Nevjerojatno kako se Balkanci odnose prema svome okolišu! Napose drveću. I dakako, smeću. Smeće gomilaju, čuvaju kao suho zlato, a drveće zatiru i sijeku kao da je ono izvor svih otrova na ovome svijetu, a ne izvor kisika, zdrava pluća svakog grada! Kod nas je takvih primjera besprizorne sječe šuma, drvoreda, starih stabala… koliko hoćete, bezmalo u svakom gradu. A evo ga, bogme, drvosječe s “motorkama” navalile i na beogradske drvorede. Novi “balkanski sindrom”…
Sjećate se, svojedobno je TRIS slikovito ispratio masakr cijelog drvoreda kestena u Karlovcu, sve pod egidom europske prekogranične suradnje Hrvatske, BiH i Crne Gore, s ciljem “Zaštite i promocije kestena”. Za projekt je bilo osigurano je 590 tisuća eura! Karlovčani su drvored s 31 starim, impresivnim stablom kestena trajno prekogranično “sanirali”, efektnije od najrazornijeg tornada, režući ih do temelja, a navodno sve zbog jednog bolesnog stabla.
‘Zaštićeni’ drvored u karlovačkoj Draškovićevoj ulici (foto TRIS/G. Šimac)
Prekogranična sječa kestenova u Karlovcu, potkornjak na Marjanu…
Da se aktivisti nisu digli na noge, ne bi nestala s lica zemlje samo “ulica kestenova”, nego umalo i platana, ali ovog puta zbog radova na kanalizacijskom sustavu. U Zagrebu je vizionar Milan Bandić na Trgu žrtava fašizma nasilno iščupao prekrasnu magnoliju da bi trg “popločao” umjetnom travom koju je prigodno i- kosio. U Šibeniku je preko noći, zbog postavljanja instalacija za reklamiranje još jednog projekta financiranog europskim novcem ( Civitas Sacra), preko noći “motorkom” prepilana pulustoljetna pitospora što je ukrašavala stube uz katedralu sv. Jakova.
Splitski Marjan napao je potkornjak, sječe se sve u šesnaest, a u pozadini ovog začudnog ” pohoda drvosječa” insinuira se kako bi doskora na tom prepoznatljivom splitskom simbolu mogla niknuti kakva ekskluzivna turistička gradnja. Baš kao i na Sljemenu, gdje se iskorjenjuje neštedimice šuma na pojedinim lokacijama. Hrvatske šume tvrde, nema bespravne sječe, sve je kontrolirano, sve je opravdano. Aktivisti se s tim ne slažu. Nisu sva stabla bolesna, nisu sve kisele kiše dokrajčile… Na društvenim mrežama možete pročitati kako su Hrvatske šume dale na korištenje pojedinim tvrtkama dijelove šumskih površina koje se sijeku, a drvo prodaje Talijanima, po vrlo solidnim cijenama, i stvara unosan biznis.
A kako čitamo na portalu noizz.rs, i Beograđani su u šoku. Pred očima im je masakriran jedan od najljepših gradskih drvoreda, podvrgnut metodi orezivanja koja je, inače, u razvijenim demokratskim zemljama , kako ističu, apsolutno zabranjena.
Svi smo mi iste gore lišće…
Beogradski “topping” u dvostrukom drvoredu
Sve je obavljeno pod izgovorom rekonstrukcije gradskog predjela od Dušanove do Ruzveltove ulice pri čemu je temeljito skresan nekoliko kilometara dug dvostruki drvored. Beogradsko Gradsko zelenilo služilo se, piše noizz.rs, tzv. topping metodom koja stablo nimalo ne štedi, reže se do posljednje grane u krošnji i ostavlja tek sablasno golo deblo, a to je, podvlače, praksa koja se nigdje na svijetu više ne koristi. Netočno! Takvo bešćutno orezivanje godinama možemo gledati i u našim, hrvatskim gradovima, tek ilustracije radi, spomenimo drvored uz šibensku tržnicu…
Navodno se u SAD-u za primjenu takve drastične metode “obračuna” sa gradskim zelenilom, naplaćuju vrlo rigorozne kazne, čak 1800 dolara po stablu, navodi se na spomenutom portalu. Također, naglašavaju da su sve međunarodne arborističke i ekološke organizacije (International Society of Arboriculture, European Arboricultural Council, Tree Care Industry Association) izričito protiv ”topping” metoda orezivanja zbog njegovih štetnih posljedica za zdravlje stabla.
“Orezivanje” beogradskih drvoreda
Posječeno stablo brže i raskošnije raste!?
-Uklanjanje lišća pokreće različite mehanizme preživljavanja stabla koji dovode do ubrzanog rasta izdanaka, što iscrpljuje drvo. Ako drvo nema zalihe uskladištene energije da to učini, biva ozbiljno oslabljeno i ne može se braniti od bolesti i insekata pa postepeno truli. Preveliki rezovi otežavaju zarastanje i lako postaju zaraženi, a izložena drvna tkiva počinju propadati. Bez krošnje drvo je izloženo suncu, što dovodi do sušenja i pucanja kore i opekotina tkiva. Uništavanje krošnje dovodi do postupnog odumiranje korijena i drvo postaje lomljivije i pod naletom vjetra lako puca i pada- upozoravaju na noizz.rs-u.
Nevjerojatno, a u šibenskoj gradskoj upravi sasvim suprotno tomu, ističu kako stablo koje je posječeno do temelja puno brže raste i postaje raskošnije i bujnije negoli je bilo prije masakra motornom pilom…!
Zašto su ljudi na ovim prostorima, što ih danas nazivamo regionom kako ne bi spominjali bogohulnu riječ Jugoslavija ( koja je, nota bene, povijesna činjenica), tako destruktivni, nasilni, agresivni, ne samo jedni prema drugima, nego i prema vlastitom zdravom okolišu ? Stabla su pluća svakog grada, a kako će grad disati ako mu iščupate pluća?
