati priču kako Državni inspektorat, i on kao glavni akter u službi, nema ništa s tom demonstracijom bahatluka za svaku osudu. Jer, zar nije mogao od Ine, i u dogovoru s njom, preuzeti makar dio inventara koji je još uvijek u dobrom stanju? Zar bi Ina to odbila Državnoj inspekciji?
Uostalom, ako “računalnim analitičarima” Ine, koji dugo sjede u uredima za računalima, stolice i stolovi više ne ispunjavaju nove sigurnosne standarde, nema razloga da budu neprikladni za inspektore čija je suština posla- terenski rad!
Učenik ( Mikulić ) nadmašio učitelja ( Bandić )
No, da ne mudrujemo oko ovog sramnog čina koji je samo još jedan prilog tezi da su neodgovornost, lopovluk i indolencija prema javnom dobru ovu zemlju skuplje stajali od neznanja, recimo tek da Mikulić i “njegov” Inspektorat nisu pioniri u bacanju novca poreznih obveznika. Uostalom, Mikulić je doista imao od koga učiti, što u HDZ-u, što u Gradu Zagrebu gdje obitava i neumorno dela prvak u toj tradicionalnoj folklornoj disciplini hrvatskih političkih pregalaca. A nema za Mikulića veće ambicije do li biti Milan Bandić kad- tad…
Zasad je šef svih inspektora u zemlji. Kojih je, trenutno oko dvije tisuće, ili 168 manje negoli ih je zatekao kad je preuzeo dužnost “glavnog”. Što je bilo s tih 168? Jesu li otišli sami, ili ih je rigorozni HDZ-ov “kontrolor” najurio? Da bi sada govorio kako je popunjenost Inspektorata svega 68 posto. Pa se pronio glas kako će prvi među svim domaćim inspektorima zaposliti petsto novih djelatnika. Što drugo čovjek, a ne HDZ-ovac, može pomisliti do li da slijedi Mikulićevo uhljebljivanje odane stranačke vojske na koju kani računati u vremenima koja dolaze? I izborima koji stranku čekaju…
Glavni državni inspektor i stranački mu “odvjetnici” ( Branko Bačić ) tvrde da to nije istina. Ali, istina je da je prije dolaska Mikulića bilo 11 inspekcija manje nego sada ( čak ih je 17 u DI-tu ). Dakle, teško da će za 11 novih inspekcija trebati manje od petsto ljudi… Samo u Odjelu za upravljanje ljudskim resursima SDP-ov Branko Grčić “izbrojio” ih je 105. Što li samo rade ?
Mikulić se hvali da je broj zaposlenika smanjio za 168, a novih neće biti, kako svečano obećava, bez ” plana popunjavanja Inspektorata”. E, sad nam je puno lakše…
Premijer i spinovi
Zapravo, odahnuli smo čim je premijer Andrej Plenković kazao da su priče o zapošljavanju u DI-tu “tendenciozni spinovi”.
– Reforma Državnog inspektorata je velika gospodarska reforma. Ako imate gospodarske subjekte koji godinama signaliziraju vladama da situacija kroz koju prolaze nije normalna, da jedan dan dolazi inspektor iz jednog ministarstva, drugi dan iz drugog… Ljudi se bave odgovaranjem na dopise i stavljanjem na raspolaganje različitim inspekcijama. Reforma Državnog inspektorata je velika i zahtjeva integriranje tih službi. Današnji državni inspektorat ima manje hijerarhijski odgovornih ljudi, imat će manje ljudi nego što su imali prema ministarstvima. To je priča koja nije vrijedna osobitog komentara, kamoli tendencioznog iskrivljavanja činjenica- zaključio je Plenković, a na vama je da dešifrirate što je to premijer zapravo rekao.
Kako bilo, možemo mirno spavati dok političar Mikulićevog formata i životopisa marljivo radi. Po svoj prilici na multipliciranju vlastite imovine, koja je i sada impresivna: U imovinskoj karitci prijavio je dvije kuće u Zagrebu, jedna od 180 četvornih metara na Krku, tri automobila ( među kojima je i Audi A6 ), motor, luksuzni gliser Cruiser Yacht 3075, ušteđevina supruge od 46 tisuća eura, i tko zna što sve još. Jasno da nekomu s takvim bogatstvom stari namještaj Ine , ma koliko da je bio očuvan i upotrebljiv, može biti samo uvredljiv. Još da nam je znati kad je stigao, kakvim to poslovima i umijećem , steći sve to što prijavljuje i odakle baštini taj gard pompoznog skorojevićevskog pauna…
Povratak na “mjesto zločina”
Jer, gle o kome se tu radi? O HDZ-ovcu koji je 2004. postao pomoćnik glavnog inspektora za rudarstvo ( pa je, ovo dakle, njegov povratak na “mjesto zločina”, uz promaknuće), iako je kao direktor Adriakamena zaradio prijavu zbog kršenja propisa iz rudarskog sektora. Ali, zar je to u HDZ-u relevantan podatak ?!
Uz pomoć kumskih veza gradio je konzultantsku karijeru u rudarskom biznisu i kamenolomima. Obećavao je vratiti se na fakultet gdje je radio kao asistent, ali se, unatoč akademskoj tituli dr. znanosti opredijelio za unosniji biznis- onaj politički. Okušao se kao kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, i doživio debakl na izborima. No, što mari za to, kad se sinekure samo množe: bio je šef NO Vodoprivrede, NO HŽ Infrastruktura, HŽ Cargo, ZET-a, hotela Palace, saborski zastupnik, šef zagrebačke Gradske skupštine, a evo ga sada i na čelu Državnog inspektorata. U Hrvatskoj više nitko tko krši zakone neće mirno spavati! Ako bi se rugali…
