TRIS je dogurao do petice! Nismo “odlikaši”, samo nam je pet godina. Dovoljno da naučimo abecedu. Opstanka. Jer ovih pet godina iza nas manje ili više bile su borba za opstanak. Vi ste nas podržali, čitali, hvalili, ohrabrivali. Ali, oni o kojima smo kao neprofitni medij financijski ovisili, dakle, primjerice, Ministarstvo kulture, potrudili su se da nas dokinu, onemoguće, ušutkaju. Ne samo nas, jasno, nego sve neprofitne medije koji su naivno povjerovali da je moguće biti neovisan, braniti temeljna načela profesije, i živjeti. I to sa skromnim proračunskim potporama. Jer su mediji “trećeg sektora”, kako su nas uvjeravali, interes države, kojoj je zakonska obaveza poticati pluralizam i razvijati novinarstvo kao visokoprofesionalno i neovisno od bilo kakvih utjecaja, oslobođeno tutorstva politike i oglašivača.
Ali, bio je to tek demokratski dekor države koja je baš te 2013., kada smo krenuli u ovu našu novinarsku neprofitnu priču, postala punopravna članica Europske unije. I neprofitni, tzv. mediji trećeg sektora, bili su zgodan detalj njezine demokratske legitimacije u tom startnom dokazivanju opravdanosti hrvatskog priključenja elitnom europskom klubu. A jednom kad vas prigrle, kako to znaju reći i neki eurozastupnici, više i ne propitkuju što radite i koliko ste kompatibilni deklariranim načelima EU. U protivnom, dio članica sasvim sigurno ne bi danas mogao biti u tom društvu…
Kako bilo, ostat će zabilježeno da je neprofitnim medijima u Hrvatskoj glave došao Zlatko Hasanbegović, ministar kulture u neslavnom mandatu HDZ-ovog “uvoznog” premijera Tima Oreškovića. Imenovan je u siječnju 2016. na prijedlog Tomislava Karamarka, unatoč prosvjedima dijela kulturne javnosti koja se, zbog njegove regresivne pojave, proustaškog svjetonazora i revizionističkih ambicija, organizirala u udrugu Kulturnjaci 2016.
Samo sedam dana nakon imenovanja ministrom, Hasanbegović, ergo, ministar kulture jedne demokratske države, po prioritetu je razriješio stručno povjerenstvo za neprofitne medije i dao do znanja cijeloj hrvatskoj javnosti da medijsku neovisnost država neće podupirati iz budžeta kulture.
Bit će bolje… (foto TRIS)
Kakva je to Vlada bila, najbolje govori činjenica da je samodemontirana. HDZ je sam srušio svoju vlast, što je rezultiralo izvanrednim izborima nakon kojih je Andrej Plenković izabran za premijera. Ali unatoč očekivanjima, Hasanbegovića nije htio u svom timu. Odlučio se za Ninu Obuljen Koržinek, ministricu kulture koja u dvije godine svoga mandata nije povukla nijedan potez vrijedan pažnje, kao da joj je osnovna misija-nedjelovanje. Ni nakon Hasanbegovića, neprofitni mediji ( po novom rječniku “mediji zajednice”) nisu “pomilovani”. Aktualna ministrica već dvije godine obećava objavu javnog poziva za tzv. neprofitne, za što je, nota bene, osiguran novac iz Europskog socijalnog fonda ( sic!), ali više od obećanja još se nije dogodilo.
I tako, od Hasanbegovića preko Nine Obuljen Koržinek, do današnjih dana, status “neprofitnih medija” kao svojevrsnog remetilačkog, nepoželjnog faktora, nije se promijenio. A mi smo ipak dočekali svoju petu godišnjicu. Iza nas i dalje ne stoje ni političke ni interesne skupine i lobiji, ni moćni sponzori ni veliki donatori. Tek nekolicina jednako neovisnih prijatelja koja nas podupire u onome što radimo, skromna pomoć jedinica lokalne samouprave na području na kojem djelujemo, motivirana obvezom poticanja medijskog pluralizma i naša namjera da prkoseći svim prirodnim zakonima opstanemo!
Krafna na asfaltu (foto Tris)
Za TRIS se ne radi zbog novca, jer ga nema. Niti radi profesionalne afirmacije, jer su svi članovi redakcije već afirmirani i nagrađivani novinari. Tu smo zbog vjere. U ideale istine, poštenog, objektivnog, kritičkog, nekalkulantskog novinarstva koje nikome ne podilazi, nikoga ne glorificira i nikoga ne štedi. Mi smo retro-redakcija koja poštuje pravila jedne časne i žalosno devastirane profesije. Još vjerujemo da za pošteno novinarstvo ima nade i da nam novac neće presuditi. Mada presuđuje i životu, i toga smo posve svjesni…
Ostajemo ovdje s vama i za vas. Ovo nije naša oporuka, prije je isprika za vaša možebitno veća očekivanja od nas koja, moguće nismo ispunili, negdje putem, povremeno demoralizirani stanjem u društvu koje odbija napredak. Za svoj rođendan možemo vam obećati samo jedno: nećemo odustati, za svoj komad javnog prostora borit ćemo se žestoko i do kraja, računajući i na vašu potporu i poticaj.
Tko zna, možda i dogodi se čudo, možda sve ovo jednog dana bude sasvim, sasvim neshvatljivo i ludo…
__________________________________________________________________________________________________________________________________________________
P.S. Prije dvije godine obilježili smo rođendan s princes-krafnom (vidi: Danas nam je rođendan: Prve 103 su najvažnije), a ove s običnom krafnom.
Pet (foto Tris)
Ovo je bilo za 3. rođendan (foto TRIS)
Dogodilo se i događa se – na današnji dan
