“Vatrogasac” Ante Sanader ( šef Hrvatske vatrogasne zajednice ), saborski zastupnik i čelnik splitsko-dalmatinskog HDZ-a, ovog puta u Bleiburgu i službeno “gasi vatru”. Predsjednik Hrvatskog sabora, Gordan Jandroković, šalje ga sutra na Lojbaško polje u Bleiburg kao svoga izaslanika. Jer, za hrvatski državni vrh nije prikladno, nakon oštrih restrikcija austrijske vlasti i tamošnje Katoličke crkve, pojaviti se na središnjoj komemoraciji za žrtve poraća 1945., koje su stradale bježeći pred pobjednicima u Drugom svjetskom ratu. Ali, zašto je izaslanik Sanader pored živućeg potpredsjednika Sabora Milijana Brkića ?
Svi su zamijetili da Jandroković u Bleiburg nije poslao kao svoga izaslanika Brkića, koji je, nota bene, i zamjenik šefa Partije ( HDZ-a ). Već je dugo Brkić nepodoban, ali Plenkoviću još uvijek neophodan… Unatoč kaznenoj prijavi koja je protiv njega podignuta u aferi SMS u kojoj su prvoosumnjičeni Franjo Varga i Brkićev kum Blaž Curić. Nezgodna je to afera u kojoj se govori o falsificiranoj SMS-korespodenciji i navodnom poticanju na prisluškivanje ljudi iz državnog vrha ( Božinovića i Plenkovića ), a Brkiću imputira upad u računalnu poštu četiriju ženskih osoba. Svega tu , navodno, ima. Ipak, Milijan Brkić je to. Čovjek koji je prošao i “tajnu i javnu policiju”, koji poznaje službene i neslužbene metode njihova djelovanja, ali i čovjek s iznimno velikim utjecajem u dijelu HDZ-a. S njim Plenković više ne može, ali zasad, ne može ni bez njega…
Pa je najjednostavnije marginalizirati ga, ali trpjeti. I zato ne može biti ni Jandrokovićev izaslanik u Bleiburgu, ali, svim paradoksima usprkos, može biti potpredsjednik Sabora, a bogme i Plenkovićev zamjenik u HDZ-u. Stranci kojoj nema premca u licemjerju i dvoličnosti. Nije li odnos HDZ-a prema Bleiburgu (i Jasenovcu ) najbolji dokaz tome? Nije li zapravo Bleiburg istina o hrvatskoj vlasti, kao što je i “nepodobni” Brkić istina o HDZ-u ?
Državni vrh neće na komemoraciju jer bi im to u europskoj administraciji zamjerili. Ali, gle, čak dva ministra iz Plenkovićeve vlade, i to kao službeni izaslanici, dolaze na to proskribirano, proustaško okupljanje. Može li biti licemjernije i neiskrenije geste od ove, tobože, europske vlade?
Milijan Brkić će, naravno, biti u Bleiburgu na subotnjoj komemoraciji. Njemu ne smeta što je još uvijek i potpredsjednik Hrvatskog sabora. Ali ide privatno, kao obični hodočasnik, kako je to i obznanio. No, bilo bi naivno pomisliti da će to Brkić stoički otrpjeti. Sada nije trenutak, izbori su pred vratima, ali doći će opet Vasinih “pet minuta” i letjet će HDZ-ovo perje na sve strane. Trenutno ga samo Plenković, i vlastohleplje njegovih poltrona, drži na okupu. Ali, dobar dio članova ove stranke ne dijeli mišljenje sa svojim predsjednikom. Srećom po HDZ da je ustrojen kao SKH, pa se ovdje hijerarhija itekako poštuje. Vojska “zajedničarskih” uhljeba igra na sigurno. A najsigurnije je biti uz predsjednika. Sve dok je predsjednik. Dočim mu se stolac zaljulja, ili sam pokaže znakove spremnosti da tuzemne funkcije zamijeni inozemnim ( europskim), nastupit će masovno prestrojavanje.
Plenkovićev problem je što je došao na čelo stranke koja ni po čemu nije kompatibilna njegovom obiteljskom backgroundu. I ma koliko je uspješno “drži na uzdi” kao predsjednik, malo je reći da ispod površine nezadovoljstvo rigidnijeg dijela članstva ključa. Moglo bi eksplodirati već nakon izbora za Europski parlament, budu li rezultati ispod deklariranih očekivanja, a što su stvarna očekivanja HDZ-a, to je teško reći.
Obistine li se nagađanja da bi se već u rujnu Andrej Plenković mogao vratiti u Bruxelles na prestižniju dužnost u europskoj administraciji, o čemu spekulira i Financial Times navodeći ga kao jednog od kandidata za Junckerova nasljednika, u slučaju da se iskomplicira procedura oko izbora spitzen kandidata, Brkićeve postrojbe krenut će u ljuti boj. Za konačno preuzimanje HDZ-a. Tko bi mogao zamijeniti Plenkovića na vrhu HDZ-ove piramide? Na to je pitanje doista teško odgovoriti. Nema puno jasno profiliranih kandidata na javnoj sceni. Svi su oni sada kuš, da ih se krivo ne shvati. Hine lojalnost šefu. No, mnogi od njih brzo bi izvukli mač iz korica.
Sigurno je samo jedno: Nakon Plenkovića, HDZ će krenuti oštro udesno, tamo gdje su danas ” suverenisti ” i Neovisni za Hrvatsku. Moglo bi doći ili do rasula ili do “mirne reintegracije” rasutog HDZ-ova perja. A oni koji su u ovoj stranci predstavljali nekakav “desni mainstream”, netragom će nestati iz hrvatske politike. HDZ će taj trenutak, i ne sluteći da bi to mogao biti njihov potop, u prvi mah doživjeti kao olakšanje. Neće se više morati pretvarati da su ono što zapravo nisu. Bleiburg će komemorirati kod kuće, u Macelju, a u Jasenovac neće ni iz kurtoazije odlaziti. I opet će Hrvatska učiniti dva velika koraka natrag, jer se u međuvremenu alternativa rasula poput rakove djece. Ne bude li se konsolidirala, dok bude trajao rat taština, prolazit će dragocjeno vrijeme, a Hrvatska će sve više zaostajati za ostalim članicama EU. Hrvatska treba i na desnici i na ljevici novo, punokrvno političko ime kojemu je europska politika prirodna, a ne nametnuta.
Bleiburg 16. svibnja 2015. (Foto: HRT)
