Tuđman forever! Evo, osvanuo je jučer i u Rugvici. Dosad smo za to mjesto znali uglavnom po Ikea-i. Sada znamo da je tamo i još jedan spomenik doktoru Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku, s pripadajućim istoimenim trgom, za što je izdvojeno 1,8 milijuna kuna. Umjetničke, autorske zasluge pripadaju akademskom kiparu Anti Jurkiću. Ali, financijski je ovaj najnoviji spomenički doprinos mitologizaciji Franje Tuđmana kao “oca nacije” nesebično djelo općine Rugvica i Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU koje je preko natječaja osiguralo bespovratnih 850 tisuća kuna za tu najprioritetniju namjenu u Rugvici i šire.
Cijeli happening odigrao se na najvišoj državnoj razini, kako javlja N1, a trg s likom neprežaljenog “doktora svih Hrvata”, uz klasičan socrealistički program i govorancije otvorio je sam šef Sabora Gordan Jandroković. Tuđman najmanje toliko zaslužuje…
Dječica, Jandroković i limeni Tuđman (foto HDZ)
Tuđman kao Tito
Rugvica se tako uvrstila na poduži popis sela i gradova koji su svoju odanost prvom hrvatskom predsjedniku i spomenički potvrdili, sve u želji da Tuđman živi vječno. A ne samo Hajduk…I da ima svojih spomenika, trgova i ulica diljem zemlje, barem koliko i Tito. Ipak je Tuđman Titov general i red je da ga se tako i cijeni…
-Svi ovi spomenici- izjavio je u ovoj iznimnoj emotivnoj prilici Jandroković- potvrda su poštovanja, ali i izraz zahvalnosti hrvatskog naroda čovjeku koji ga je nesebično zadužio ( u to da nas je zadužio, nema nikakve sumnje, op.a.). Ti spomenici ujedno predstavljaju i simbol hrvatske slobode u koju nas je dr. Franjo Tuđman poveo. Slobode hrvatskog naroda za koju se dr. Tuđman pripremio, pripremao i živio čak i onda kada mu je ta sloboda bila oduzeta- govorio je Jandroković, nevjerojatno asocirajući na neke davne prigode posvećene nekim davnim zaslužnicima iz povijesti.
S Rugvicom, koja je riješila vrtiće, škole, IKEA-u itd, pa je red i da ima Tuđmanov spomenik, makar i značajno skuplji od vrtića ( 500 tisuća kuna !), u Hrvatskoj je posijano na desetke kojekakvih “spomen-zahvala” prvom hrvatskom predsjedniku, kontrolirano i nekontrolirano, s umjetničkim potpisom ili s diletantskom amaterskom ambicijom kvazikipara i kvaziumjetnika. Kao da je na djelu nekakvo neoglašeno natjecanje u tome tko će prije, tko će se više, i tko bolje pokloniti Tuđmanovoj sjeni.
Dr. Franjo Tuđman (drugi slijeva) – foto: Facebook
Veći i od naroda i od države…ali ne i najveći!
Dosad su se u tom “natjecanju” naročito iskazali Zagrepčani, koji su nedavno premašili sve standarde brončanom statuom Tuđmana visokom preko četiri metra, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, (uz danonoćno delanje Milana Bandića ), koji se “na Tuđmanu” već višestruko kreativno testirao. Recimo, u Škabrnji i Velikom Trgovišću.U ovom recentnom zagrebačkom slučaju, toliko se kreativno zanio da su neki članovi Tuđmanove obitelji ugledavši spomenik, zaprepašteno zavapili: Ali, ovo nije moj tata…
Tuđmanovom liku za sva vremena klanjat će se i u Pakoštanima, Splitu, Pridragi, Kninu, Osijeku, Imotskom, Pločama, Kaštelama, Runovićima, Virovitici, Makarskoj, Slavonskom Brodu, sve do jedinstvenog “Tuđmana u haljini” na Grobniku.
Bilo je tu svega, često više karikaturalnosti negoli umjetnosti. Kao da je mnogim autorima bilo važnije izraziti Tuđmanovo “misaono hrvatstvo” ( pa su mu stavljali i naočale, ruku na srce, pogled usmjeren u daljinu aludirajući na njegovu zamišljenost glede hrvatske turbulentne budućnosti…), negoli spomenički ovjekovječiti samog Franju Tuđmana onakvog kakav jest.
Ali, koliko god se trudili učiniti ga velikanom nacionalne povijesti, većim i od svoje države i naroda, nisu ni priobližno još dostigli spomeničke dimenzije indijskog Kipa jedinstva, najvećeg spomenika u svijetu, dvaput višeg od Kipa slobode u New Yorku, desetke puta većeg od zagrebačkog Tuđmana, sa svoja 182 metra visine, 25 tisuća tona čelika i 1700 tona bronce, koji predstavlja borca za neovisnost Indije, Sardara Vallabhbhaija Patela, a stajao je nevjerojatnih 430 milijuna dolara!
Kako nadmašiti “spomenički titoizam” ?
Pomalo. Bit će i toga. Važna je volja i nadahnuće domoljubnih umjetnika. Za novac će se lako…
A posla je još puno. Jer, kako nadmašiti “spomenički titoizam”? U bivšoj Jugoslaviji svaka je republika ima svoj grad nazvan Titovim imenom. Sjetimo se Titograda, Titove Korenice, Titovog Velenja, Titove Mitrovice, Titovog Drvara, Titovog Užica, Titovog Velesa i Titovog Vrbasa. A gdje su tek ulice i trgovi. U bivšoj “jugi” Tito ih je imao bar 80-ak, najviše u BiH i Hrvatskoj ( po 24 ), Srbija mu je dala tek deset, Slovenija i Makedonija osam, a Crna Gora svega sedam ulica i trgova. Sve su republike bile podjednako odane svome predsjedniku i vođi. Zar isto ne žele i svi hrvatski gradovi i općine, makar sve županije, učiniti za Tuđmana?
Samo da se i Tuđmanu jednog dana ne dogodi što i Maršalu, čije su ulice i trgove “oni poslije” bez milosti krenuli preimenovati, u čemu su prednjačili Šibenik ( s Poljanom Maršala Tita, koja je danas samo Poljana), Zagreb ( s Trgom Maršala Tita koji je danas Trg Republike Hrvatske), Karlovac ( Trg Josipa Broza Tita preimenovali su u Trg hrvatskih branitelja) i Nikšić ( gdje se nekadašnji Trg maršala Tita preimenovao u Trg Slobode). A tu sigurno nije kraj, možda prije početak…
Titu danas ostaju ipak spomenici u svijetu, a podigli su ga njemu u čast i slavu u Brazilu, Indiji, Italiji, Rusiji i Cipru. Što će Tuđmanu ostati jednog dana krene li njegova demitologizacija? Možda vjerujete u Tuđmana forever…?
