Načelnica Omišlja, Mirela Ahmetović, uputila je otvoreno pismo svim građanima Hrvatske s namjerom, kako kaže, da ih upozna sa svim relevantnim informacijama vezanima uz projekt najavljene gradnje plutajućeg LNG terminala u Omišlju i da demantira gomilu neistina koje o tom projektu plasira državni vrh.
Ahmetović u svom pismu ističe kako je i najširoj javnosti posljednjih tjedana postalo jasno kako je LNG terminal ne samo ekonomski, ekološki i energetski loš i skup, već je za Hrvatsku i njene građane iznimno štetan. Riječ je o projektu koji nije ni strateški ni nacionalan, u suprotnosti je s državnom energetskom strategijom a nije niti u skladu s prostornim planovima.
Načelnica Omišlja pismo je objavila na facebook stranici navodeći kako je to način da se “argumentima i istinom suprotstavi svoj sili laži i obmana ministra Tomislava Ćorića i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića”.
Pismo načelnice Omišlja, Mirele Ahmetović, prenosimo u cijelosti:
Otvoreno pismo građanima Republike Hrvatske!
Poštovani, molim da u vašem cijenjenom mediju u cjelosti objavite pismo što ga upućujem svim građanima Republike Hrvatske, a kao reakciju na niz događaja i javnih nastupa visokih državnih dužnosnika, ponajprije resornog ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića te predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, a vezanih uz realizaciju, kako ga je Vlada definirala, strateškog nacionalnog projekta izgradnje plutajućeg LNG terminala u Omišlju na otoku Krku.
Otvoreno pismo najprije sam željela “adresirati” na ime ministra Ćorića i predsjednika Plenkovića, ali sam, cijeneći dosadašnja iskustva, odnosno njihovo uporno ignoriranje bilo kakve komunikacije s lokalnom zajednicom i još upornije izbjegavanje odgovaranja na postavljena pitanja, zaključila da je kudikamo svrsishodnije izravno se obratiti građanima Hrvatske. I pritom ponuditi svima koji s bilo koje razine donose političke odluke da stanu iza ovog obraćanja.
Dakle, posljednjih tjedana i najširoj je javnosti moglo postati posve jasno ono što je većini nas, koji smo upoznati s realizacijom projekta plutajućeg LNG terminala, jasno od samoga početka- da je riječ ne samo o ekonomski, ekološki i energetski lošem i skupom već za čitavu državu i sve njezine građane iznimno štetnom projektu. I ama baš sve- svaki proceduralni, pravni, politički i javni korak Vlade RH, ministra Ćorića ili tvrtke “LNG Hrvatska”- ukazivalo je na to: od odluke o proglašavanju projekta strateškim nacionalnim interesom i “podvaljivanjem” riječi plutajući u tekst odluke, predstavljanja one smiješne, nestručne i nakaradne Studije utjecaja na okoliš te njezina branjenja na Stručnom povjerenstvu, preko donošenja i izglasavanja protuustavnog tzv. “Lex LNG-a” ili nepostojanja (naime, nikada nije javno predstavljena, čak niti poslije opetovanih traženja) Studije isplativosti, do nedavnog propalog natječaja za zakup kapaciteta kada je postalo bjelodano da projekt naprosto niti je strateški, a niti nacionalan. Dakle, što se strateških nacionalnih interesa Republike Hrvatske tiče, on i kratkoročno i dugoročno predstavlja stratešku štetu našoj državi i svim građanima.
U trenutku kada je postalo jasno da na obvezujućem natječaju interes za zakup kapaciteta terminala nije pokazala niti jedna, dakle NITI JEDNA europska ili svjetska država ili kompanija, ali, isto tako, niti jedna hrvatska kompanija (državni HEP bio je primoran javiti se pod političkim pritiskom), ministru Ćoriću i predsjedniku Vlade Plenkoviću nije ostalo ništa drugo nego svoje namjere ogoljeti do kraja pa napokon javno reći da je sve ono što su nam govorili o ovom projektu jedna obična laž. Naime, sada i sami neskriveno dokazuju da su lagali kada su papagajski ponavljali kako je plutajući terminal isplativ, samoodrživ, kako za nj postoji golemi interes zemalja u okruženju; kada su se hvalili njegovim nevjerojatnim tehnološkim, ekološkim i ekonomskim dosezima; kada su jamčili njegovu odličnu popunjenost, isplativost, osiguranje jeftinog plina hrvatskim potrošačima, otvaranje velikog broja radnih mjesta za domaću radnu snagu, …
Gdje smo, dakle, danas? Današnja situacija staje u jednu rečenicu ministra Ćorića što ju je izrekao na konferenciji za novinare održanoj 15. siječnja 2019.: “Argumenti za gradnju terminala ne mogu biti samo isplativost i popunjenost kapaciteta već osiguranje dobave plina iz različitih pravaca i energetska neovisnost.”. Dakle, za Vladu Republike Hrvatske potpuno je nevažan financijski krah projekta pa će ga, sami rekoše, financirati javnim novcem građana Republike Hrvatske, istih onih građana koji su izričito protiv njegove realizacije.
Međutim, i u toj Ćorićevoj izjavi krije se još jedna, čini se posljednja laž za koju se očajnički drži kao za slamku spasa: osiguranje dobave plina iz različitih pravaca i energetska neovisnost Republike Hrvatske!? Kojih to pravaca i kojeg to plina ako ama baš nitko na zemaljskoj kugli nije pokazao ni najmanji interes za zakup kapaciteta?! Dakle, kojih i čijih kapaciteta? Američkih? Pa hajde, neka prevale to više preko svojih usta. Energetska neovisnost? Kojim plinom to Vlada RH misli osigurati neovisnost, čijim plinom to misli realizirati, iz kojih to različitih pravaca i po kojoj cijeni?
Ako građani još uvijek nisu shvatili- za plin iz plutajućeg LNG terminala u Omišlju ne postoji doslovno nikakav interes, nitko ga iz inozemstva neće kupiti pa će, dakle, hrvatska energetska neovisnost značiti doslovno da će Hrvatska graditi LNG terminal javnim novcem građana Hrvatske, da će plin što bude stizao u Omišalj biti najskuplji plin, da će taj najskuplji plin koristiti i plaćati samo građani Republike Hrvatske (najveći potrošači plina, veliki gospodarski subjekti već su se dugoročno osigurali kudikamo jeftinijim ruskim plinom) pa će, dakle, građani Hrvatske najprije platiti gradnju terminala proračunskim novcem, a potom plaćati i najskuplji plin što im bude stizao u Omišalj.
Ministar Ćorić izjavljuje da plin neće poskupiti do kraja ove sezone grijanja. Pa naravno da neće s obzirom da gradnja terminala još nije počela. Ali će zato značajno poskupiti čim gradnja krene, a potom i kada terminal uđe u funkciju. Ćorić i Plenković poskupljenje plina već su i osigurali famoznim Zakonom o terminalu za ukapljeni prirodni plin (tzv. “Lex LNG”). U članku 12. tog Zakona izrijekom stoji da će se, u slučaju da je zbog zakupa kapaciteta LNG terminala nižeg od planiranog, očekivani prihod operatora terminala niži od planiranog, propisati naknada kojom će se taj nedostatak prihoda pokriti.
Dakle, može se zaključiti da će cijena plina na domaćem tržištu (a i struje s obzirom da će HEP biti prisiljen zakupiti dio kapaciteta) rasti ukoliko prihod terminala ne bude dostatan, a ne može biti s obzirom na činjenicu da ga rentabilnim čini godišnji zakup plina od minimalno 1,5 milijardi kubnih metara plina dok je europski i svjetski interes 0 kubnih milimetara plina, a HEP je odlučio zakupiti 400 milijuna. I lošijem je matematičaru jasno da terminal neće ostvarivati prihod pa će sav manjak interesa za omišaljski plin biti namiren naknadom koju će plaćati svi oni koji “tjeraju” plin kroz plinski transportni sustav, dakle i sam HEP. Odakle će HEP i bilo tko drugi namiriti troškove te naknade? Zdravoj pameti je sasvim jasno- povišenjem cijena plina i struje za građane Republike Hrvatske. Kao i u slučaju za HEP, međutim, i za isporučioce plina sljedi identičan scenarij. Zbog povećanja troškova transporta plina, korisnici plina će morati povisiti cijenu energenata. Toplana Zagreb će skuplje plaćati plin u nabavi pa će ga skuplje i isporučivati građanima. HEP će skuplje plaćati plin u nabavi (ne samo tekući LNG plin nego i onaj cjevovodni koji također prolazi transportnim sustavom – plinovodom) pa će i te povećane troškove morati prevaliti na građane poskupljenjem struje.
Ministar Ćorić na istoj konferenciji za novinare najavio je nastavak pregovora s Mađarskom oko njihove participacije u realizaciji projekta. Bilo bi, međutim, interesantno znati kome je tvrtka “LNG Hrvatska” uputila poziv za dodatni zakup kapaciteta jer, naime, Mađari u posljednjem natječaju nisu kvalificirani ponuditelji s obzirom da su se na natječaj za obvezujuće ponude javili s neobvezujućom ponudom. Njihova eventualna ponuda po dodatnom pozivu je možebitno nepravovaljana ili u, najmanju ruku, rezultat očajničkih molbi tvrtke “LNG Hrvatska” Mađarima. A baš kako sam nekoliko puta javno predviđala, ministar Ćorić je najavio i mogućnost ulaska Mađarske u vlasničku strukturu i očekivano je da Mađarska za to možda i bude zainteresirana s obzirom na činjenicu da im Republika Hrvatska Zakonom o terminalu za ukapljeni prirodni plin jamči dobit koja će, kao što sam prethodno navela, biti zajamčena putem naknade, odnosno iz džepova građana Republike Hrvatske drastično većim cijenama plina.
Istovremeno, podsjećam da i Mađarskoj plin iz omišaljskog terminala niti treba niti će ga koristiti. Mađarskoj na raspolaganju stoji puno jeftiniji plin iz Rusije, odnosno Rumunjske i Slovačke, a, na koncu, na raspolaganju im je i isto tako jeftini HRVATSKI PLIN s platformi na sjevernom Jadranu. Prema tome, skupi plin iz terminala u Omišlju ostao bi hrvatskim građanima, a jeftiniji hrvatski plin iz Jadrana Mađarima. Eto, znači, još jednog priloga tezi o hrvatskoj energetskoj neovisnosti i korištenju alternativnih dobavnih pravaca plina.
Ministar Ćorić s nevjerojatnom lakoćom, odgovarajući na pitanje saborskog zastupnika tijekom “Aktualnog sata” 16. siječnja 2019., još jednom izriče laž pa tvrdi da je projekt gradnje plutajućeg LNG terminala sukladan prostorno-planskoj dokumentaciji. Ne, poštovani građani Hrvatske, taj projekt je u potpunoj suprotnosti s prostornim planovima i Općine Omišalj i Primorsko-goranske županije i kao takav nezakonit!
Predsjednik Vlade Plenković rekao je da je diverzifikacija opskrbe plinom važnija od “puke” isplativosti projekta pa se moram zapitati- diverzifikacija za koga ako baš nitko nije pokazao niti minimalan interes za kupovinu plina iz terminala. A pritom podsjećam da normalan demokratski svijet ne poznaje primjer da vlada neke zemlje prisiljava vlastito javno poduzeće (u ovome slučaju HEP) da kupuje skuplji plin i da zakupljuje kapacitet što ga i neće koristiti. Analogno tome, valja predsjednika Vlade Plenkovića pitati i hoće li jednoga dana netko i kazneno odgovarati zbog prisiljavanja HEP-a na potpisivanje štetnog ugovora za kupnju tridesetak posto skupljeg plina?
Isto tako, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović izjavila je da će Hrvatska s terminalom postati regionalni lider u opskrbi prirodnim plinom pa bi i nju trebalo pitati- kako misli postati lider ikoga i ičega kada nitko ni u regiji ni u svijetu nije pokazao nikakav interes pa, dakle, ni ne postoji kupac plina iz Omišlja?
Svih zajedno, pak, još jednom molim da građanima Republike Hrvatske napokon pokažu studije isplativosti, najprije one za puni kapacitet LNG terminala, a riječ je o 2,6 milijardi kubnih metara plina; potom studiju isplativosti za kapacitet od 1,5 milijarde kubika (za koji tvrde da je minimalan za rentabilnost terminala) te, na kraju, i studiju za kapacitet od 500 milijuna na koju je terminal sada spao.
Na kraju, projekt gradnje plutajućeg LNG terminala u Omišlju nije samo suluda pljačka građana, nije samo nastavak korištenja fosilnih goriva, a nauštrb obnovljivih izvora energije čemu stremi sav normalan svijet, već je, ustvari, u potpunoj suprotnosti s državnom energetskom strategijom. Da ne duljim, njome se potrošnja plina treba drastično smanjiti (a značajno povećati udio korištenja vjetroelektrana i sunčeve energije), a Plenković, Ćorić i Grabar Kitarović po svaku cijenu naumili su potrošiti milijarde javnih, dakle kuna svih građana Republike Hrvatske u projekt što ga i sami, istina neizravno, posljednjih dana i tjedana proglašavaju nekim novim Obrovcem.
Ali, dok god građani Omišlja, Njivica, otoka Krka i Primorsko-goranske županije budu protiv ovog suludog projekta i dok god ga budu pokušavali realizirati mimo prostornih planova, hrvatskih zakona i Ustava RH, nemojte ni pomišljati da ću kao načelnica Općine Omišalj ikada odustati od borbe protiv njega. Štoviše, u svakoj od borbi bit ću u prvom redu!
Općinska načelnica
mr.sc. Mirela Ahmetović
