Od idućeg tjedna, ukoliko ne dođe do mirenja između Vlade i sindikata, zaposleni u javnim službama idu u štrajk. Prvi je najavljen za 28. studenoga, pod pretpostavkom da Vlada neće popustiti i da će u utorak, 27. studenoga, biti donesen novi državni proračun kakav je već javno predstavljen. Nakon prvog, uslijedit će serija štrajkova koji će se održavati jednom tjedno, navodno, do ispunjenja sindikalnih zahtjeva. Mo’š mislit…
Radi se o 180 tisuća ljudi zaposlenih u obrazovanju, znanosti, kulturi, zdravstvu, socijalnoj skrbi čiji su sindikati tražili od Vlade povećanje osnovice plaća za 6 posto. No, vlada je neumoljiva. Ništa preko 3 posto za nju ne dolazi u obzir. A štrajk je legitimno pravo zaposlenih, veli nimalo uznemireni ministar financija Zdravko Marić, što bi u slobodnom prijevodu značilo, samo vi slobodno štrajkajte, ali uspjeti nećete. Pa da vidimo tko će prvi popustiti. Iskustvo govori, bar kad je riječ o prosvjetnim radnicima, da će to biti još jedan pucanj u prazno…
Sindikati javnih službi ponudu Vlade smatraju sramotnom, pogotovo stoga što su tražili povećanje osnovice plaća točno koliko je projicirani rast plaća u Hrvatskoj u 2019., a to je 5,8 posto. Međutim, Marić upozorava da je svaki postotak povećanja osnovice plaća za proračun težak 300 milijuna kuna! A to državni budžet ne može podnijeti.
Do donošenja proračuna bit će još jedan pokušaj mirenja Vlade i sindikata, odnosno traženja nekog kompromisnog rješenja, ali gotovo je sigurno da će i jedna i druga strana ostati na svojim pozicijama. U međuvremenu, osigurat će se u urgentnim službama funkcioniranje samo onih najnužnijih usluga i zahvata, a u školama će biti organizirana dežurstva tijekom trajanja štrajka i zbrinuti svi učenici, pa nastavnici poručuju roditeljima da nema razloga za zabrinutost. Vjerojatno baš zbog toga, ovog puta prosvjetari imaju potporu za štrajk i od roditelja.
Zasad se čini da su zaposlenici javnih službi u pogledu organiziranja štrajka postigli konsenzus , ali je ponovo na djelu tipično “službenički kompromis”, pa se neće raditi jednom tjedno, a poduzet će se sve da sustav funkcionira. No, ako sve funkcionira, ako je štrajk bezbolan i jedva osjetan, teško da će postići svoj cilj. Baš kao što je bilo i u svim ranijim pokušajima, pogotovo sa štrajkovima u školama, što je rezultiralo nenadoknadivim zaostajanjem plaća prosvjetnih radnika za ostalim zanimanjima za koja je potrebna visoka stručna sprema i njihovim sustavnim podcjenjivanjem. Ovako koncipiran štrajk to neće promijeniti…
