Pučka pravobraniteljica, Lora Vidović, sa suradnicima je posjetila Šibensko-kninsku županiju, i dok su njezini savjetnici izravno razgovarali s građanima koji smatraju da su im ljudska prava ugrožena, ili da su diskriminirani, pravobraniteljica se susrela sa županom Goranom Paukom i županijskom administracijom. Razgovaralo se o najranjivijim društvenim skupinama- siromašnima, posebice onima starije životne dobi, o dostupnosti zdravstvenih usluga i prometne povezanosti na području županije, napose otoka. Četiri dana boravka u ovoj županiji bit će dovoljno, ocijenio je tim pučke pravobraniteljice, da osim Šibenika, posjeti i Tisno, Kistanje, Kaprije, Civljane, Kijevo i Knin, dakle, sjedište županije, zaleđe i otoke. Možda bi bilo produktivnije da smo razgovarali na kraju, a ne na početku, ove mini-turneje županijom, čiji je dobar dio u režimu nerazvijenog područja koje još treba posebnu državnu skrb, baš kao što i nemali broj njezinih žitelja treba socijalnu pomoć. No, možda je ovako bolje, jer kad pritužbe ojađenih građana prođu kroz filter pravne savjetnice splitskog ureda Pučke pravobraniteljice Mirele Buturović, koja se s njima izravno sastala i strpljivo ih slušala, bit će ipak podnošljivije…
–Kažu da ste na posebnom, prigodno bi mogli reći, terenskom zadatku, ali koliko su vaši učinci “posebni” ?
Redovito izlazimo iz Zagreba i dolazimo razgovarati s građanima tamo gdje žive, gdje imaju probleme i gdje ostvaruju svoja prava ili ih ne uspijevaju ostvariti. Bit ćemo četiri dana ovdje, započeli smo s predstavnicima civilnih udruga i nastavili sastankom sa županom. Cilj nam je vidjeti kako građani žive, kako ostvaruju svoja prava, pogotovo oni najranjiviji, koji su siromašni, i k tome ako su starije dobi ili ako žive na izoliranim područjima gdje su slabije dostupne ili posve nedostupne usluge, bilo socijalne, komunalne, zdravstvene. Šibensko-kninska županija je ponešto specifična u tome jer ima tri različite razine, svojevrsne kontraste u sebi. Jedna je razina ona na obalnom području koje ima dobre pretpostavke za razvoj i kvalitetu života; s druge je strane zaleđe gdje je siromaštvo sigurno veće i gdje su izazovi puno složeniji; i treća razina su otoci, koji samo nama koji ne živimo na njima djeluju romantično i bajkovito i mislimo kako je tamo sve mirno, lijepo, gotovo idealno, a građani koji žive tamo , još ako su starije životne dobi, pogotovo izvan sezone, imaju velike probleme s ostvarenjem svojih prava, što u određenoj mjeri proizlazi iz slabije prometne povezanosti. To, naravno, ima itekako veze i s dostupnošću zdravstvenih usluga, s pristupom zdravstvenoj zaštiti, s pravom na zdravlje. Evo, župan Goran Pauk nam je otvorio jednu novu temu, koju dosad nismo nigdje čuli, a to je pitanje organiziranja poslova vanbolničke mrtvozorničke službe i zakonske regulative na području županije, što stvara posebne probleme. Htjeli bismo svakako dati doprinos da se to pitanje bolje riješi.
-Vi niste sudjelovali u izravnom razgovoru s građanima…?
Stranke primaju moji savjetnici, ja osobno nisam razgovarala s građanima jer sam bila na drugim sastancima.
-Na što se najčešće odnose pritužbe građana koji vam se obraćaju za pomoć?
Postoje razlike od sredine do sredine. Recimo, nešto što više brine stanovnike Šibensko-kninske županije je pitanje stanovanja i stambenog zbrinjavanja, pogotovo se to odnosi na područje Knina. Inače, lani je najviše pritužbi mome uredu bilo iz područja radnih i službeničkih odnosa, bilo u javnom sektoru ili kod privatnih poslodavaca. I očito je da je to nešto gdje se građani u velikoj mjeri osjećaju nezaštićenima i smatraju da im je potrebna pomoć u ostvarenju njihovih prava, ili u osjećaju određene nejednakosti, odnosno diskriminacije.
-Kako im pomažete ?
Ako utvrdimo da je došlo do diskriminacije ili povrede prava, dajemo mišljenje, preporuke, prijedloge ili upozorenja. To su alati koji nam stoje na raspolaganju po Zakonu o Pučkom pravobranitelju i Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Rezultati, pogotovo u predmetima u kojima se utvrđivala diskriminacija, su jako dobri. Uspjeli smo, recimo, prilikom procesa restrukturiranja velikih trgovačkih društava, na temelju pritužbi građana i na temelju postupaka koje su vodili, utvrditi diskriminaciju s osnove zdravstvenog stanja i dobi. Radnici koji su imali određene zdravstvene teškoće ili su bili određene dobi, su u većem postotku bili raspoređeni na niže plaćene poslove i dobivali su manje koeficijente. Nakon što smo na to upozorili poslodavce, oni su promijenili svoje akte i prilagodili ih tako da takve diskriminacije više ne bude. Provodili su edukacije. Dakle, u nekoliko različitih velikih trgovačkih društava u kojima smo vodili takve postupke imali smo izvrsne rezultate i na pojedinačnoj razini, u zaštiti konkretnog tužitelja, ali i preventivno, kako se takve situacije više ne bi događale, radeći sa zaposlenicima ljudskih resursa kako bi naučili što je to diskriminacija i kako ju ne činiti.
-Bilo je i pritužbi studenata, i to stranih, na diskriminaciju. U čemu su bili diskriminirani?
Područje obrazovanja u smislu prava na obrazovanje ali i diskriminacije u području i temeljem obrazovanja, je također područje kojim se bavimo i primamo pritužbe. Različiti su problemi, a jedan od njih je i slaba pokretljivost studenata gdje se ne priznaju ECTS bodovi studentima na hrvatskim sveučilištima koji su studirali ranije, pa ako žele sudjelovati u Erasmus programima, u Hrvatskoj gube godinu, i to se događa na mnogim fakultetima i sveučilištima. Jednako tako i uključivanje stipendija u poreznu olakšicu roditelja, zbog čega često odustaju od Erasmus programa jer kao posljedica tog sudjelovanja je da roditelji gube poreznu olakšicu. To uvelike utječe na mogućnost studiranja, u krajnjoj liniji i na obrazovne rezultate. A imali smo i pritužbe, kako ste rekli, studenata koji su zapravo stranci sa stalnim boravkom u RH, jer su im određene visokoškolske ustanove naplaćivale punu participaciju , što je prema Zakonu o strancima nedopustivo. Jer zakon propisuje jednaka prava za studente sa stalnim boravkom kao i studente koji su državljani Hrvatske. Tu smo uočili nejednako postupanje, reagirali smo…
-Je li im nezakonito naplaćena školarina refundirana?
U procesu je. Dali smo preporuku Ministarstvu znanosti i obrazovanja da reagira prema visokim učilištima, jer kao što znamo oni su autonomni u svom postupanju, ali isto tako ne mogu biti izuzeti od zakona. Dakle, ako smo svojim reagiranjem uspjeli promijeniti praksu u kojoj se nekome naplaćivala školarina, primjerice tisuću eura, što nije baš zanemarivo i očito je nezakonito postupanje, možemo govoriti o konkretnoj promjeni. Mi ne ulazimo meritorno u predmet, ali možemo ukazati na nezakonitost u postupku i idemo s preporukama.
-Koja je kategorija građana najugroženija, a na koju imate najviše pritužbi? Je li točno da su pritužbe na račun postupanja policije u sve većem porastu?
Postupanje policije je iz godine u godinu jedno od najčešćih područja pritužbi. Kao što sam rekla, lani je bilo najzastupljenije područje radnih i službeničkih odnosa, zatim pravosuđe, pa diskriminacija. Ta tri područja su tradicionalna top-tri. Uvijek najviše pritužbi imamo u tim područjima, a nakon toga su pitanja socijalne skrbi, pristupa zdravstvenim uslugama, i postupanja policije. Što se tiče postupanja policije, godinama tražimo od policije da prilikom korištenja policijskih ovlasti koriste one ovlasti koje u najmanjoj mjeri zadiru u ljudska prava i slobode. Uostalom, tako i zakon traži. Ono što je primjer dobre prakse je da je ravnatelj policije prošle godine poslao uputu svim načelnicima policijskih uprava da postupaju po našoj preporuci koju smo dali u predmetu jedne deložacije nakon koje se, u postupanju s osobama koje su zadržane u policijskom vozilu, prekoračilo ovlasti. Kod policijskog postupanja je poseban problem da još uvijek ne postoji građanski nadzor nad radom policije. Dakle, pitanje kontrole, povrh unutarnje kontrole, je trajno akutno i očito se ne rješava. U tom kontekstu moramo spomenuti i pritužbe koje primamo, a koje se odnose na policijsko nasilje na granici između Hrvatske i BiH prema migrantima koji pokušavaju proći kroz Hrvatsku. Pritužbe dobivamo i od civilnih udruga i od migranata samih.
-Jeste li nešto konkretno poduzeli u vezi s uvođenjem građanskog nadzora nad radom policije?
Jesmo, redovito sudjelujemo u raspravama i izmjenama zakona, dajemo prijedloge i preporuke u svim fazama zakonodavnog postupka, od objavljivanja nekog teksta na e-portalu, u javnoj raspravi, pa kad je u postupku u ministarstvu, pa na vladi, i u oba čitanja u Saboru, čak i u amandmanskom tekstu. Baš zato da pomognemo unaprijediti svaki zakonski tekst koji se odnosi na ljudska prava ili suzbijanje diskriminacije, da uvažava potrebe i prava koje građani imaju i što očekuju od hrvatske države koja je, ipak, socijalna.
-Neki smatraju da je razina ljudskih prava danas u Hrvatskoj niža negoli je bila u nekim ranijim razdobljima i da smo na tom planu doživjeli ozbiljan regres. Slažete li se s tom ocjenom?
U nekim područjima bi se mogla složiti, a u nekima ne. Ljudska prava, odnosno promjene na području ljudskih prava su društvene promjene za koje je uvijek potrebno jako puno vremena i događaju se polako. To nije nešto što možete propisati ili narediti , važno je proizvesti tu društvenu promjenu, da ljudi razumiju zašto je nešto tako i kako će biti bolje. Nakon pristupanja EU je došlo do smanjenja razine ljudskih prava, do jedne atmosfere u društvu u kojoj se, primjerice, manjinska prava, mnogi kažu, spuštaju na jednu nižu razinu negoli smo je imali u predpristupnim pregovorima i u prilagođavanju hrvatskog pravnog okvira onom Europske unije. S druge strane, mi smo prošle godine imali vrlo pozitivne iskorake u odnosu na zaštitu prava ljudi starije životne dobi. Na naš prijedlog je u Zakon o socijalnoj skrbi uvršteno da osobe koje pružaju socijalne usluge i članovi njihovih obitelji ne mogu sklapati ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, jer smo primijetili da je to prilika za velike zloupotrebe na štetu osoba starije životne dobi. Na naš prijedlog je u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji uvrštena odredba da je nasilje u obitelji i ono počinjeno prema starijim osobama. Dakle, prvi put su starije osobe prepoznate kao ranjive i propisano je i sankcioniranje zanemarivanja potreba osoba starije životne dobi. Ne možemo reći da je područje ljudskih prava nešto s čime ćemo ikad biti zadovoljni. Nećemo, uvijek moramo tražiti više i bolje. Znamo da je i stopa rizika od siromaštva porasla u ovih godinu dana, dakle, potrebno je puno više ulagati, ali u određenim područjima se ipak ide u pozitivnom smjeru.
-Koliko ste pritužbi zaprimili lani, a koliko dosad u ovoj godini?
U 2017. smo imali 3389 predmeta u različitim područjima ljudskih prava, a ove godine, već dosad smo tu brojku premašili. Saboru smo lani uputili preko 230 preporuka. I to su sustavne preporuke koje ciljaju za promjenama u politikama, u primjeni zakona od nadležnih tijela, za nekim boljim rješenjima sustavne zaštite ljudskih prava građana . Svake godine primamo sve veći broj pritužbi. Indikativno je da smo u 2017. imali 70 posto više predmeta nego u 2013. To govori da su ljudi osvješteniji, da znaju za naš Ured, što nam je jako važno i pozivam građane da nam se javljaju. Dakle, ne radi se o tome da je više kršenja prava, to samo govori da mi znamo bolje za neka od tih kršenja, da ljudi više znaju za nas. Potrebno je jako puno govoriti o zaštiti ljudskih prava, što su to ljudska prava, kako se zaštiti od diskriminacije , gdje potražiti pomoć, kome se obratiti, jer jedino informirani građani se mogu zaštititi od povrede ljudskih prava.
